Opera u svijetu

  • Predstava za uživanje

    Metropolitan u Lisinskom: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus (La clemenza di Tito), dir. Harry Bickett, red. Jean-Pierre Ponnelle

    Piše: Marija Barbieri
    Sklad boja, stilizirani kostimi u mješavini vremena skladanja opere i odvijanja radnje (I. stoljeće), monumentalna, ali i gotovo prozračna scena koja je ostavljala prostora za odvijanje radnje, odreda vrsni interpreti na čelu s izvanrednom Elīnom Garančom u ulozi Seksta te sjajno dirigentsko vodstvo Harryja Bicketta rezultirali su izvedbom za potpuno uživanje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iza otvorenih vrata

    Opera u Frankfurtu: Claude Debussy, Pelléas i Mélisande, dir. Friedemann Layer, red. Claus Guth

    Piše: Ivan Ćurković
    Christian Gerhaher kao Pelléas iskazao se suptilnim osjećajem za glazbenu interpretaciju, ali i silovitošću i voluminoznošću u visokom registru, opovrgnuvši predrasude o nedovoljnoj prodornosti glasa specijaliziranog za lied, no priznajem da mi je često nedostajao njegov prepoznatljiv timbar budući da je na trenutke zvučao kao tenor ...pročitajte cijeli tekst...
  • I najbolji podbace

    Mannheimer Mozartsommer, 1. – 8. srpnja 2012.: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus; Johann Christian Bach, Temistocle

    Piše: Ivan Ćurković
    Scenografija Joachima Schlömera za operu Temistocle, ponudila je vizualno originalna rješenja, no predstava je zakazala na kazališnome planu zahvaljujući genijalnoj ideji da se opera koja inače traje više od tri sata izostavljanjem svih recitativa (osim onih accompagnato) svede na manje od dvije trećine trajanja! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miris ruskih stepa

    4. festival Opera Selecta: Elena Zaremba, mezzosopran, Alexei Tanovitski, bas, Kula Kamerlengo, Trogir, 6. kolovoza 2012.

    Piše: Tonći Šitin
    Zaremba i Tanovitskii imaju sjajno impostirane glasove koji demonstriraju značaj intonacije, tempa, ritma, akcenta, dikcije i dinamike. Interpretaciju Elene Zarembe karakteriziralo je dinamičko i psihološko nijansiranje i glazbena inteligencija s virtuoznom primjenom piana kao odlikom koja dolazi do posebnog izražaja u ruskim romansama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povijesno, a društveno relevantno i danas

    Opera u Stuttgartu: Jean Philippe Rameau, Plateja (Platée), dir. Ch. Curnyn, red. C. Bieito

    Piše: Ivan Ćurković
    Jedina uloga koja se ističe uz naslovnu je gotovo jednako ekstravagantna Ludost (La Folie) koju je tumačila sopranistica Ana Durlovksi, Bieito je nastup Ludosti osmislio kao glamurozni nastup rock zvijezde te se Durlovski osim s brojnim glazbenim akrobacijama uspješno nosila i sa elaboriranim scenskim nastupom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajni Boris Luciana Batinića

    Pfalztheater Kaiserslautern: Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov, dir. Til Hass, red. K. J. Schildknecht

    Piše: Ivan Ćurković
    U petoj slici Batinić je ponudio čitav dramatski dijapazon preobrazbi koje uloga zahtjeva, ne dopustivši da glazbeni i glumački napori ni na trenutak pomute zvonkost i jasnoću timbra njegova glasa. Desilo se ono po čemu se trenuci na opernoj sceni pamte: pjevačko i glumačko međusobno se nadograđivalo i oplemenjivalo, a žar se prelijevao iz jednoga registra u drugi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjeh Marka Mimice

    Deutsche Oper Berlin: Wolfgang Amadeus Mozart, Figarov pir, dir. Friedemann Leyer, red. Götz Friedrich

    Piše: Ivan Ćurković
    Korektnoj i prosječnoj podjeli uloga ove predstave zasigurno je dobrodošla doza mladenačkog temperamenta Marka Mimice koji se bez teškoća nametnuo svojom kreacijom Figara. Dobiti glavnu ulogu u Deutsche Oper u Berlinu nešto je o čemu većina hrvatskih pjevača njegove generacije može samo sanjati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobničine čini

    Händel-Festspiele Göttingen, 17.-28. svibnja 2012.: Georg Friedrich Händel, Amadigi, dir. Andrew Parrott, red. Sigrid T'Hooft; Le Petit Concert Baroque; Young Amadigi

    Piše: Ivan Ćurković
    Händel je unatoč manjem broju izvođača, u Amadigiju maksimalno aktivirao skladateljsku invenciju. Unatoč tome što se u operi izmjenjuju arije samo četiriju ženskih glasova uz tek dva dueta, glazbeno je lice partiture izrazito raznoliko. A solistice su, unatoč mladoj dobi, educirano o finesama izvedbene prakse rane glazbe tumačile svoje zahtjevne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva Parsifala – Zagreb i Kaiserslautern

    Pfalztheater Kaiserslatuern: Richard Wagner, Parsifal, dir. Uwe Sandner, red. J. Reitmeier

    Piše: Ivan Ćurković
    Zagreb pokazuje da nije provincijalan time da se zna istaknuti individualnim glazbenim postignućima visokoga dometa, u odnosu na veću ujednačenost i ravnomjernost u Kaiserslatuernu. Zagrebačkom Parsifalu nedostajala je cjelovitost, zaokruženosti na kazališnom planu, pogotovo u domeni režije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez francuskog šarma

    Metropolitan u Lisinskom: Jules Massenet, Manon, dir. Marco Armiliato, red. Laurent Pelly

    Piše: Marija Barbieri
    Anna Netrebko lijepo pjeva, iako joj je glas nakon poroda otežao pa joj krajnje visine (kojih u Manon ima u obilju) nisu tako lake kao prije. Odlično izgleda, dobro glumi – nema prigovora, ali je ne doživljavamo kao Manon. Bila je to premalo francuska Manon, premalo je u njoj bilo Masseneta koji osvaja svojom specifičnom bojom i šarmom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Impresivna režija

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, La Traviata, dir. Fabio Luisi, red. Willy Decker

    Piše: Marija Barbieri
    Natalie Dessay ima idealnu figuru i bogato scensko iskustvo što je redatelj obilato koristio tražeći igru kao u dramskom teatru, ali je u prvom činu toga bilo ipak previše. U nastavku takve vratolomije nisu više bile potrebne pa je i Natalie Dessay bila uspjelija i uvjerljivija, čak i opuštenija, a u trećem činu upravo fenomenalna. Tu smo joj sve oprostili, jer nas je potresla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajački pohodi Aleksandra Velikog

    Händel-Festspiele Karlsruhe: Georg Friedrich Händel, Alessandro, dir. Michael Form, red. Alexander Fahima

    Piše: Ivan Ćurković
    Dirigent Michael Form uspio se prikloniti interpretacijskom trendu silovitog i naelektriziranog sviranja, a da pritom istakne fine dinamičke i instrumentacijske kontraste. S iznimkom nastupnih arija, i solisti su glasovno znali premostiti prostor. U cjelini, Alessandro se može smatrati vrlo uspješnom predstavom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Razlike među velikima

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Ernani, dir: Marco Armiliato, red: Pier Luigi Samaritani

    Piše: Marija Barbieri
    Ferruccio Furlanetto ima sve ono što je potrebno da verdijanski pjevač bude prvorazredan – savršenu belkantističku frazu savršeno ujednačena glasa i otmjenost u izrazu. Ima sposobnost da u pjevanje unese sve nijanse u interpretaciji, a da pritom ne lomi besprijekoran luk te nikada, baš nikada ne forsira i pokuša učiniti glas većim nego što jest ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prsten 21. stoljeća

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Wagner, Sumrak bogova, dir. Fabio Luisi, red. Robert Lepage

    Piše: Marija Barbieri
    Zadivljujuće je kako Deborah Voigt i Jay Hunter Morris imaju snažne dramske glasove i kako uvjerljivo i s toliko neposrednosti i svježine i lirskog nadahnuća tumače svoje mlade junake. Zadivljujuće je i s kojom se lakoćom nose sa svojim ekstremno teškim pjevačkim dionicama i pri tome se kreću scenom nadasve prirodno, ali i suvereno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Magija prošlosti i budućnosti

    Metropolitan u Lisinskom: Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott

    Piše: Marija Barbieri
    Izvođači su, gotovo svi, bili prvorazredni a dominirala je u ulozi Sycorax irsko-američka mezzosopranistica Joyce DiDonato. Jednostavno, bila je savršena u ljepoti glasa, vrhunskom pjevanju, vrhunskoj muzikalnosti i uvjerljivoj scenskoj igri. Teško bi bilo reći je li virtuoznije izvodila obilje koloraturnih ukrasa ili muzikalnije lirske emotivne arije dugih lukova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dragocjen susret s Händelom

    Metropolitan u Lisinskom: Georg Friedrich Händel, Rodelinda, dir. Harry Bicket, red. Stephen Wadsworth

    Piše: Marija Barbieri
    Renée Fleming sjajna je i potresna interpretkinja i to je došlo do punog izražaja u mirnijoj Rodelindinoj ariji u trećemu činu koju je izvanredno donijela. Ali u arijama punima vatrometima ukrasa, kakva je primjerice posljednja, nije više ono što je bila. Pjevati Händela vrlo je teško, no unatoč svemu Renée Fleming bila je velika
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Napokon pravi Verdi

    Spektakli u CineStaru: Teatro Comunale di Bologna, Giuseppe Verdi, Ernani, dir. Bruno Bartoletti, red. Beppe di Tomasi

    Piše: Marija Barbieri
    Don Ruy Gomez de Silva u interpretaciji izvanrednog Ferruccia Furlanetta bio je upravo savršen. Nevjerojatno je da taj umjetnik i poslije 37 godina karijere ima netaknut glas a da o vrhunskoj interpretaciji, uzornom belkantu, verdijanskoj frazi dugoga luka i suvereno svladanoj cabaletti te maestralnom scenskom držanju i glumi i ne govorimo ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike