Žive snimke Sene Jurinac
CD klasika: The Art of Sena Jurinac, Gala
-
Posebna zanimljivost onima koji vole raritete jesu Senine snimke arija iz Verdijevih opera Krabuljni ples, Moć sudbine i Aida
Diskografska kuća Gala objavila je dvostruki CD s manje poznatim interpretacijama Sene Jurinac. Ljubitelji njene umjetnosti, a ima ih vrlo mnogo, rado će poslušati svoju omiljenu umjetnicu - die Sena, kako su je nazivali, u arijama sa živih snimaka iz pedesetih, 1960. i 1970. godine i tako u jednom dahu pratiti njezin razvoj od nestašnog Cherubina u Figarovu piru iz 1948. do dramatske Leonore u Fideliju s Dubrovačkih ljetnih igara 1970. godine. Doduše, na CD-u piše da je datum nastanka te snimke nepoznat. Međutim, čiope koje su čuju u ariji Leonore jasno ukazuju da je snimka iz Dubrovnika, što potvrđuju i ostali sudionici na više od 40 minuta dugim odlomcima iz Fidelija. Posebnu zanimljivost onima koji vole raritete jesu njezine snimke arija iz Verdijevih opera Krabuljni ples, Moć sudbine i Aida, iz kojih je jasno zašto u njima nije nastupala u matičnoj kući – Bečkoj državnoj operi.
Uostalom, jedini Verdi kojega je u njoj pjevala bile su Desdemona u Otellu i Elizabeta u Don Carlosu i njih se prihvatila tek 1957. odnosno 1958. godine, a one su i posebne u skladateljevu opusu te u njima umjetnica vrhunskih interpretativnih kvaliteta može pokriti nedostatak grandioznog belkantističkog verdijanskog luka. Iznimno muzikalna Sena može na svoj način oživjeti Ameliju u Krabuljnom plesu i Aidu, ali ne može dati vokalnu vjerodostojnost Leonori u operi Moć sudbine, u čemu Zinka Kunc Milanov ostaje nedostižnim uzorom. Snimke Amelije i Aide iz 1950. su godine, uz orkestar Sjevernonjemačkog radija iz Hamburga pod ravnanjem Wilhelma Schüchtera koji očito nije puno pomogao tada 29-godišnjem vrhunskom Cherubinu i Octavijanu da se približi Verdiju. Uostalom, kako je sama Sena govorila, tada je u Beču Dragica Martinis pjevala Verdija i Puccinija, i njoj u tom repertoaru nije bilo mjesta. Moć sudbine je iz Edinbourgha 1955. pod ravnanjem Johna Pritcharda.
Cherubin Sene Jurinac u Figarovu piru ulazi u vrhunske kreacije operne umjetnosti XX. stoljeća i, prema mnogim mišljenjima, ostao je nenadmašen. Pjevala ga je u svim velikim europskim opernim kućama i na festivalima a snimka arije iz drugoga čina je iz milanske Scale 1948. pod ravnanjem Herberta von Karajana. Zanimljive su i njezine partnerice Maria Cebotari i Irmgard Seefried. Grofica u istoj operi također je antologijska kreacija, ali Susannu nismo poznavali pa je arija iz četvrtog. čina s orkestrom RAI-a iz Milana pod ravnanjem Marija Rossija iz 1954. uistinu dragocjena. Velika hrvatska umjetnica izvrsna je u odlomcima iz Prodane nevjeste, Evgenija Onjegina i Hoffmannovih priča, pa čak ni ne smeta što su u njemačkom prijevodu. Šteta da njezinu idealnu Tatjanu ne prati dirigent s jačim osjećajem za Čajkovskog (kao što je to bio Lovro pl. Matačić na bečkoj premijeri opere 1961. koja je objavljena na CD-u). Prekrasna je i senzibilna Offenbachova Antonija. Sve su tri snimke iz 1950. uz orkestar Sjevernonjemačkog radija iz Hamburga pod ravnanjem Wilhelma Schüchtera (Prodana nevjesta) i Waltera Martina.
Odlomci iz Madame Butterfly uz ansambl Bečke državne opere pod ravnanjem Berislava Klobučara iz 1960. pokazuju Senu Jurinac u jednoj od njezinih najpoznatijih interpretacija. Daleko, vrlo daleko od uobičajenih klišeja ljupke japanske gejše, ona je elementarno ljudsko biće, strastvena žena koja duboko voli i pati. Potresna je, ali možda ipak malo dramatična već na početku. Partneri su joj Ermanno Lorenzi, Hilde Rössel-Majdan i Kostas Paskalis.
Odlomci iz Fidelija iz 1970. prikazuju Senu Jurinac u ulozi koja je predramska za nju, što se primijetilo i kad ju je tumačila u Zagrebu, ali kao vrhunska umjetnica ona je prilagođuje, te ističe ženskost i ljubav a manje junački aspekt Beethovenove heroine, pa osvaja toplinom, ne tako često spojivom s tim likom, i izvrsnim predavanjem govornoga teksta. Odlomci iz Fidelija uz zbor i orkestar HNK-a iz Zagreba imaju još jednu veliku kvalitetu – dirigenta Matačića u jednoj od njegovih najomiljenijih partitura i odlične partnere protagonistice: Branku Beretovac, Tomislava Neralića, Wernera Krenna, Ivana Stefanova i Stefana Stefanova. CD je zanimljivo poslušati, ali glasujem za Senu Jurinac kao jedinstvenog tumača Mozarta i Richarda Straussa.
Snimke nisu osobite tehničke kvalitete, što bi bilo teško i očekivati s obzirom da se uglavnom radi o živim izvedbama, nekima starim i više od pola stoljeća.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 29. travnja 2008.
Piše:

Barbieri