Na početku bijaše Orfej

Operna 2008. u Zagrebu

• 
  
  Zagrebačka operna 2008. godina bila je brojčano siromašna (u sezoni 2008./2009. dosad još nije bilo premijere u Operi HNK), ali neke su predstave i neki umjetnici, kvalitetom odskočili.
  
  Siječanj je počeo izvedbama (u prosincu 2007. premijerno postavljene) vrlo radikalno osuvremenjene i nesmiljeno skraćene verzije Bizetove Carmen koja je podijelila publiku. Prva premijera u Operi bila je u ožujku. Sto pedeseta obljetnica rođenja Giacoma Puccinija obilježena je novom postavom Triptiha (od čijeg je posljednjeg uprizorenja prošlo šest godina). Dirigentsko vodstvo bilo je povjereno pouzdanom Ivi Lipanoviću a režiju je vodio gost Arnaud Bernard. Bila je to u cjelini dobra glazbena izvedba, režijski raznolika i različita dometa, najdojmljivija u Sestri Angelici, razigrana do krajnjih granica u Gianniju Schicchiju, u kojemu je u svakom smislu dominirao Kiril Manolov.
  
  U travnju se dogodio zanimljiv kulturološki događaj – upoznavanje s u nas gotovo potpuno nepoznatim djelom hrvatske baštine, operom Mirjana Josipa Mandića, koji je četiri desetljeća živio u Čehoslovačkoj i tamo bio izvođen i cijenjen. Mirjana je praizvedena s velikim uspjehom u Olomoucu 1937. i nakon sedamdeset godina ponovno je ugledala svjetlo dana pod vodstvom uvijek glazbeno iznimno znatiželjnog Nikše Bareze u adekvatnoj režiji Petra Selema. Dirigentsko-redateljski tandem uz pomoć scenografa Marina Gozzea i kostimografkinje Danice Dedijer-Marčić zdušno se trudio da oživi djelo, koje se prema sadržaju i prema glazbi može smjestiti u onodobno srednjoeuropsko duhovno ozračje, na nastavak wagnerijanskog i straussovskog, s ritmovima fokstrota, s ponekom reminiscencijom na verizam, a možda ponajviše s uzorom Leoša Janáčeka, ali mu je u tom nastojanju bitno odmogao loš prijevod libreta, koji i inače nije konzistentan.
  
  Opera je imala sjajnu protagonisticu Adelu Golac-Rilović, koja je uz vrlo zahtjevnu naslovnu ulogu u Mirjani, u tom dijelu sezone s podjednako velikim uspjehom donijela i tako stilski oprečne uloge kao što su Mozartova Pamina u Čarobnoj fruli i Giorgetta u Puccinijevu Plaštu, pa joj je s punim pravom dodijeljena nagrada Marijana Radev.
  
  Nagradu Vladimir Ruždjak za operna dostignuća u prošloj sezoni dobio je tenor Krešimir Špicer, koji je zablistao u svibnju na premijeri Monteverdijeva Orfeja u intrigantnoj režiji Ozrena Prohića pod autoritativnim ravnanjem gosta Hervéa Niqueta i uz sudjelovanje Hrvatskog baroknog ansambla, što je znatno podiglo kvalitetu glazbene komponente predstave.
  
  U međuvremenu se u Operi dogodilo gostovanje jednog od prvih baritona današnjice, Željka Lučića, u Nabuccu. Lučić je pokazao najljepše pjevanje Verdijeve glazbe koje se može zamisliti. Uz bok mu je bio, dodatno stimuliran njegovim ugledom prvog verdijanskog baritona u svijetu, Luciano Batinić, koji je još jedanput ne samo vokalnom suverenošću nego i cjelokupnim nastupom dokazao svoj svjetski potencijal. Batinić je još nekoliko puta otpjevao zacijelo najtežu basovsku ulogu u talijanskom repertoaru. I onda je Nabucco, u još uvijek atraktivnom scenskom uprizorenju iz 1984. godine, skinut s repertoara.
  
  U svibnju je gostovao ansambl Opere HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke sa svojom dobro ocijenjenom, visoko kvalitetnom realizacijom Puccinijeve Tosce u režiji Damira Zlatara – Freya pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević, koja je riječki operni orkestar dovela do za sadašnju hrvatsku glazbenu situaciju zavidne razine. Opet je na sebe skrenuo pozornost mladi riječki dramski tenor u usponu, Davor Lešić, koji uz pretpostavku daljeg napredovanja može uskoro postati nositelj tenorskog repertoara u Hrvatskoj.
  
  Nova sezona počela je krajem rujna koncertnom izvedbom Puccinijeve Turandot. Bilo je vrlo rizično staviti djelo s tako golemim izvođačkim zahtjevima na samome početku sezone i to pod ravnanjem neiskusnog dirigenta kao što je Gianluca Marcianó, pa je i rezultat bio predvidiv. Točnije, izvedba je ogolila nedostatne izvođačke mogućnosti orkestra i zbora za tako tešku partituru. I tu nisu mogli pomoći ni vrlo dobri solisti na čelu s Elenom Nebera, Pierom Giuliaccijem, Adelom Golac-Rilović i Lucianom Batinićem.
  
  Krajem godine u Operi bilježimo i gostovanje odličnog Zorana Todorovicha u Carmen te prvu hrvatsku izvedbu, makar u koncertnom obliku, Puccinijeve Lastavice u sklopu ciklusa Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem Nikše Bareze. Dodali bismo i objavljivanje dvostrukog CD-a našeg glazbenog velikana Tomislava Neralića te nekoliko koncerata s arijama i duetima iz Puccinijevih opera koje su priređivali Valentina Fijačko i Tomislav Mužek kao i dobrotvorni koncert za Vjekoslava Šuteja na kojemu je nastupilo nekoliko poznatih pjevačkih imena na čelu s Joséom Carrerasom i Ruggerom Raimondijem.
  
  Za grad velike operne tradicije kakav je Zagreb – premalo, osobito u drugom dijelu godine.
  
  © Marija Barbieri, KULISA.eu, 3. siječnja 2009.

Piše:

Marija
Barbieri