Ansambl riječke Opere ove sezone izvodi popularnu i omiljenu Madame Butterfly Giacoma Puccinija, što je prilika da se podsjetimo nastanka ove opere i njenih izvedbi u Rijeci i Zagrebu. Ovu, kako ju je nazvao, japansku tragediju u 3 čina, Puccini je skladao na libreto koji su napisali Giuseppe Giacosa i Luigi Illica prema istoimenoj drami Davida Belasca.
Nakon Tosce Puccini je tražio temu koja bi ga mogla zaokupiti i potaknuti na stvaralački rad. Bio je istinski i duboko nadahnut, upravo potresen gledajući u Londonu dramu tada vodećeg američkog dramatičara Davida Belasca (1853-1931), Madame Butterfly. Sam Belasco našao je nadahnuće u pripovijesti Pierrea Lotija Madame Chrysanthème, ali i u priči filadelfijskog odvjetnika i pisca Johna Luthera Longa (1861-1927) o jednoj gejši iz Nagasakija, koja se udala za Škota Thomasa Blakea Glovera (1838-1911). Glover je 1859. došao u Japan i bitno pridonio njegovoj modernizaciji i industrijalizaciji. U Nagasakiju je sagradio kuću koja se pokazuje turistima kao kuća Madame Butterfly, a cijeli kompleks s vrtom naziva se Glover Garden. U tom se prekrasnom vrtu održava jedna etapa (druga je u Tokiju) poznatog natjecanja Madame Butterfly, koje okuplja pjevačice iz cijeloga svijeta. Na njemu je 1967. sudjelovala i poznata hrvatska umjetnica Ljiljana Molnar-Talajić i zauzela sedmo mjesto među brojnim sudionicama.
Puccini je u toj temi osjetio mogućnost i prigodu da pođe daleko naprijed a da se pritom ipak ni najmanje ne udalji od sama sebe. Zanimao ga je niz pojedinosti koje bi mu na bilo koji način mogle pomoći u nastojanju da ostvari istinsku atmosferu i autentične ugođaje dalekog Japana.
No bit svega, temelj cjelokupnog zbivanja bila je i ostala čežnja melankolične djevojke, njezina velika ljubav i odanost, silna vjera u smisao i snagu međusobnih osjećaja. Govorio je: “Nisam stvoren za herojske geste. Volim duše koje osjećaju kao mi, a sastoje se iz nade i iluzije.“
Madame Butterfly praizvedena je 17. veljače 1904. u Scali. Naslovnu je ulogu tumačila omiljena Puccinijeva sopranistica Rosina Storchio (1876-1945). Generalni pokus završio je spontanim pljeskom cijelog ansambla. Puccini je više nego ikada bio siguran u uspjeh. A praizvedba je bila potpun fijasko!!! Opera je u Scali doživjela samo jednu izvedbu. Puccini je zatim unio neke preinake u partituri. Takva Madame Butterfly, izvedena 28. veljače te iste 1904. godine u Bresciji s glasovitom ukrajinskom sopranisticom Salomeom Krusceniski (1872-1952) u naslovnoj ulozi, postigla je velik uspjeh. I počeo je trijumfalan pohod opere po svjetskim pozornicama. Na premijeri u Covent Gardenu 1905. nastupio je možda najslavniji sopransko-tenorski umjetnički par prvih desetljeća 20. stoljeća, Čehinja Emmy Destinnova i Talijan Enrico Caruso.
Prva izvedba Madame Butterfly u Hrvaskoj bila je već 1907. u Teatru comunale Giuseppe Verdi u Rijeci, a prva izvedba u hrvatskoj nacionalnoj kući bila je u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu 7. listopada 1910. godine. Dirigirao je Milan Zuna, češki dirigent kojega su zbog toga što je podigao razinu zagrebačke Opere nazivali zagrebački Toscanini. Režirao je redatelj profinjena ukusa Ivo Raić, a glasovita i omiljena operetna primadona operna glasa Irma Polak pjevala je Cio-Cio-San. Na reprizi je nastupila jedna od najvećih hrvatskih vokalnih umjetnica, Maja de Strozzi. Jedinstveni dječak u izvedbama opere bio je njezin sinčić, budući hrvatski skladatelj Boris Papandopulo.
Prva izvedba Madame Butterfly u tada Narodnom kazalištu u Rijeci bila je 24. ožujka 1950. pod ravnanjem Zdenka Peharde u režiji Slavka Midžora. U naslovnoj ulozi Cio-Cio-San nastupila je Marija Podvinec, Pinkertona je pjevao Josip Šutej a Suzuki Nevenka Tomašić. Sljedeća premijerna realizacija bila je u obnovljenoj dvorani Nebodera 22.ožujka 1972. godine. Dirigirao je Vladimir Benić, režirao Dinko Svoboda. Cio-Cio-San su pjevale Zorka Wolf, Mirjana Šebalj i Darinka Šegota-Žiger, Pinkertona Viktor Bušljeta i Ljubomir Strgačić a Suzuki Blanka Zec i Ana Karlović. Opera se obnavljala 1956., 1991. i 1997. godine. Na svečanoj obnovi 1997. pod ravnanjem Miroslava Homena i u režiji Alda Maselle nastupili su Mirella Toić, Anđelka Rušin i Robert Kolar koji će sudjelovati i u najnovijoj realizaciji opere. Pinkertona je pjevao Voljen Grbac. Dosad je Madame Butterfly u Rijeci izvedena 151 put.
U najnovijoj riječkoj realizaciji Madame Butterfly (premijera 22. studenoga 2008.) pod ravnanjem Ivana Repušića u režiji Dore Ruždjak-Podolski uz sudjelovanje zbora i orkestra Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca naslovnu ulogu pjevaju Kineskinja Hui He i riječka prvakinja Mirella Toić. Premijerna Cio-Cio-San, tridesetšestogodišnja Hui He stekla je svjetsku slavu ne samo sjajnim glasom, izvrsnom tehnikom i začudnim timbrom, nego i snažnim i dirljivim interpretacijama, među kojima se ističu Puccinijeve Cio-Cio-San i Tosca te Verdijeve Amelija u Krabuljnom plesu i Aida. Pravi trijumf doživjela je s Madame Butterfly u Hong Kongu 2006. godine. Iste je godine kao Tosca prvi put nastupila u milanskoj Scali pod ravnanjem Lorina Maazela te u pariškoj Operi Bastille kao Cio-Cio-San. Tom je ulogom osvojila i pozornice Bečke državne opere, Scale i čileanskog Gradskog kazališta u Santiagu. Hui He rođena je u Shanxiju 1972. godine. Postala je poznata nakon što je osvojila drugo mjesto na međunarodnom natjecanju Placido Domingo's Operalia u Los Angelesu 2000. godine. Svi članovi uglednog ocjenjivačkog suda istaknuli su njezin izvanredan glas i muzikalnost. Dvije godine kasnije, u svibnju 2002., osvojila je prvu nagradu na 42. međunarodnom natjecanju Voci Verdiane u Bussetu. Ugovor s Bečkom državnom operom veže je do 2010. godine.
Pinkertona pjevaju Davor Lešić i Maurizio Comencini. U ulozi Suzuki izmjenjuju se Kristina Kolar i Anđelka Rušin, a u ulozi kao Sharplessa Kiril Manolov i Robert Kolar. U manjim ulogama nastupaju Stjepan Franetović (Goro), Marko Fortunato (Knez Yamadori), Dinko Lupi i Siniša Štork (Ujak Bonzo), Ivanica Lovrić (Kate Pinkerton) te Saša Matovina, Dario Bercich, Darko Matijašević, Milica Marelja, Angela Nujić, Stanislava Šćulac i Marijana Radić. Scenograf i oblikovatelj svijetla je Ivo Knezović, kostimografkinja Barbara Bourek, a zborovođa Igor Vlajnić.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 22. studenoga 2008.
