Lastavica: Puccinijev eksperiment s lakšim žanrom u bečkom stilu

Giacomo Puccini (Lucca, Toscana, 22. prosinca 1858. – Bruxelles, 29. studenoga 1924.), uz 100. godišnjicu smrti (6. dio)

  • Plakat premijernbe izvedbe Puccinijeve opere <em>Lastavica</em> u Bologni, 2. lipnja 1917.Puccini je uvijek težio nečemu novom, izvornom, što bi poticalo njegovu skladateljsku maštu. Dok je 1913. godine boravio u Beču i bio na izvedbama svojega Čeda zapada, jedan austrijski nakladnik predložio mu je da sklada operu lakšeg žanra u bečkom stilu. Bila je to La rondine (Lastavica). Rat je omeo te planove, ali Puccini je želio skladati na libreto pripremljen za njega. Doduše, to nije bio onaj koji su na njemačkom napisali Alfred Maria Willner (1859-1929), autor libreta za operu Oganj Blagoja Berse (1873-1934) i Baruna Trenka Srećka Albinija (1869-1933), i Heinz Reichert (1877-1940), nego talijanski prijevod i adaptacija talijanskog dramskog pisca i glazbenog kritičara Giuseppea Adamija (1878-1946). Adami je već i prije predviđeni govoreni tekst zamijenio stihovima. Glazba je u toj operi uistinu lakšeg karaktera, često se čuje ritam valcera, ali to je daleko od operete.

    Svoja je djela Puccini uvijek postavljao u različite prostore i to je na stanovit način uvjetovalo njegovu glazbu. Teško bi bilo ustvrditi da mu je ambijent Lastavice bio jednako blizak kao ambijenti ostalih njegovih opera, ali valja naglasiti da je tu razliku osjetio i da u toj operi nema tako snažnih pasaža kao u drugima, nego sve u njoj postaje mekše, blaže, finije. I njegov se harmonijski jezik malo promijenio. Puccini je u tu operu unio i sporedan zaplet – ljubav između pjesnika Pruniera, kojega je prvotno namijenio tenoru a poslije baritonu, i Magdine sobarice Lisette, koji kontrapunktira ljubavnom odnosu dvoje glavnih likova, Magde i Ruggera. Uzimajući u obzir primjedbu da glavni muški lik, Ruggero, nije dovoljno razrađen, Puccini mu je dopisao nastupnu ariju u prvome činu. Ona nije postala sastavni dio standardne verzije opere, ali se povremeno izvodi. No, priča o ženi visoka roda ali sumnjiva ugleda, koja se nakon kratkog izleta u svijet istinske ljubavi sa siromašnim mladićem vratila u svoje zlatno gnijezdo koje joj pruža bogati pariški bankar, koju je Puccini tri puta prerađivao, dva puta s drukčijim krajem, nije se učvrstila u repertoaru. Ipak, u novije se vrijeme Lastavica sve više izvodi.

    Giuseppe Adami, Giacomo Puccini i Renato Simoni

    Nakon niza peripetija, djelomično uzrokovanima i Prvim svjetskim ratom, Lastavica je praizvedena u Monte Carlu 27. ožujka 1917. Izvedena je u Salle Garnier, umanjenoj replici mnogo poznatije istoimene dvorane u Parizu, djelu istog arhitekta, Charlesa Garniera (1825-1898). Otvorena  je 1879., ima 524 sjedala. U njoj su nastupali slavni umjetnici kao Enrico Caruso, Nellie Melba i Fjodor Šaljapin, a u njoj je praizvedeno i 45 opera. Magdu je pjevala svojedobno vrlo popularna Puccinijeva omiljena sopranistica Gilda Dalla Rizza (1892-1975), a Ruggera veliki Tito Schipa (1888-1965), najfiniji tenore di grazia 20. stoljeća. Dirigirao je Gino Marinuzzi (1882-1945), poznat kao dirigent velikog stila. Opera je doživjela uspjeh, koji se nije ponovio prigodom prvih izvedaba u Italiji iste godine, u lipnju u Bologni i u listopadu u Teatru Dal Verme u Milanu.

    Gilda Dalla Rizza (1892-1975) Tito Schipa (1888-1965)

    Druga verzija opere prvi put izvedena je 1920. u Teatru Massimo u Palermu (prema drugim izvorima, u Monte Carlu 10. travnja 1920.). Pretpostavlja se da je treća verzija opere prvi put izvedena 11. travnja 1924. u Teatru Giuseppe Verdi u Rijeci, tada pod talijanskom vlašću, a sigurno je da je orkestraciju te verzije završio suvremeni talijanski skladatelj Lorenzo Ferrero (1951.) i da se ona prvi put izvela u Teatru Reggio u Torinu 22. ožujka 1994. U međuvremenu Lastavica se tek 1940. prvi put izvela u Scali s glasovitom Mafaldom Favero (1903-1981) u naslovnoj ulozi. Početkom 1972. godine, u Rimskoj operi njome je ravnao veliki hrvatski dirigent –  Lovro pl. Matačić.

    Gino Marinuzzi (1882-1945)

    S sklopu ciklusa Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu Lastavicu su koncertno izveli Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Nikše Bareze 29. studenoga 2008. s albanskom sopranisticom Ermonelom Jaho i meksičkim tenorom Arturom Chacón-Cruzom u ulogama Magde i Ruggera. Sudjelovali su Ivana Kladarin kao Lisette,  Domagoj Dorotić kao Prunier i Tomislav Bekić kao Rambaldo. Uporabljena je verzija s tragičnim krajem. Prva scenska izvedba djela bila je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 21. listopada 2021. Dirigirao je Lorenzo Passerini, redatelj, scenograf i koreograf bio je Hugo de Ana. Magdu je pjevala Lana Kos, Ruggera Alessandro Scotto di Luzio, Lisette Marija Kuhar Šoša, Pruniera Santiago Josė Batterini i Rambalda Ljubomir Puškarić.

    Lana Kos (Magda), Zbor Opere i Ljubomir Puškarić (Rambald) na premijernoj izvedbi <em>Lastavice</em> u HNK-u u Zagrebu, 21. listopada 2021.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 4. veljače 2025.

Piše:

Marija
Barbieri

eseji