Temperamentna Carmen razbudila uspavani ansambl

Zagrebački operni festival, HNK u Zagrebu, 9. – 21. rujna 2024 (2/5): Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Georges Bizet, Carmen, 14. rujna 2024.

  • Carmen Georgesa Bizeta uz Mozartovu je Čarobnu frulu i Verdijevu Traviatu jedna od tri najizvođenije opere u svijetu. Gostovanje Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora upravo s tim djelom na Zagrebačkom opernom festivalu nije, međutim, bilo suvišno. Zadnja Carmen zagrebačkoga HNK-a, premijerno postavljena u listopadu 2020, trebala je, prema idejama vodećih umjetnika uključenih u projekt, označiti odmak od klasičnog čitanja te opere, koja je posljednjih desetljeća doživjela bezbrojne tradicionalne i inscenacije u duhu redateljskoga kazališta. Ono što je htjelo biti drugačije na kraju je bilo samo već viđeno i beskrajno zamorno, i ta se predstava, slaba i u glazbenoj sastavnici, u repertoaru zadržala nakon premijerne još samo jednu sezonu.

    Mariborsku Carmen, premijerno izvedenu 2022., redatelj i scenograf Juan Guillermo Nova ostvario je, u suradnji s kostimografkinjom Cristinom Aceti, u raskošnom tradicionalnom ključu (sa svime što to podrazumijeva i u IV. činu), ali nije imao na raspolaganju dječji zbor. Figurom Smrti tijekom terceta o kartama u III. činu (Frasquita, Mercédès, Carmen) nepotrebno je ilustrirao partituru. Tradicionalna režija može donijeti i ugodna iznenađenja, poput scenografskog rješenja romantičarskog krajolika u III. činu i upečatljiva kraja predstave, s ubijenim bikom (i ponovno Smrti) u stražnjem dijelu pozornice.

    Da bi takva inscenacija u potpunosti živjela, nužno je da su članovi zbora i statisti aktivne individue a ne članovi jednoličnog kolektiva te da većina sporednih uloga bude na najmanje vrlo dobroj pjevačkoj i glumačkoj razini. U tome su dobrim dijelom uspjele zborske članice, ali je većina sporednih solističkih uloga bila na pjevački prosječnoj ili ispodprosječnoj razini (solidna je Frasquita Valentine Čuden), pa je dobar dio I. čina, izuzmu li se likovi Carmen i Don Joséa te ženski zbor, bio nezanimljiv.

    Među tumačima četiri najvažnije uloge, sopranistica Andreja Zakonjšek Krt, naivna glumačkog izraza, nema tehničke predispozicije za pjevanje Micaële, dok je Escamillo Luke Ortara, kojega pamtimo po dobru iz nekoliko uloga u riječkoj Operi, bio bez potrebnoga glasovnog sjaja.

    Predstava je tako, kad je o pjevačima riječ, počivala na interpretima naslovnoga lika i Don Joséa. Tenor Martin Sušnik, dobro poznat zagrebačkoj publici, u svojoj umjetničkoj osobnosti nema onu crtu koja bi ga uvjerljivo dovela u s vremenom otkrivene mračne predjele Don Joséove psihe niti se odlikuje vrstom glasa koja se u toj ulozi obično očekuje, posebno s obzirom na dramske zahtjeve III. i IV. čina (sjajno mu odgovara duet s Micaëlom u I. činu). No on može otpjevati cijelu ulogu, uključujući i visoke tonove, punim i dobro čujnim glasom i sa zamjetnom količinom emocionalnog angažmana. Odsustvo robusnosti u njegovu tumačenju Don Joséa u nekim je pojedinostima ponašanje lika činilo nedovoljno uvjerljivim, ali je u konačnici podcrtalo impulzivnost tragičnoga ubijanja Carmen.

    Nju je ostvarila rumunjska mezzosopranistica bogata glasa Ramona Zaharia, koja je tumačila Maddalenu u Rigolettu u njujorškoj Operi Metropolitan i londonskom Covent Gardenu, gdje je u svibnju ove godine, zamijenivši isprva najavljenu kolegicu, pjevala i Carmen. U Zagrebu smo svjedočili izrazito senzualnom, ali i vrlo nesputanom i divljem liku, u mjeri koja je možda iznenadila dio publike koji je u toj ulozi navikao i na dozu, riječima Carmen svjetskih pozornica Ruže Pospiš-Baldani, francuskog parfema (kao protuteže španjolskom papru). Premda joj neka mjesta, poput pjesme s kastanjetama na početku dueta s Don Joséom u II. činu, nisu posve uspjela, nosila je predstavu kao pjevačka zvijezda večeri.

    S tradicionalnom inscenacijom Carmen sjajno bi se slagalo njezino izvorno obličje opére comique, s govorenim dijalozima između pjevanih brojeva i povremenim javljanjem melodrame (u značenju govorenja, ne pjevanja, teksta istovremeno sa sviranjem orkestra), na koji je način djelo praizvedeno 1875. Čuli smo međutim dobro poznatu verziju s recitativima (umjesto govorenih dijaloga) skladanima nakon Bizetove smrti. Ansambl mariborske Opere bio je u sigurnim (kvintet iz II. čina) i poticajnim rukama dirigenta Simona Krečiča, ali njegov orkestar nije donio željeni sjaj u gudačkom korpusu ni bogatstvo boja u puhačkim solima.

    © Karlo Radečić, OPERA.hr, 27. rujna 2024.

    Dirigent: Simon Krečič
    Redatelj, scenograf i autor videoprojekcija: Juan Guillermo Nova
    Kostimografkinja: Cristina Aceti
    Koreografkinja: Valentina Turcu
    Voditeljica zbora: Zsuzsa Budavari Novak

    Uloge:

    Carmen: Ramona Zaharia
    Don José: Martin Sušnik
    Micaëla: Andreja Zakonjšek Krt
    Escamillo: Luka Ortar
    Frasquita: Valentina Čuden
    Mercédès: Dada Kladenik
    Dancaïre: Bogdan Stopar
    Remendado: Dušan Topolovec
    Zuniga: Marko Mandir
    Moralès: Sebastijan Čelofiga

    Simfonijski orkestar, Zbor i Baletni ansambl Slovenskoga narodnog gledališča Maribor

Piše:

Karlo
Radečić

kritike