Pokoji blistavi trenutak u vrlo prosječnoj izvedbi
70. Splitsko ljeto, 15. srpnja – 14. kolovoza 2024.: Giuseppe Verdi, Aida, dir. Veton Marevci, red. Dražen Siriščević, Peristil, 27. i 29. srpnja 2024.
-
Ako smo na otvorenju jubilarnog 70. Splitskog ljeta možda pomislili da Carmina Burana posve lijepo pristaje Peristilu kao pozornici, nakon još jedne Aide mogli smo zaključiti da je potonja ipak nenadmašna kada je u pitanju sljubljenost prostora i djela. Možda je i do duge povijesti izvođenja u gradu pod Marjanom, a možda do činjenice da svi već tako dobro poznaju partituru da je izvođenje Aide na Peristilu svojevrsna ovisnost – kako izvođača, tako i publike. To vam je ona publika koja će svaku izvedbu Aide dočekati s pljeskom, bila ona dobra ili ne. Nažalost, ove je godine bila ova druga opcija.
Deseta obljetnica produkcije Verdijeve Aide s Draženom Siriščevićem kao redateljem, Slavenom Raosom kao scenografom, Jurajem Zigmanom kao kostimografom, dok je dirigent bio mladi Veton Marevci koji je dirigirao svoju prvu Aidu.
Kristina Kolar kao Aida bila je uobičajeno dobra i stabilna; ona je bila kamen temeljac koji je pokušao ovu izvedbu držati na okupu. Božu Župića smo slušali kao Egipatskog kralja, kao Amneris se u posljednji tren pojavila Rossana Rinaldi, Radamesa je utjelovio Igor Krišto, Ramfisa Ivica Čikeš, Amonasra Grga Peroš, glasnika Lovre Gujinović, a svećenicu Maja Andrijolić.
Na prvi zapjev Igora Krište dobili smo dojam da do kraja izvedbe njegov glas neće izdržati. Do nekih ekstremno loših trenutaka nije došlo, ali teško smo se nosili kroz večer s nemuzikalnim iščitavanjem uloge i glasom koji je zvučao kao da nije na razini zadatka. Rossani Rinaldi treba čestitati na uspješnom uskakanju u ulogu u zadnji tren, bez adekvatne probe s ostatkom ansambla. Iako je svojom pojavom i uživljenošću savršeno utjelovila Amneris, donje lage su se slabo čule i generalno je bilo previše vibrata. Osim jednog posve intonacijski krivog upada, Božo Župić je uspješno iznio ulogu kralja, kao i Ivica Čikeš ulogu Ramfisa. Prosječnost cijele izvedbe spasio je jedan blistavi duet, onaj Amonasra i Aide u 3. činu. Grga Peroš je i glumom i fraziranjem savršeno pristao uz sigurnost Kristine Kolar koja kao da je do tog trenutka čekala da emotivno eruptira. U trenutku kada je otpjevao teške riječi: „Dei Faraoni tu sei la schiava!”, bilo je jasno da se samo zbog ovog trenutka isplatilo doći i poslušati ovu izvedbu. Scenska glazba, tj. članovi solinske limene glazbe pod vodstvom Tonćija Ćićerića zvučali su lijepo, a pohvale zaslužuje i zbor koji je, iako brojčano desetkovan i iscrpljen, zvučao čisto, točno i sigurno.
Operna tradicija koju ovaj festival gaji unatoč svim nedaćama je zadivljujuća. Niti urušavanje dva kamena bloka koji su služili kao scenski rekviziti netom prije izvedbe nije moglo spriječiti da se ona dogodi. Isto tako, splitsku publiku ništa neće spriječiti da dolazi slušati, pa čak ni osrednje izvedbe. Iako su nedaće s kojima se Splitsko ljeto nosi možda veće od ove s kamenim blokovima koji padaju netom prije izvedbe, nadamo se da će uvijek biti blistavih trenutaka poput ovog dueta koji će učiniti da zaboravimo na kaos i osrednjost i sjetimo se zbog čega se isplati truditi.
© Petra Crnčević, OPERA.hr, 1. rujna 2024.
Veton Marevci, dirigent i zborovođa
Dražen Siriščević, redatelj
Slaven Raos, scenograf
Juraj Zigman, kostimografUloge:
Božo Župić, Egipatski kralj
Rossana Rinaldi, Amneris
Kristina Kolar, Aida
Igor Krišto, Radames
Ivica Čikeš, Ramfis
Grga Peroš, Amonasro
Lovre Gujinović, glasnik
Maja Andrijolić, svećenica