Prodana nevjesta – prototip narodne opere i simbol češke glazbe

Bedřich Smetana (Litomyšl, 2. ožujka 1824. – Prag, 12. svibnja 1884.), utemeljitelj češke nacionalne opere – uz 200. obljetnicu rođenja (2/3)

• Smetana je bio već poznati skladatelj, gotovo četrdesetogodišnjak kad mu je 1863. u ruke došao libreto pisca neobična životnog puta, od revolucionara osuđenog na smrt do policijskog doušnika, Karela Sabine, sa sadržajem iz narodnog života i učinilo mu se prikladnim da sklada češku nacionalnu operu. I tako je nastala Prodaná nevĕsta (Prodana nevjesta).

  Put Prodane nevjeste, prototipa narodne opere i simbola češke glazbe, njezin ponos i slava, nije počeo odviše blistavo. Izvorna verzija naišla je na slab odaziv. Ni premijera 30. svibnja 1866. u malom praškom Privremenom kazalištu ni repriza nisu bile osobito posjećene. „Od Prodane nevjeste neće biti ništa“,  zdvojno je rekao skladatelju upravnik kazališta i predložio mu raskid ugovora. Smetana je pristao. No, opera koju Pražani nisu odmah prihvatili ipak nije ono djelo koje mi danas poznajemo, a ni izvedba vjerojatno nije bila na razini zahtjeva te partiture. Bilo je to djelo u dva čina. Izvođači su, osim dvojice profesionalnih pjevača, bili amateri. Između pojedinih glazbenih brojeva bio je govorni tekst, nije bilo plesnih umetaka i još nekih danas poznatih odlomaka. Smetana je i sam uvidio da se tu mora nešto izmijeniti. Zamijenio je govorne dijelove recitativima uz pratnju orkestra, dodao finale prvoga čina i zbor na početku drugoga i prelijepu ariju Marženke u trećemu. Ali najvažniji dodatak bili su plesovi polka, skočna i furijant i podjela opere na tri čina. U takvom obliku, u svojoj konačnoj verziji Prodana nevjesta osvojila je Prag na premijeri 25. rujna 1870. te je u dvanaest godina već doživjela stotu izvedbu. Potvrdila je Smetanu kao tvorca češke nacionalne opere i donijela mu međunarodni uspjeh.

  

  Smetana je skladanju pristupio na pomalo neuobičajen način. Najprije je skladao briljantnu uvertiru mozartovske kvalitete, a tek onda počeo skladati cijelu operu. Premda Sabinin libreto nije osobito inventivan, svojim je stvaralačkim genijem Smetana uzdignuo stereotipnu radnju sa stereotipnim karakterima na razinu najveće umjetnosti i pružio nedostižan primjer narodne komike na glazbenoj pozornici. Prizori iz seoskog života koji prate glavnu priču o ljubavi Mařenke (kod nas se govori Marice) i Janka potreban su okvir koji obogaćuje scenska zbivanja i omogućuje da do pravog izražaja dođu zbor i bogata tradicija skupnog pučkog muziciranja. Svježina, životnost i radost pršte od uvodnog takta do finala, i sve to djeluje neobično lako i prirodno. Glazba teče bez zastoja, likovi su sjajno okarakterizirani – lirski raspjevani Janko, Marica ustreptala u izrazima ljubavi, tašt, uobražen ali i brbljav bračni posrednik Kecal te stidljivi i pomalo zaostali Vašek. A sve je to Smetana izrazio rijetko profinjenim glazbenim jezikom koji odaje izvanrednog majstora orkestracije, što posebice dolazi do izražaja u plesovim.

  Prvi uspjeh izvan čeških granica opera je imala već sljedeće godine u Petrogradu, a njezin pravi prodor u svijet počinje gostovanjem praškog opernog ansambla u Beču 1892. u sklopu svjetske kazališno-glazbene izložbe. Hrvatska umjetnica Lili Lejo (1865-1953) trebala je pjevati Mařenku / Marie na prvoj izvedbi Prodane nevjeste na njemačkom u Beču 2. travnja 1893. u Theateru an der Wien. Njezino ime otisnuto je na programskoj cedulji  ali se razboljela i u prvim izvedbama zamijenila ju je najprije mlada bečka pjevačica Toni Distal, a  –zatim češka gošća Anna Veselá. No, Lili Lejo nastupala je u daljnjim izvedbama opere i postigla velik uspjeh. Njezin portet upravo u toj ulozi nalazi se u Kazališnom muzeju u Beču.

  

  Iste godine opera prelazi ocean i izvodi se u Chicagu. U Londonu je prvi put izvedena 1895. u kazalištu Drury Lane. Na njezinoj prvoj talijanskoj izvedbi u Teatru lirico u Milanu 9. listopada 1905. Vašeka je pjevao Zadranin Gaetano Pini-Corsi (1859-1927). Gustav Mahler najprije ju je izveo 11. kolovoza 1897. u bečkoj Dvorskoj operi a zatim ju je uvrstio u repertoar Metropolitana 12. ožujka 1909. i njome  dirigirao. Bio je to obol velikog skladatelja i dirigenta svojoj češkoj domovini (rođen je u Kalištu). Jedna od najvećih umjetnica svojega doba, i sama Čehinja, Emmy Destinn (1878-1930) pjevala je Mařenku, a Kecal je bio slavni poljski bas Adamo Didur (1874-1946). Opera se, doduše, pjevala na njemačkom jeziku, a 1936. počela se izvoditi na engleskom. Emmy Destinnova  gostovala je u siječnju 1925. u Zagrebu kao Marica, a druga velika češka umjetnica, Jarmila Novotná (1907-1994) pjevala je kultnu češku opernu ulogu u Zagrebu u veljači 1939. godine.

  

  Samo tri godine nakon premijere u svojemu konačnom obliku Prodana nevjesta došla je u Zagreb. U Narodnom zemaljskom kazalištu na Markovu trgu izvedena je 18. listopada 1873. pod ravnanjem Ivana pl. Zajca (1832-1914) u režiji Josipa Freudenreicha (1827-1881). Libreto je preveo August Šenoa (1838-1881).

  Zacijelo najslavniji tumači likova u njoj bili su u trećem razdoblju sustavnog djelovanja zagrebačke Opere od 1909. nedostižna Mařenka Irme Polak (1875-1931) i jedinstveni Kecal hrvatske opere Josip Križaj (1887-1968) koji je tu ulogu pjevao do poslije Drugoga svjetskog rata.

  Prodana nevjesta trajno je zasjela u repertoar hrvatske opere. Prvi put je radijski prenošena iz Narodnog kazališta u Zagrebu 28. studenoga 1926. Za njezinu izvedbu na Radio Zagrebu 29. svibnja 1966. u povodu stote godišnjice praizvedbe jedan od njezinih najautentičnijih tumača, dirigent Milan Sachs (1884-1968), koji je dirigirao tadašnjim prijenosom, napisao je sljedeći komentar: „Teško je opisati što češkom narodu predstavlja Prodana nevjesta. Ona nije samo značajno umjetničko djelo, nego i uzor, bolje reći inkarnacija temeljnog programa specijalno češke muzike. A ono što zapravo čini Prodanu nevjestu djelom upravo programatskim, to je prije svega njena divna, svjetla, upravo mozartovska, majstorska jedinstvenost.

  Možemo li npr. naći jednostavnije priče od one o Marici, Janku, Kecalu i Vašeku? Ovdje nije u pitanju proračunata jednostavnost i popularnost ili prilagođivanje pučkom stilu. Jer jednostavnost Prodane nevjeste ima dublji smisao, narodni, pučki i moralni.

  
  

  Sudbina češkog naroda u posljednjim stoljećima nije dozvoljavala neku raskoš života ili ispunjavanje nekih visokih narodnih ideala. Stoga je narod po češkim selima morao tražiti ljepotu u takvoj pučkoj sredini. Dok su drugi narodi u svojim djelima sanjali o gospodskim, herojskim i kraljevskim događajima, Prodana nevjesta svojom je iskrenošću i istinitošću upravo spašavala češku muziku. Ali ovo je tek jedna komponenta ovog djela. Jer, Prodana nevjesta utjelovljuje i drugu komponentu češke umjetnosti: životnu snagu bez ikakve mistike, realizam u najboljem smislu riječi. Život sa svim svojim zbivanjima, pa i onim sitnijim, koja u stvari prestaju biti sićušnima čim postanu životnom zbiljom. Osim toga, ovdje nema mjesta pesimizmu ili skepsi; a takovu Prodanu nevjestu stvorio je Bedřich Smetana tako reći iz ničesa, jer u ono vrijeme zapravo nije postojala neka značajnija češka opera koja bi mu mogla poslužiti kao uzor.

  Bile su to najsmjelije i revolucionarne godine u kojima nastaju Prodana nevjesta, Dalibor, Libuša i ciklus simfonijskih pjesama Moja domovina. Ta su djela davala snagu češkom narodu za otpor. Prodana nevjesta pratila je češki narod u dobrim i lošim vremenima. Izvedena je u Divadlu i na dan Smetanine smrti 12. svibnja 1884. godine.

  Koliko sam god puta dirigirao Prodanu nevjestu – a dirigirao sam je jako puno – uvijek sam imao osjećaj da dirigiram premijeru. Toliko elemetarne snage i iskrene muzikalnosti to djelo nosi u sebi! Za dirigenta i pjevača najveći je problem u interpretaciji Prodane nevjeste  – sačuvati klasičnu formu djela. Važno je, dakle, da dirigent ostane muzičar i da ne postane muzikant.“

  Tako je pisao Milan Sachs, veliki hrvatski dirigent češkog podrijetla i veliki tumač Prodane nevjeste.

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 28. travnja 2024.

Piše:

Marija
Barbieri