Dug put do Prodane nevjeste
Bedřich Smetana (Litomyšl, 2. ožujka 1824. – Prag, 12. svibnja 1884.), utemeljitelj češke nacionalne opere – uz 200. obljetnicu rođenja (1/3)
-
Češka operna tradicija starija je od Bedřicha Smetane. Spomenimo samo Josefa Myslivečeka (1737-1781), veoma popularnog u Italiji, autora 24 talijanskih opera seria, te Františeka Škroupa (1801-1862) koji je skladao prvu češku komičnu operu na češkom jeziku Drátenik. No tek je genijalni glazbenik Bedřich Smetana stvorio besmrtnu himnu češkoj umjetnosti – Prodanu nevjestu (Prodaná nevĕsta). Ali do toga je bio dug put.Bedřich Smetana rođen je 2. ožujka 1824. u Litomyšlu, gradiću istočno od Praga, na granici između Češke i Moravske, u kojemu je u vrijeme Smetanina rođenja njemački bio službeni jezik pa je kršten kao Friedrich. Ispravan češki jezik naučio je tek poslije. Bio je treće dijete prilično imućnog Františeka Smetane koji je tek nešto prije njegova rođenja došao u Litomyšl kao pivar u službi grofa Waldsteina, gospodara lijepoga renesansnog dvorca danas pod zaštitom UNESCA. Kao šestogodišnjak Smetana je prvi put javno nastupio na koncertu i svojim pijanističkim umijećem zadivio slušatelje. Obitelj se selila, budući skladatelj pohađao je gimnaziju, učio violinu i klavir i u Nĕmeckom Brodu upoznao budućega češkog revolucionarnog pjesnika i novinskog izdavača Karela Havlíčeka Borovskog (1821-1856). Havlíček je ubrzo otišao u Prag i naveo mladog Smetanu da i on nastavi školovanje na Akademskoj gimnaziji u Pragu koju je vodio ugledni pjesnik i lingvist Josef Jungmann (1773-1847), vodeća ličnost češkog narodnog preporoda, jedan od utemeljitelja modernog češkog jezika, budući rektor Karlova sveučilišta.
Pomalo nespretni provincijalac nije se najbolje snašao u Pragu, ali je posjećujući opere i koncerte, među kojima i one Franza Liszta, shvatio da je glazba njegova budućnost. „Htio bih postati Mozart u kompoziciji, a Liszt u tehnici“, ispovjedio je u svojemu dnevniku. Nakon kratke ljubavne romance s rođakinjom Louisom skladao je prvo svoje u cijelosti sačuvano djelo, Louisinu polku. Uz pomoć starijeg rođaka završio je školovanje u Plzeňu gdje je bio rado priman u društva, oduševljavao svojim glasovirskim umijećem i proživljavao žarku ljubav s djevojkom za koju je skladao nekoliko manjih djela, uglavnom za klavir, ali i prvu orkestralnu skladbu, i koja će mu 1849. postati supruga, Kateřinom Kolařovom.
Smetana je glazbeno školovanje nastavio na praškome Muzičkom institutu (Musikbildungsanstalt) koji je vodio pijanist i skladatelj Josef Proksch (1794-1864) s modernim pristupom glazbenoj pedagogiji i tu je stekao znanja o teoriji i kompoziciji te skladao nekoliko skladbi uključujući i Sonatu za klavir u g-molu. U Pragu je upoznao Hectora Berlioza te Roberta i Claru Schumann. A onda je ljeti 1847. odlučio okušati se kao koncertni pijanist, ali bez većeg uspjeha. Sudjelovao je u revolucionarnim zbivanjima 1848., skladao prigodnu glazbu i upoznao pisca, demokratskog radikala i novinara Karela Sabinu (1813-1877) koji će mu priskrbiti libreta za prve dvije opere.
Susret s Franzom Lisztom kojemu je posvetio svoju novu skladbu za klavir Šest karakterističnih komada i kasnije prijateljstvo s njim ohrabrilo je Smetanu da osnuje Klavirski institut koji se lijepo razvijao i postao važno središte praškoga glazbenog života. Smetana se sve više posvećivao skladanju, ali bez većeg odjeka. Obiteljske nedaće i društvena klima koju je u zemljama habsburške monarhije uzrokovao Bachov apsolutizam naveli su ga da potkraj 1856. otiđe u Göteborg u Švedskoj i tamo ostane pet godina. U Göteborgu je u kratko vrijeme stekao priznanja kao pijanist, zborski dirigent i utemeljitelj glazbene škole te skladao prva važnija djela – simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl.
Austrijski poraz kod Solferina rezultirao je padom Bachova apsolutizma i postupnim poboljšavanjem prilika u carevini. Smetana se vratio u Prag osokoljen viješću da će se u Pragu izgraditi Privremeno kazalište u kojemu će se izvoditi češke opere. Opere su se, naime, izvodile u Njemačkom kazalištu. Počeo je smatrati svojom misijom utemeljenje češke nacionalne opere, a u tu svrhu morao je temeljito svladati češki jezik kojim se do tada slabo služio. Na natjecanju kojemu je pokrovitelj bio domoljubni grof Jan Harrach (1828-1909) dobio je nagradu od 600 guldena i skladao operu Braniboři v Čehách (Braniborci u Češkoj), praizvedenu 5. siječnja 1866. u Privremenom kazalištu. Opera je prikazivala iznimno važan događaj u češkoj povijesti koji se dogodio 1278. nakon smrti kralja Přemysla Otakara II. (1233-1278) a tutor njegova osmogodišnjeg nasljednika bio je njegov ujak Otto V. Brandenburški (Braniborski) (1246-1299) što je izazvalo sukob i konačan odlazak Brandenburžana iz Češke. U Smetaninu opernom prvijencu jasno se osjeća utjecaj francuske i talijanske opere i tradicija meyerbeerovske velike opere i tek nekoliko odlomaka svojom snagom podsjećaju na najdojmljivije prizore slavenskih opera. Opera je postigla velik uspjeh. U Hrvatskoj nije izvedena.
Pročitajte sljedeći nastavak...
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 27. travnja 2024.
