Mladi pjevači u prvom planu

HNK u Zagrebu: W. A. Mozart, Čarobna frula, dir. Simon Krečič, red. Krešimir Dolenčić; uz izvedbe 4. i 9. travnja 2024.

• 

  Izlišno je pedantno dokazivati da u nas ne postoji prava tradicija izvođenja Mozartovih opera. Ipak, taj se skladatelj nakon šeste i posljednje ovosezonske izvedbe Così fan tutte u zagrebačku Operu vratio nakon nepunih mjesec dana travanjskim izvedbama Čarobne frule, koja je u repertoaru u režiji Krešimira Dolenčića od studenoga 2018., kada ju je premijerno postavio dirigent Nikša Bareza. Čarobna frula repertoarna je predstava zagrebačke Opere s kućnom podjelom u gotovo svim vodećim ulogama.

  Na šestoj izvedbi Così fan tutte 9. ožujka (Fiordiligi, Dorabella i Ferrando iz druge i Guglielmo iz premijerne podjele) vladala je među tumačima uloga četvero mladih ljubavnika uglavnom vrlo opuštena atmosfera. Većina njih ohrabrila se za neke glumačke, ali i pjevačke improvizacije kojih u tom opsegu nije bilo u ranijim izvedbama. Josipa Lončar kao Fiordiligi pokazala je odličnu vokalnu kontrolu i u ariji iz II. čina (Per pietà, ben mio, perdona), Bryan Lopez Gonzalez nije odustao od glumačkog karikiranja u igri zavođenja, ali je u ključnim trenucima, poput dueta s Fiordiligi (Fra gli amplessi), pokazao iskrenost Ferrandovih emocija te je općenito bio pjevački solidniji nego na prvom zagrebačkom nastupu u toj ulozi, dok je Iva Krušić kao Dorabella svu glumačku koncentraciju i pjevačku kontrolu usmjerila u duet Il core vi dono, u kojem joj je poticajan partner bio Davor Nekjak kao Guglielmo. On je u scenskoj igri bio te večeri možda najopušteniji od svih, a iznenadio je i atraktivno ornamentiranom koronom na početku arije Donne mie, la fate a tanti iz II. čina. Šteta ipak što je arija skraćena.

  Davor Nekjak na prvoj je izvedbi Čarobne frule ove sezone (4. travnja) ostvario odličan debi u ulozi Papagena. Pjevački potpuno siguran, od solo nastupa (dvije arije i prizor pokušaja samoubojstva u finalu II. čina) preko dueta s Paminom do ansambala, predstavio je simpatičan i nenametljiv lik, koji ima i dozu samopoštovanja, pri čemu je na drugoj svojoj izvedbi (9. travnja) sve to realizirao glumački opuštenije. Potrudio se oko izgovora njemačkog jezika te je, posebno u arijama, naglašavanjem pojedinih riječi s ukusno doziranim komičnim prizvukom pridonio karakterizaciji lika. Na obje se izvedbe lijepim timbrom svojega glasa i pažljivim fraziranjem odlično združio s Paminom Darije Auguštan u duetu Bei Männern… uoči finala I. čina. Od premijere 2018. naovamo rijetko se taj duet čuo u takvom pjevačkom skladu. Nekjaku se na izvedbi 9. travnja u raskošno podijeljenoj ulozi Papagene pridružila sopranistica Josipa Gvozdanić.

  

  Na prvoj izvedbi u ulozi Sarastra debitirao je Ivica Čikeš, prepoznat kao naš danas vodeći verdijanski bas, koji gotovo isključivo nastupa u ulogama talijanskog i hrvatskog opernog repertoara. Značajniju iznimku predstavlja Escamillo u Bizetovoj Carmen, dok mu je francuski jezik 2015. tijekom pokusa u zagrebačkom HNK-u bio preprekom u svladavanju uloge Procide u prvom hrvatskom uprizorenju Verdijeve Sicilijanske večernje. Sa zanimanjem se stoga očekivao Čikešov prvi nastup u Čarobnoj fruli, ujedno i prvi njegov nastup u zagrebačkoj Operi otkako se pridružio njezinu ansamblu napustivši onaj splitskoga HNK-a (treća mu je to uloga u Mozartovim operama nakon naslovne u Don Giovanniju i Don Bartola u Figarovu piru). Čikeš je i kao Sarastro, prije svega u dvije njegove arije, pokazao da je pjevač od formata, autoritativan i pojavom i količinom tona (dobar mu je pritom i duboki F), kao i da razumije logiku Mozartove fraze. Razumljivo je da u govorenu tekstu, koji se u ovoj predstavi izvodi na hrvatskom jeziku, nije na svom terenu. Pokazao je i nesigurnost u tercetu s Paminom i Taminom iz II. čina, uključivo i neprecizne upade u frazama u kojima je Sarastro u prvome planu (Die Stunde schlägt…).

  Kraljica noći Lidije Horvat Dunjko u osjetno je boljem pjevačkom izdanju nego prošle sezone. U prvoj ariji ima situaciju pod kontrolom sve do završnoga dijela (Du, du, du) u kojem, kao i u poznatijoj ariji iz II. čina, neke visine i staccata izvodi s promjenjivim uspjehom (najproblematičniji je najviši ton f³ koji nijednom nije čist i lijep). Nismo bili u prilici čuti slovensku sopranisticu Ninu Dominko kojoj su bile povjerene dvije izvedbe, kao ni debije Josipe Bilić i Tonija Nežića u ulogama Pamine i Sarastra.

  Na prvoj izvedbi u ulogama Pamine i Tamina čuli smo još od riječke premijere Čarobne frule 2021. provjeren mladi par punokrvnih lirskih glasova – Dariju Auguštan i Filipa Filipovića (premijerni Fiordiligi i Ferrando u Così fan tutte). U Pamine Darije Auguštan replike ključne i u kontekstu libreta i u kontekstu partiture, bilo etičke prirode (Die Wahrheit, die Wahrheit…, u finalu I. čina) ili one ljubavne (Tamino mein! O welch ein Glück!, u finalu II. čina) postaju životne u prvom redu zbog uzorne glasovne kontrole i tonske čistoće, a besprijekornost tehničke kontrole koju smo čuli na njezinoj drugoj izvedbi (9. rujna) u ariji Pamine iz II. čina, od idealnog vibrata do precizno realizirane melizmatičke fraze meinem Herzen mehr zurück, združena s iskreno proživljenim stanjem lika, uistinu je rijetkost.

  Nadamo se da će Filip Filipović zadržati u svom repertoaru i Ferranda i Tamina, a možda mu u budućnosti pridružiti neke nove glavne uloge u Mozartovim operama. Premda je, kao i ranije, tonski ponešto oštar u dramskim akcentima uvodnoga broja (Zu Hilfe! zu Hilfe!), zadovoljstvo je slušati lirski tenor takve punoće, razvijenosti i kulture pjevanja u glavnini uloge Tamina, pri čemu je jednako suveren u ljepoti fraziranja u ariji o portretu (Dies Bildnis ist bezaubernd schön) i u dramskom recitativu u finalu I. čina. Ovosezonskim nastupima u Così fan tutte, Čarobnoj fruli, Rigolettu i Traviati ovaj pjevač potvrđuje se kao nezaobilazan nositelj repertoara zagrebačke Opere.

  

  Na izvedbi 9. travnja vrlo dobar prvi nastup u cjelovitoj ulozi Tamina ostvario je apsolvent Muzičke akademije i član Opernoga studija HNK-a Roko Radovan, kojega smo u zagrebačkoj Operi već čuli u više manjih i srednjih uloga (odličan Alfred u Šišmišu), ali i kao Juranića u Zrinjskome. Njegovim glasovnim predispozicijama Mozartova je uloga znatno primjerenija od Zajčeve. Svladao je veliku ulogu Tamina zamjernom sigurnošću, lijepo je otpjevao ariju o portretu i bio muzički i glumački prilično uvjerljiv u dramskom recitativu s Govornikom. Riječ je o pjevaču pri početku karijere pa neće čuditi da se na nekim mjestima moglo primijetiti forsiranje tona u visokom položaju glasa, dok su ga na nelogično fraziranje ili naglašavanje pogrešnoga sloga na nekim mjestima trebali upozoriti korepetitor(i) i dirigent (možda najupadljivije na mjestu Ich fühlʼ es, ich fühlʼ es pri početku arije o portretu).

  Slovenski dirigent Simon Krečič nije se u ovoj repertoarnoj predstavi zadovoljio samo urednim kapelmajstorskim održavanjem ansambla na okupu (ono mu je ipak bilo važnije od sukreiranja istaknutijih puhačkih sola), nego je proveo i vlastiti pogled na dramaturgiju odnosâ tempa u Mozartovoj partituri. Ponekad je znao iznenaditi življim tempima u kojima pjevači moraju uložiti pojačan napor u artikulaciji teksta (npr. arija Papagena iz I. čina), dok se neka s obzirom na koncepciju spomenute dramaturgije tempâ nisu činila dosljedna (spora arija Pamine; Andante, 6/8). Posljednje dvije izvedbe bile su povjerene dirigentu Ivanu Hutu.  

  

  U svakom slučaju, kada su u Così fan tutte ili u Čarobnoj fruli u podjeli iste večeri i Auguštan i Filipović i Nekjak (treba im pridružiti i premijernu Dorabellu, Emiliju Rukavinu, koja je naposljetku izostala kao Treća dama u Čarobnoj fruli), slušatelj osjetljiv na kvalitetu pjevača poželjet će tu i takvu podjelu čuti ponovno.

  Oni se međusobno sada već dobro poznaju i kao partneri na opernoj i koncertnoj pozornici; posljednje je u ožujku tako Darija Auguštan s Filipom Filipovićem u Podgorici izvodila operne ulomke pod ravnanjem Roberta Homena, dok je u Zagrebu s Davorom Nekjakom uz istog dirigenta sudjelovala u izvedbi Fauréova Requiema, kada je mladi bariton odlično pjevao poznati stavak Libera me. Opera Così fan tutte uvrštena je u repertoar prvenstveno kako bi promovirala spomenuti pjevački kvartet, pa se treba se nadati da će takvih projekata biti još, pri čemu ne treba zaboraviti na mogućnosti obnove već postojećih predstava premijerno postavljenih za prošle uprave, poput Mozartova Figarova pira. A trebat će naći primjeren repertoar i za novi bas u kući; Ivice Čikeša sjećamo se primjerice kao odličnog Filipa II., ali i Velikog inkvizitora u peteročinskoj talijanskoj verziji Verdijeva Don Carla koji je nakon premijerne izvođen tijekom još dvije sezone. Što se mladih snaga tiče, u nastavku sezone Filipović se vraća ulogama Alfreda (Traviata) u travnju i Vojvode (Rigoletto) u lipnju (ukupno šest nastupa bez alternacije), dok će Auguštan i Nekjak u Puccinijevoj La Bohème u svibnju prvi put pjevati Musettu i Schaunarda.

  

  © Karlo Radečić, OPERA.hr, 25. travnja 2024.

  Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
  Wolfgang Amadeus Mozart: Čarobna frula
  Dirigent: Simon Krečič
  Redatelj: Krešimir Dolenčić

  Uloge (izvedbe 4. i 9. travnja 2024.)
  Sarastro: Ivica Čikeš
  Tamino: Filip Filipović / Roko Radovan
  Govornik: Toni Nežić / Marin Čargo
  Svećenik: Siniša Galović
  Kraljica noći: Lidija Horvat Dunjko
  Pamina: Darija Auguštan
  Tri dame: Marta Hut, Adela Golac Rilović i Dina Jularić Ivančić
  Tri dječaka: Karla Fiket / Bianca Sente, Tena Pugar i Nina Rašković
  Papagena: Petra Cik / Josipa Gvozdanić
  Papageno: Davor Nekjak
  Monostatos: Mario Bokun / Ladislav Vrgoč
  Čuvar vatre: Ivo Gamulin
  Čuvar vode: Berislav Puškarić

  Orkestar i Zbor Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu

   

Piše:

Karlo
Radečić