Farinelli, pjevač božanskog umijeća i divljenja
Kastrati – nekadašnji virtuozi operne scene, 2/3
-
„Jedan je Bog i jedan je Farinelli!“ „Najveći pjevač svih vremena“ Carlo Broschi (1705-1782), glasoviti Farinelli, nije bio podvrgnut surovom zahvatu iz siromaštva. Rođen u napuljskoj plemičkoj obitelji, u djetinjstvu se ozlijedio u padu s konja i tu se operaciju moralo izvršiti. Najprije je učio s ocem Salvatoreom, a zatim s bratom, skladateljem Riccardom Broschijem (1698-1756). Slavni Bernacchi ga je 1727. pozvao da se javno natječu u vještini pjevanja. Pobijedio je Bernacchi, ali je naslutio golem Farinellijev potencijal i pristao ga je podučavati. Poslije toga Farinelli je mogao pobijediti sve protivnike u briljantnosti i bravuroznosti izvedbe. Zatim je počeo posvećivati više pozornosti izrazu i patosu. Kao što je tada bio običaj, osobito nadareni kastrati pjevali su naslovne ženske uloge. Kad je 1734. došao u London, izazvao je takvu senzaciju da su žene padale u nesvijest. Postao je zvijezda Porporine družine koja je bila suparnica Händelovoj, a to je za Händela bila gotovo propast. Osamnaestogodišnji Farinelli pjevao je naslovnu ulogu u Porporinoj operi Adelaide nastaloj na libreto Antonija Salvija (1664-1724) i praizvedenoj u Rimu godine 1723. iz koje je najpoznatija arija Nobil onda – Plemeniti valu. Poznata je i arija In braccio a mille furie – Predan tisućama bjesova – iz opere Semiramide riconosciuta – Prepoznata Semiramida – Nicole Porpore, nastale na libreto Pietra Metastasija i praizvedene 1729. u Veneciji. Također ju je pjevao Farinelli. Poslije uspjeha u Londonu krenuo je u Francusku i pjevao na dvoru Luja XV. (1710-1774) koji mu je darovao svoj portret optočen dijamantima.
A onda je došao u Španjolsku i život mu se stubokom promijenio. Melankoliji sklon kralj Filip V. (1683-1746) njime se toliko oduševio da je Farinelli četvrt stoljeća bio prominentna ličnost na španjolskom dvoru i dobio najveće španjolsko odličje viteza od Calatrave. Nije više javno nastupao. Deset je godina svake noći kralju pjevao iste četiri pjesme. I za njegova nasljednika Ferdinanda VI. (1713-1759) imao je znatnu političku moć pa ga je nagovorio da u Madridu osnuje Talijansku operu. Kad je na prijestolje stupio Karlo III. (1716-1788), Farinelli je napustio Španjolsku i vratio se u Bolognu. Bio je bogat, slavan, visoko obrazovan i oko njega su se okupljali najslavniji duhovi vremena. Imao je kolekciju slika Murilla (1618-1682) i Velasqueza (1599-1660). Trajno prijateljstvo vezivalo ga je uz Metastasija. Umro je 1782. u Bologni.Jedan od Farinellijevih učitelja bio je i njegov brat, skladatelj Riccardo Broschi. Jasno je da je Riccardo skladao za svojega sedam godina mlađega brata. Jedna od tih opera bio je Artaserse na Metastasijev libreto, praizveden u Londonu 1734. Arija Son qual nave – Poput lađe sam, prema mnogim mišljenjima, najslavnija je koju je Farinelli pjevao.
Farinelli je pjevao i iznimno zahtjevnu ariju s koloraturnim pasažama dugima gotovo trideset taktova, Cadrò, ma qual si mira – Past ću, ali kao onaj kojemu se divi – iz opere Berenice, nastale na libreto Antonija Salvija i praizvedene u Veneciji 1734. Autor je napuljski skladatelj Francesco Araia (1709-1770) koji je veći dio života proveo u Petrogradu. Zbog brzine koloratura, duljine daha i vokalnog opsega jedna je od najtežih baroknih arija. Prilično duga arija, Sposa, non mi conosci – Nevjesta sam, ne prepoznaješ li me – iz opere je Merope talijanskoga skladatelja Geminiana Giacomellija. Pjevali su je Caffarelli i Farinelli, a postala je slavna u preradbi Antonija Vivaldija (1678-1741). Geminiano Giacomelli ili Jacomelli, rođen u Piacenzi oko 1692. bio je nekoliko godina kapelnik u Parmskom vojvodstvu. Usavršavao se u Napulju kod Alessandra Scarlattija (1660-1725) i postao jedan od najpoznatijih skladatelja svojega doba. Mnogo godina djelovao je na carskom dvoru u Beču. Opera Merope, na libreto Apostola Zena i Domenica Lallija, praizvedena je 1734. u Veneciji. Skladao je devetnaest opera i crkvenu glazbu. Posljednje godine života proveo je kao kapelnik u Loretu gdje je i umro 1740. godine.
Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 6. ožujka 2024.
