Lana Kos

(Varaždin, 25. rujna 1984.)

  • Lana Kos (Varaždin, 25. rujna 1984.)Jedna od najtalentiranijih hrvatskih vokalnih umjetnica, Lana Kos rođena je 25. rujna 1984. u Varaždinu. Nije ni završila srednju Muzičku školu kod istaknute pjevačke pedagoginje Darije Hreljanović u svojemu rodnom gradu a već se upisala na zagrebačku Muzičku akademiju kod Lidije Horvat-Dunjko. Debitirala je sa 17 godina, 14. ožujka 2002., na poziv tadašnjeg Ravnatelja Opere u Zagrebu, Vladimira Kranjčevića (1936-2020) kao Kraljica noći u operi Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta i zablistala svojim velikim talentom. Proglasili su je "čudom od djeteta". Njezin moćan, tamni glas raspona od tri oktave opisivali su poslije kao voce universale – univerzalan glas. Rekao je to najprije slavni violončelist Mstislav Rostropovič (1927-2007), te dirigenti Carlo Rizzi (1960.) nakon njezina prvog nastupa u Areni u Veroni, i Nicola Luisotti (1961-2013), tadašnji umjetnički ravnatelj Opere u San Franciscu, te naš poznati bariton i vokalni pedagog Vitomir Marof.

    Karijera Lane Kos razvijala se vrtoglavo. Potkraj prosinca 2005. Mstislav Rostropovič i njegova supruga Galina Višnjevska (1926-2012) izabrali su je za ulogu Nataše u operi Rat i mir Sergeja Prokofjeva, ali zbog nesuglasica s ravnateljem Boljšoj teatra, Aleksandrom Vedernikovim (1964-2020) Rostropovič nije dirigirao tom dugo očekivanom i najavljivanom premijerom a s njim je otišla i njegova štićenica. Vedernikov joj je, doduše, u zamjenu za neostvarenu Natašu ponudio Tatjanu u Evgeniju Onjeginu, ali ponosna i odlučna, zahvalna maestru Rostropoviču od kojega je mnogo naučila, nije ju htjela prihvatiti. U Moskvi je upoznala pijanisticu Ludmilu Ivanovu, nekadašnju omiljenu korepetitoricu Herberta von Karajana, i ona je postala njezin vokalni mentor.

    Lana Kos (Lucija), Gaetano Donizetti, <em>Lucia di Lammermoor</em>, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 2010.Domagoj Dorotić (Rinuccio), Lana Kos (Lauretta), Giacomo Puccini, <em>Gianni Schicchi</em>, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2008.

    Godine 2006. Lana Kos postala je solistica Bavarske državne opere u Münchenu, gdje je interpretirala mnoge uloge pod vodstvom uglednih svjetskih dirigenata. U četiri godine münchenskog angažmana stekla je golemo iskustvo. Pjevala je uloge u rasponu od Kraljice noći, Oscara u Krabuljnom plesu, Marice u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka koja se u Njemačkoj vrlo njeguje a koju su tada pjevale samo Edita Gruberova (1946-2021) i Lucia Popp (1939-1993), do manjih uloga. Pjevala je na talijanskom, francuskom, njemačkom, češkom. Jako je puno naučila – ono što se ne može naučiti na Akademiji – spremnost, odgovornost, hrabrost. Počela je nastupati i izvan Europe. U Operi u Tel Avivu nastupila je 2008. u naslovnoj ulozi opere Mudra lija Leoša Janáčeka. Te je godine u HNK-u u Zagrebu svrnula na sebe pozornost sjajnom kreacijom Laurette u Puccinijevu Gianniju Schicchiju. Kad je u Münchenu u Macbethu pjevala Komorkinju Lady Macbeth pod ravnanjem Nicole Luisottija sa Željkom Lučićem u naslovnoj ulozi, obojica su joj rekla da ima glas za velike, glavne uloge a do njih bi teško došla u velikoj opernoj kući. I onda je u Cankarjevom domu u Ljubljani nastupila s ansamblom Opere Slovenskoga narodnog gledališča u Mariboru u kojemu je s 21 godinom prvi put pjevala Violettu. Maribor joj je ponudio angažman, i objeručke ga je prihvatila jer joj je pružao mogućnost nastupa u velikim ulogama. Odmah je pjevala Juliju (Juliette) u Gounodovoj operi Romeo i Julija i Mimì u La Bohėme. Istodobno je s profesoricom Ivanovom pripremala Donizettijevu Luciju di Lammermoor i ulogu Madame Cortese u Rossinijevu Putu u Reims. Uloga Madame Cortese donijela joj je prvo mjesto na festivalu u Wexfordu u Irskoj između sudionika iz čak 47 zemalja svijeta. Na festivalu Seefestspiele Mörbisch pokraj Beča nastupila je u opereti Carević Franza Lehára.

    Lana Kos (Julija Capuleti), Charles Gounod, <em>Romeo i Julija</em>, Slovensko narodno gledališče Maribor, 2011.

    Godine 2010. Lana Kos je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci ostvarila blistavu kreaciju Lucíje di Lammermoor za koju je Ramiro Palmić na portalu kulisa.eu 26. travnja napisao: "Kako je predstava odmicala, sopranistica Lana Kos psihološki se i glasovno transformirala, od čedne mladenačke zaljubljenosti, postupno pojačavajući intenzitet osjećaja, u temperamentnu uzavrelost, očaj te, naposljetku, ludilo. Unatoč mladosti pokazala je doista zrelost i vrlo dobu kondicijsku pripremu. Čuvenu ariju ludila pjevala je briljantno, dramatskim uzletima i pasažama, rafiniranim koloraturama, sigurnih skokova i u blještavom stilu, što je mnogobrojna publika u ispunjenom teatru ispratila pljeskom i ovacijama." Za tu je kreaciju 2011. godine osvojila Nagradu hrvatskog glumišta. Kada je pjevala Mimì u Puccinijevoj La Bohėme u HNK-u u Zagrebu u povodu 90. rođendana naše proslavljene umjetnice Sene Jurinac Marija Barbieri napisala je 29. listopada 2011. na portalu klasika.hr: "Mlada umjetnica ima ono nešto po čemu se prepoznaje autentičan talent, u čemu je razlika između prosječno dobrog pjevača i umjetnika koji prelazi rampu, potpuno vas zgrabi pa postaje razlogom da radi njega odete u kazalište. Lana Kos svoju Mimì živi. Njezin glas, njezino pjevanje, njezina igra toliko su izražajni, potresni, uvjerljivi, ljudski da njezino umiranje doživljavamo kao da s njom odlazi i dio nas. Odlazi ali nas istodobno obogaćuje. U nama ostaje osjećaj, iz kazališta izlazimo svjesni da smo prisustvovali umjetničkom činu. Ako ovako nastavi, realno je pretpostaviti da će se Lana Kos vrlo visoko vinuti. Ima sve, doista sve što je za to potrebno."

    Lana Kos (Violetta), Giuseppe Verdi, <em>Traviata</em>, Arena di Verona, 2011.Pravu međunarodnu karijeru započela je Lana Kos 12. srpnja 2011. ulogom Violette Valéry na Festivalu Arena di Verona pod vodstvom dirigenta Carla Rizzija, u režiji slavnog argentinskog redatelja Huga de Ane (1949.). Violettu je pjevala i u Teatro Massimo u Palermu pod ravnanjem Brune Bartolettija (1926-2013). Iste godine pjevala je Micaëlu u Carmen na Izraelskom festivalu u Masadi pod ravnanjem Daniela Orena (1955.), u režiji Giancarla del Monaca (1943.), te Puccinijevu Manon Lescaut u Grčkoj državnoj operi u Ateni. Slijedile su uloge i nastupi: 2013. Desdemona u Otellu u Pekinškoj operi, Violetta u Tel Avivu i u veronskoj Areni te u kineskom gradu Guangzhou u produkciji Covent Gardena pod ravnanjem Daniela Orena. Godine 2014. prvi put nastupila je u ulozi Verdijeve Luise Miller u Lausanni i u Teatru Real u Madridu, pjevala je Desdemonu u Teatru Massimo Bellini u Cataniji i Micaëlu u São Paulu u Brazilu, te Gounodovu Juliettu u Areni u Veroni. Sljedeće godine bila je Desdemona u São Paulu, Violetta u Kraljevskoj operi u Stockholmu, Rosina u Seviljskom brijaču na Festivalu u Avenchesu, Musetta u La Bohėme u Palermu te Mimì u Operi Naples na Floridi. Godine 2016. ostvarila je Elviru u Verdijevu Ernaniju u HNK-u u Splitu za koju je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolje operno ostvarenje. U Teatru Lirico Giuseppe Verdi u Trstu pjevala je Mimì, a u Teatru lirico u Cagliariju Violettu. Godine 2017. prvi put nastupila je u dvjema ulogama: kao Margareta u Gounodovu Faustu u Gradskoj operi u Vilniusu, te kao Liù u Puccinijevoj Turandot u Makau (Kina).

    Stjepan Franetović (Rodolfo), Lana Kos (Mimi), Giacomo Puccini, <em>La Bohėme</em, HNK u Zagrebu, 2011.

    Lana Kos (Leonora), Giuseppe Verdi, <em>Trubadur</em>, HNK u Zagrebu, 2019.

    Iste je, 2017. godine, Lana Kos prvi put pjevala Leonoru u Trubaduru u Centru umjetnosti u Seulu, u Operi u Grazu te u Operi u Bernu. U HNK-u u Zagrebu, koje će postati njezina matična kuća, prvi put ju je pjevala u veljači 2019. Zrinka Matić napisala je 25. veljače 2019. na portalu klasika.hr: "Lana Kos, nakon dugog niza godina izvan zagrebačke scene, pokazala je veliku pjevačku zrelost. Ulogu Leonore otpjevala je već niz puta te se itekako dobro čula sigurnost izvedbe, posebno u prekrasno otpjevanim cabalettama, koje su zvučale poput igre. Njezin sonorni i izrazito lijep glas, što cijenimo još i više kada čujemo mnoge nelijepe glasove, bio je na neki način i stup cijele predstave, podloga i temelj u svim ansamblima s njom, dajući boju vokalnom aspektu predstave ali nerijetko i zadajući pravi tempo. Ipak, onaj više lirski dio uloge manje je uspio u arijama smo priželjkivali mekše visine u pianu i više prepuštanja nježnim osjećajima."

    Lana Kos (Magda de Civry), Ljubomir Puškarić (Rambaldo Fernandez), Giacomo Puccini, <em>Lastavica</em>, HNK u Zagrebu, 2021.

    Na Puccinijevom festivalu u Torre del Lago Lana Kos nastupila je 2017. kao Musetta i Liù. Liù je pjevala i na festivalu Savonlinna u Finskoj, Mimì u napuljskom Teatru di San Carlo a Juliette u Düsseldorfu. Ponovno je postigla velik uspjeh u veronskoj Areni kao Violetta i Micaëla, te u Bernu kao Cio-Cio San u Madame Butterfly i u Teatru Real u Madridu kao Violetta.

    U listopadu 2021. Lana Kos postigla je velik uspjeh ulogom Magde u raskošnoj produkciji manje poznate Puccinijeve opere Lastavica u HNK-u u Zagrebu a sljedeće godine predstavila je i zagrebačkoj publici svoju poznatu Violettu. Potkraj 2022. godine nastupila je u Verdijevu Requiemu pod ravnanjem Plácida Dominga, te treći put dobila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje umjetničko ostvarenje kao Magda u Lastavici.

    Lana Kos (Violetta), Alfredo Raffaele Abete (Alfredo), Giuseppe Verdi, <em>Traviata</em>, HNK u Zagrebu, 2022.

    Sezona 2022/23. donosi Lani Kos ulogu Tosce u njezinoj matičnoj kući HNK-u u Zagrebu. Izvedbom Tosce 15. travnja 2023., svojim drugim nastupom u toj ulozi obilježila je 20. obljetnicu umjetničkog rada. Karlo Radečić pisao je 2. svibnja 2023. na portalu opera.hr: "Ona ima jasnu koncepciju te uloge koja je u scenskoj igri za moj ukus ponekad previše primadonska u prvome činu (možda i za ljubomornu slavnu pjevačicu kakva je Floria Tosca) i previše starinska u ključnome drugom (razmahane ruke i drugo), što ne znači da nije bilo i emocionalno intenzivnih i autentičnih mjesta (suočavanje s problemom lokacije propusnice po ubojstvu Scarpije). Njezin se velik glas karakteristične tamnije boje s ulogom najsretnije združio u srednjem položaju, dok joj visine, u smislu preciznosti atakiranja i katkad preizražena vibrata, nisu uvijek sasvim pouzdane. Snažnije oslanjanje na prsni registar nismo čuli, ali je nekoliko replika u parlandu bilo doneseno autentično i s mjerom."

    Lana Kos (Tosca), Stefano Meo (Scarpia), Giacomo Puccini, <em>Tosca</em>, HNK u Zagrebu, 2023.

    Sezona 2022/23. donosi Lani Kos i nastupe u Teatru Massimo Bellini u Cataniji u ulogama Violette i Desdemone, Leonore u Operi u Japanu, Manon Lescaut u Opera Tajvanu, Liu na opernom festivalu u Taormini te prvi nastup u ulozi Fidelije u malo poznatoj Puccinijevoj operi Edgar u Operi Coruna i naposljetku Manon Lescaut na otvorenju sezone 2023./2024. u Teatru Verdi u Trstu. Luka Nalis opširno se osvrnuo na to njezino ostvarenje. Pisao je 5. prosinca 2023. na portalu Opera.hr: "Na posljednjoj, popodnevnoj izvedbi Manon Lescaut 12. studenog 2023. godine naslovnu ulogu tumačila je hrvatska primadona Lana Kos. U vokalnom smislu Kos nam je pružila moćnu interpretaciju izraženih visina, koncizno zaobljene linije. Visoki tonovi iskustvene impostacije posebno su došli do izražaja u drugom činu, čiji središnji dio čini veliki duet s Des Grieuxom netom prije bijega Manon iz zlatnoga kaveza u kojem je drži bogati Geronte. U ariji u posljednjem, četvrtom činu Sola, perduta, abbandonata Kos je odlično dočarala mračne akcente Manonina posrnuća koje će završiti njenom tragičnom smrću. Glas Lane Kos sadrži tamne obrise koje ona vješto smješta u kontekst uloge koju tumači, a to se posebno moglo vidjeti na ovom primjeru. Svoj vokalni aparat Kos je spretno prilagodila razvojnoj liniji heroine čija amplituda kreće od čedne djevojke preko bogate razmaženice do propale robijašice u udaljenoj koloniji smještenoj u novom svijetu. Scenski angažman Lane Kos bio je doista jedinstven doživljaj od prvog čina, gdje je odlično dočarala diferencijacijsko razmeđe između Manon i ostalih samostanskih djevojaka, iz kojeg se stereotipa naslovna junakinja naočigled ističe. Onda se otvorio zastor drugog čina, gdje vidimo Manon koja uživa u blagodatima bogatstva, ali istovremeno Kos dočarava neizbježan aspekt u kojemu je sav taj glamur guši i onda dolazi proplamsaj iskrene, čiste i na kraju fatalne ljubavi prema Des Griexu. Dolazimo tako do trećeg čina, kada Manon biva osuđena na izgnanstvo i transformacije Manon u tragičnu pojavnost do koje su je doveli njezini dvojbeni izbori i sustavna neustrajnost. U četvrtom činu Lana Kos demonstrira novi aspekt u interpretaciji Manon Lescaut jer smo u njenom glumačkom angažmanu mogli vidjeti sasvim jasne motive psihološkog pomaknuća propale djevojke. Bio je to doista zanimljiv kut gledanja koji nije uništila niti potpuno nefunkcionalna režija četvrtog čina."

    Lana Kos (Manon) i zbor Opere, Giacomo Puccini, <em>Manon Lescaut</em>, Teatro Verdi u Trstu, 2023.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2021.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti