Hvale vrijedna izvedba s isključivo domaćim solistima

69. Splitsko ljeto, 6. srpnja - 14. kolovoza 2023.: Giacomo Puccini, Tosca, dir. Ivo Lipanović, red. Goran Golovko, Peristil, Split

• 

  Splitsko ljeto, najznačajniji i najveći nacionalni ljetni kulturni festival, koji publici nudi bogat dramski, operni, baletni i koncertni program, otvoren je u predobljetničkom, 69. izdanju izvedbom Puccinijeve Tosce na grandioznom splitskom Peristilu. Upravo su izvedbe opernih djela, u pravilu na otvorenom, ono što ovaj festival izdvaja od čitavoga niza ljetnih kulturnih manifestacija kako na našoj obali i u unutrašnjosti, tako i u širem europskom kontekstu. Unatoč brojnim operi nesklonim okolnostima, taj ju je vremešni čuvar kulturnoga identiteta Splita zadržao kao krunski dragulj svoga programa. Ipak, broj opernih naslova i izvedbi u ovogodišnjemu je izdanju festivala pomalo mršav; sigurni smo da je to rezultat novih gospodarskih poremećaja i neophodne konsolidacije financijskoga stanja festivala, a nikako odraz umjetničke vizije koja bi opernu umjetnost i njezin položaj u festivalskom programu htjela obezvrijediti, degradirati pa je vremenom i istisnuti s ljetnih, a posljedično i sezonskih dasaka koje život znače.

  U prilog takvomu zaključku svakako ide i izvanredno promišljena te sjajno ostvarena premijerna izvedba Puccinijeve Tosce. Praizvedena prije više od 120 godina, ova je glazbena drama postala i ostala jedno od najznačajnijih, glazbeno i emotivno najsnažnijih i najkompleksnijih te najomiljenijih djela iz prebogate riznice operne baštine. Dramatičan intenzitet glazbenog izraza, fascinantno oslikavanje emocija svakoga lika i napete političke atmosfere toga vremena, emocijama nabijene scene i nezaboravne arije čine taj operni naslov ne samo Puccinijevim prvorazrednim uratkom, već remek-djelom svoje vrste. Najnovija splitska premijera donijela nam je to iznimno djelo u svom punom sjaju.

  Premda je Peristil već odavna postao gotovo pa ekskluzivni dom Verdijevih veličanstvenih naslova – Nabucca i Aide, a druge je najčešće nerado primao u svoje okrilje, minimalnim intervencijama scenografa Marina Gozze i oblikovatelja svjetla Srđana Barbarića prostor carskoga trga postao je prirodan i iznimno zahvalan ambijent za ovaj napeti operni triler. Redatelj Goran Golovko odlično je iskoristio svaki kutak scene, pritom vješto pažnju publike usmjeravajući u njezino samo središte, gdje je sav fokus bio na minuciozno razrađenim karakterima likova i njihovim međusobnim odnosima. Scena je ipak na svojoj najnižoj etaži, dijelom zakrivena orkestrom, bila nedovoljno funkcionalna, akterima otežavajući vizualnu, emocionalnu i vokalnu komunikaciju s auditorijem. Kostimograf Mladen Radovniković kostimima je znalački upotpunio Golovkovu viziju peristilske Tosce, s tek ponekim neobičnim rješenjem (poput električne naprave za mučenje), a osobito uspješan u kreaciji kostima Florije Tosce.

  Glazbenoj strani izvedbe gotovo da se nema što prigovoriti. Iznimna razina interpretacije osobito veseli iz razloga što su pjevačku postavu ovoga puta činili isključivo vrsni domaći solisti. Valja odmah naglasiti da je Split (od)uvijek bio uzoran domaćin brojnim gostujućim pjevačima i da je domaća publika uvijek znala prepoznati i adekvatno nagraditi inozemne vokalne majstore. No, zadnjih smo se godina i previše oslanjali na pomoć izvana (kao da smo prestali vjerovati u vlastite snage) pa ovakav gotovo ekscesni potez nove uprave Ljeta valja svesrdno pozdraviti.

  

  Prvi među jednakima u niski odličnih interpreta bio je tenor Domagoj Dorotić u ulozi Marija Cavaradossija, strastvenoga umjetnika, politički angažiranoga, hrabroga i prkosnoga idealista, predanoga ljubavnika. Svojim vibrantnim, nosivim tonom, muzikalno oblikovanom melodijskom linijom i iskreno proživljenim glumačkim nastupom ostvario je ulogu kojoj se u svakom trenutku u potpunosti vjeruje te postigao zasigurno svoj do sada najbolji splitski nastup. S jednakom uvjerljivošću ulogu baruna Scarpije, nemilosrdnoga, moći gladnoga, autoritarnoga, prijetvornoga, pohotnoga i opsesivnoga manipulatora, donio je moćnim vokalom i briljantnim glumačkim nastupom bas-bariton Luciano Batinić. Sonornim je, slobodnim, kultiviranim i gipkim glasom te umješnim scenskim nastupom naslovnu heroinu tumačila sopranistica Kristina Kolar. Suvereno je glasovno i glumački portretirala romantičnu i ljubomornu, odlučnu, impulzivnu, ranjivu i slomljenu proslavljenu opernu divu, tek mjestimice zaboravljajući da pjeva na akustički izazovnom Peristilu. Među tumačima sporednih likova svakako valja izdvojiti glasovno potentnoga Božu Župića u ulozi Crkvenjaka te glumački spretnoga i vokalno urednoga Roka Radovana u ulozi Spoletta. Solidne su izvedbe ostvarili i Mate Akrap kao Cesare Angelotti, Felipe Čudina, Joško Tranfić i Tea Požgaj. Zlokobnu atmosferu dodatno su podcrtavali Žbiri u izvedbi članova splitskoga baletnoga ansambla.

  

  Odličan solistički ansambl, raspoloženi mješoviti Zbor splitske Opere (zborovođa Veton Marevci), uigrani dječji zbor Glazbene škole Josipa Hatzea (zborovotkinja Nela Bujas Trpković) i Orkestar splitske Opere raskošnoga i izražajnoga zvuka, majstorski je vodio prekaljeni znalac Puccinijeve jedinstvene partiture, maestro Ivo Lipanović.

  Zaključno kažimo kako je Splitsko ljeto ove godine publici darovalo izvanredan glazbeno-scenski doživljaj, koji dodatno dobiva na vrijednosti i važnosti činjenicom što je ostvaren hrvatskim umjetničkim snagama; reklo bi se otrcanom i patetičnom frazom – svjetsko, a naše.
  
  © Marijo Krnić, KLASIKA.hr, 29. kolovoza 2023.

Piše:

Marijo
Krnić