Uspješna i zabavna produkcija koja će se pamtiti

Umjetničke akademije Sveučilišta u Zagrebu i HNK u Zagrebu: Boris Papandopulo, Amfitrion, dir. Matija Fortuna, red. Kristina Grubiša pod mentorstvom izv. prof. art. Krešimira Dolenčića

• 
  
  Već više puta kao osobito uspješna suradnja zagrebačkih umjetničkih akademija, dakle godišnja tradicija okupljanja oko izvedbe odabranog glazbeno-scenskog djela, rezultirala je u ovoj sezoni izvedbama komične opere u tri čina Amfitrion Borisa Papandopula. Premijera 11. svibnja i reprize 12. i 13. svibnja (nažalost samo tri izvedbe!) održane su ovaj put u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Naime, za razliku od projekata ostvarenih u prošlim godinama na podiju Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, najnovija je produkcija, u kojoj su predvođene Muzičkom akademijom (MA) sudjelovale članice Sveučilišta u Zagrebu i to Akademija dramske umjetnosti (ADU), Akademija likovnih umjetnosti (ALU), Tekstilno-tehnološki fakultet, Arhitektonski fakultet (AF) i Arhitektonski fakultet – Odsjek Studij dizajna, ostvarena u koprodukciji s HNK-om u Zagrebu. Činjenicu da je za postavljanje na pozornicu opernog naslova osigurana kazališna scena i za izvedbu glazbeno-scenskog naslova primjereni uvjeti s orkestralnom jamom i svim ostalim što pogoduje autentičnoj realizaciji odabranog naslova, svakako valja zahvaliti razumijevanju nove intendantice HNK u Zagrebu – dr. sc. Ive Hraste Sočo. U prvom dijelu svojeg profesionalnog puta i sama operna pjevačica, intendantica Hraste Sočo znala je prepoznati i podržati namjeravani projekt i osigurati mu adekvatan prostor.

  Odabir, Amfitrion Borisa Papandopula, odmah na početku ovog osvrta ističem kao u pogledu povijesne zanimljivosti djela hrvatskog skladatelja vrijednu odluku. Riječ je o djelu koje je Boris Papandopulo skladao u Splitu 1936/1937. godine, a koje je na pozornici HNK u Zagrebu zaživjelo u veljači 1940. godine. Od tada do danas Papandopulov naslov Amfitrion javljao se tek ponekad i to samo izvedbama njegove uvertire.

  

  Uopće, cijela priča o nalaženju zagubljene partiture i klavirskog izvatka tek 2011. godine, zahvaljujući poznatom tragaču za izgubljenim djelima hrvatskih skladatelja Davoru Merkašu, kao i mnogi drugi podaci o djelu koje je nakon 83 godine ponovno postavljeno na pozornicu, iscrpno su opisani u programskoj knjižici. Autor studije mr. sc. Ivor Prajdić, od 2018. godine asistent na Muzičkoj akademiji u Puli te od 2020. i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, student treće godine doktorskog studija muzikologije, pedantno je, dokumentirano i vrlo poučno opisao i pojasnio povijest nastanka i izvođenja kao i glazbene osobine opere Amfitrion. Ta studija doista ostaje kao trajni izvor informacija o djelu i u ovoj je prigodi nije potrebno detaljno citirati. Dovoljnim mi se čini istaći da je riječ o glazbeno-scenskom djelu pomalo mješovita žanra, jer riječ je o naslovu koji je prema vrsti najbliži operi buffi ili Singspielu, sadrži dakle pjevane ali i govorene ulomke, a moguće je možda i govoriti o komičnoj opereti, pa novijom terminologijom i o mjuziklu.

  Duhovit i inventivan kakav je već bio, skladao je tada tridesetogodišnji Papandopulo djelo za koje je osobno u časopisu Komedija u povodu praizvedbe Amfitriona 1940. godine zapisao: „Komična opera „Amfitrion“ komponirana je u Splitu g. 1936-1937 u nadasve vedrom i svježem ambijentu. Već sam taj ambijent, a i općenite teške i kritične prilike koje su u Evropi bile na pomolu i svakim danom postajale sve ozbiljnije, ponukale su me i potakle, da napišem djelo, koje će moći razvedriti i nasmijati publiku. Uzeo sam stoga duhoviti libreto napisan po istoimenoj Molière-ovoj komediji iz izvjesnih razloga: da stvorim vedro i komično muzičko-scensko djelo, koje će i šira publika lako moći da shvati i da nesmetano slijedi zbivanje i tijek događaja na pozornici. U tom je smislu komponirana i sama muzika „Amfitriona“. Ona je u svojoj suštini jasna, pregledna, melodiozna, puna pokreta, a kraj toga lako shvatljiva za slušaoce. Kao kompozitor u ovom sam djelu izbjegavao rješavanje bilo kakovih muzičkih ili drugih problema“.

  

  Papandopulo je u navedenom tekstu opširniji, ali već je iz uvoda sve jasno. Mijo Štimac, neutvrđeni pisac i Enrico Golisciani, napuljski operni libretist s prijelaza 19. u 20. stoljeće, navode se kao autori libreta, iako prema onome što smo na svibanjskim izvedbama imali prilike čuti, moguće je da je tekst prekrajan i prilagođavan. Jednako tako je rečeno da je cijela partitura kraćena u glazbenom dijelu. Pa ipak, i ovako predstava traje puna tri sata. No, bilo kako bilo, a to potvrđuju i sve u programskoj knjižici objavljene fotografije s proba, studentice i studenti MA kao interpreti, a zacijelo i svi ostali koji su osigurali izvedbu u pogledu scenskog pokreta, koreografije, scenskog govora, scenografije, kostimografije, oblikovanja svjetla, video-animacije, vizualnog identiteta, pa i scenografskih i kostimografskih rekvizita, oglavlja i kiparskih radova i još ponečega, imali su u razdoblju priprema sjajne prilike za iskazivanje vlastite inventivnosti. A dakako, i vrlo ugodnog generacijskog druženja! Jer, kao što je najavljivano, Amfitrion je „svojevrsna komedija zabluda koja dovodi do niza zabavnih, smiješnih i intrigantnih zapleta u radnji, dok briljantna orkestracija sadrži niz upečatljivih arija, majstorskih zborova i sjajnih ansambala“.

  Kristina Grubiša, studentica prve godine diplomskog studija kazališne režije i radiofonije na ADU, također i apsolventica povijesti umjetnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu, režirala je predstavu pod mentorstvom izv. prof. art Krešimira Dolenčića, na premijeri je ravnao doc. art. s MA Matija Fortuna, dok su reprizama ravnali Mateo Narančić – student pete godine integriranog studija dirigiranja iz razreda prof. art. Mladena Tarbuka i Ivan Šćepanović, student četvrte godine istog studija, iz razreda Matije Fortune. Zbor je za izvedbe pripremila prof. art. Jasenka Ostojić.

  A sada nastaje problem. Izvedbe Papandopulova Amfitriona, koje eto oživljuju davno zaboravljen glazbeno-scenski naslov, okupile su više od 170 sudionika, studentica i studenata, njihovih mentorica i mentora, a sve su to itekako vrijedni, marljivi, svojem poslu odani, te već postignutim ali i budućim umjetničkim karijerama itekako posvećeni djelatnici i polaznici zagrebačkih umjetničkih akademija koji svojim javnosti namijenjenim radom teže privlačenju pozornosti i dakako zaslužuju mnoge pohvale. Budući da sam bila na premijeri 11. svibnja ali ne i na reprizama 12. i 13. svibnja, nisam u mogućnosti dati komparativni opis svih interpreta brojnih uloga.

  

  Baritonu Benjaminu Šuranu, studentu treće godine, bila je povjerena naslovna uloga Amfitriona i nastupio je na sve ti izvedbe. Povjerenje koje mu je ukazano očiti je znak pjevačke i glumačke zrelosti mladoga pjevača, čiji je glas nosiv i izjednačen s bogatim dinamičkim spektrom. Šuran se odlično snalazi u kretanju pozornicom i glumački uvjerljivo prikazuje zahtjevnu ulogu. Ulogu Zeusa dobio je drugi bariton, apsolvent integriranog studija pjevanja Davor Nekjak. Iako je to u ovakvoj prigodi, kada je riječ o pjevačima koji još nemaju diplome kao potvrdu zaključenog studija, možda nezgodno, osobno sam s najvećim oduševljenjem pratila sve Nekjakove glasovne i glumačke akrobacije. Njegov je glas podatan i siguran, vrlo ugodne boje i izražajnosti, a pomalo karikaturalan lik Zeusa predstavio je snažnom glumačkom intuicijom. Među ostalim muškim likovima pozornost je privukao tenor Aljaž Žgavc kao Amfitrionov posilni Sosias. Kao ovozemaljski par ratnika Amfitrion/Šuran i Sosias/Žgavc zabavili su nas doista nadahnuto šaljivim odnosom predstavljenim vrlo dojmljivim pjevanjem i opuštenom glumom. Božanski par, pokretači intriga, već navedeni Zeus u izvođenju Davora Nekjaka i njegov podređeni Merkur (uloga povjerena tenoru Tomislavu Jukiću) dodao je daljnju uvjerljivost komike sadržaju u kojemu (ipak) muškarci vode (naoko) glavnu riječ. Ženske uloge, suprugu naslovnog lika Alkmenu i družicu joj Charis, suprugu Sosiasa, ispjevale su i odglumile dvije vrlo perspektivne sopranistice. Već gotovo s diplomom u ruci iskusna Tena Lončarević kao Alkmena oduševila je toplo obojenim i tehnički sigurnim glasom, a pridružila joj se vrsno uvježbanom interpretacijom Dina Jularić Ivančić kao Charis. Od epizodnih likova istakla se i sopranistica Gabriela Hrženjak u ulozi Venere, dok uloga Noći, povjerena mezzosopranistici Martini Menegoni, zbog udaljenosti i visokog položaja na konstrukciji kulisa nije dolazila do punog izražaja. Glasom i glumom na sebe je upozorio i bas Lobel Barun u komičnoj ulozi Bakha.

  U grupnim su nastupima sudjelovali polaznici solo pjevanja na MA i glume na ADU, a Zbor MA u brojnijem je sastavu ostavio odličan dojam, svakako i zbog mladenačke pokretljivosti s plesnim zadaćama. Uopće, cjelokupni je dojam da su se svi dobro zabavljali pripremajući izvedbu a to je dobro raspoloženje lako prelazilo i na publiku. Očito je da se na Odsjeku za pjevanje na MA dobro radi. Iz razreda profesorica i profesora solo pjevanja, njih sedmoro, u projektu je bilo uključeno čak sedamnaestoro mladih pjevačica i pjevača s nedvojbenim nadama u operne karijere. Pitanje nije li to previše budućih pjevačkih sudbina, u ovom se trenutku može učiniti nespretnim. Mladim nadama bolje je iskazati nadu da će im se želje i snovi ispuniti. 

  

  Brojnosti imena studentica i studenata nalazimo u programskoj knjižici i kada je riječ o sudionicima angažiranima oko vizualnih rješenja, scenografije i kostimografije. Dobro je rješenje bila centrirana pozornica prikladna za okupljanja manjih i većih grupacija, a kostimi, lepršavi i šareni, upotpunili su sliku veselja, radosti i zaigranosti. Budući da su svi, studentice i studenti, kao i njihove mentorice i mentori, u programskoj knjižici navedeni imenom, prezimenom, funkcijom i institucijom na kojoj studiraju ili rade, a budući da i objavljene fotografije odišu mladenačkom spontanošću, nema dvojbe da će knjižicu u osobne arhive rado pohraniti baš svi.

  Vrijeme priprema, posebno dakako izvedbe, sve su to bili izuzetno zanimljivi i za odabrani studij nedvojbeno važni događaji. Profesija izvedbenih umjetnika zahtijeva opsežne, pa i duge pripreme, a projekti ovog tipa idealna su mogućnost za uvježbavanje, uključujući i javni nastup kao onaj krajnji izazov. Ostaje još pitanje odabranog naslova, Papandopulove komične opere Amfitrion. Hoće li preživjeti kao repertoarni naslov ovaj put, nakon svakako uspjele studentske produkcije? Sadržaj u svakom slučaju zabavlja jer je riječ o komediji zabune koja prati ljubavne pustolovine Zeusa i njegova pobočnika Merkura koji, prerušeni u tebanskog vojskovođu Amfitriona i njegova časnika Sosiasa, zavode njihove žene Alkmenu i Charis. Dakle, slijed komičnih situacija tipičnih za plautovsku komediju intrige, nasmijava riječima, pružajući  glazbene užitke u arijama duetima, ansambl-scenama i zborovima, uz vrlo zanimljivu orkestraciju i zvučnost koja dolazi iz orkestralne jame. A sve završava razrješenjem dramaturškom tehnikom deus ex machina kako bi svi bili sretni i razgaljeni.

  

  Partitura traži soliste, zbor i orkestar, solisti moraju biti pjevački ali i govorno, glumački sposobni za predstavljanje brojnih likova, uključeni su i plesači, a scenska realizacija također traži znatan ulog mašte i materijalnih sredstava. Hoće li se ili ipak neće neka operna kuća barem u Hrvatskoj odlučiti za postavljanje Amfitriona na scenu i na svoj repertoar pitanje je na koje glazbeni kritičar nije u mogućnosti odgovoriti. Možda preporučiti? Ali, Boris Papandopulo skladao je i druge operne, pa i baletne naslove, a ipak ne živi kao glazbeno-scenski majstor trajno na pozornicama hrvatskih HNK-ova koji imaju operne i baletne ansamble. Možda odgovor treba tražiti u toj činjenici.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 1. lipnja 2023.

  Zbor i Orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

  Libreto: Mijo Štimac i Enrico Golisciani (prema Molièreovoj komediji Amfitrion)
  Dirigent: doc. art. Matija Fortuna
  Redateljica: Kristina Grubiša (pod mentorstvom izv. prof. art. Krešimira Dolenčića)
  Asistenti dirigenta i dirigenti repriza: Mateo Narančić, Ivan Šćepanović
  Zborovotkinja: prof. art. Jasenka Ostojić
  Asistent zborovotkinje: Martin Pleše
  Scenski pokret i koreografija ansambla i solista: doc. art. Jure Radnić i Dea Presečki, asist. te Margareta Sinković, studentica Akademije dramske umjetnosti
  Koreografija plesača: Margareta Sinković, studentica Akademije dramske umjetnosti pod mentorstvom izv. prof. art. Irme Omerzo
  Scenski govor: doc. art. Nikola Baće
  Kostimografija: studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta pod mentorstvom izv. prof. art. Barbare Bourek, izv. prof. dr. sc. Irene Šabarić, Franke Karin, asist., prof. dr. sc. Ane Sutlović, prof. dr. sc. Martinie Ire Glogar, Ivane Čorak, asist., Veronike Lovreškov, str. sur. i Ive Divjak, str. sur.
  Scenografija: studenti Arhitektonskog fakulteta, Studija dizajna i Akademije dramske  umjetnosti pod mentorstvom izv. prof. art. Tanje Lacko, doc. art. Ive Knezovića i doc. art. Denisa Rubinića
  Scenografski i kostimografski rekviziti, oglavlja i kiparski radovi: studenti Akademije likovnih umjetnosti pod mentorstvom Marina Marinića, v. str. sur. i Luke Petrinjaka, asist.
  Videoanimacije: studenti Akademije likovnih umjetnosti pod mentorstvom Lava Paripovića, asist.
  Oblikovanje svjetla: Bartol Pejković, student Akademije dramske umjetnosti pod mentorstvom prof. art. Denija Šesnića i Vesne Kolarec, asist.
  Fotografije i Making of: studenti Akademije dramske umjetnosti
  Stripovska adaptacija: studenti Akademije likovnih umjetnost i Akademije dramske umjetnosti pod mentorstvom Irene Jukić Pranjić
  Vizual: Doria Jantolić, studentica Akademije likovnih umjetnosti pod mentorstvom prof. art. Svjetlana Junakovića
  Grafička priprema knjižice: studentice Akademije likovnih umjetnosti pod mentorstvom prof. art. Natalije Nikpalj
  Izvršna produkcija: studenti Akademije dramske umjetnosti pod mentorstvom doc. art. Romane Brajše
  Koordinacija produkcije: Gabriela Paradžik
  Izdavač notnog materijala: Muzički informativni centar

  Uloge:
  
  Amfitrion: Benjamin Šuran
  Zeus: Davor Nekjak, Josip Galić
  Sosias: Roko Radovan, Aljaž Žgavc
  Merkur: Tomislav Jukić, Josip Švagelj
  Kikinis: Luka Čevizović, Dorian Stipčić
  Bakho: Lobel Barun, Luka Čevizović
  Alkmena: Tena Lončarević, Marija Salečić
  Charis: Dina Jularić Ivančić, Vinka Siladi
  Venera: Marija Jurić, Gabriela Hrženjak
  Noć: Ines Grubišić, Martina Menegoni

  Noćne ure: Lena Brkljačić, Darija Gazdek, Hana Ilčić, Vlatka Kladarić, Jelena Knezović, Lara Knežević, Marie Lucia Kossjanenko, Helena Kralj, Hana Sever, Rea Veseli, Marija Vukšić, Marija Žalac

  Venerine pratnje: Klara Baraba, Lorena Dragomanović, Ana Hrvatin, Petra Spahija

  Bakhantice: Gabrijela Kambić, Isabela Eva Ljubičić, Lea Filipčić, Mina Ugrin

  Satiri: Damjan Humski, Andrija Nazlić, Marko Gašparović, Viktor Konstandinović

  Bogovi: Vid Begić, Reza Fekri Kenazeh, Ivan Grlić, Matko Jukić, Timon Špalj

  Božice: Lucia Luque Akrap, Dora Dimić Rakar, Tara Dorotić, Jona Zupković

Piše:

Zdenka
Weber