Ambiciozno repertoarno eksperimentiranje

Opera HNK Ivana pl. Zajca, Riječki simfonijski orkestar i Riječki operni zbor: Antidiva – gala koncert: Anamarija Knego, prijateljice i prijatelji, Marko Hribernik, dirigent

• 

  Opera HNK Ivana pl. Zajca, Riječki simfonijski orkestar (RSO) i Riječki operni zbor uzeli su u posljednjih nekoliko tjedana značajan zalet. U dva tjedna iznjedrili su dva koncertna programa i jednu opernu premijeru. U srijedu, 1. veljače 2023. na pozornici HNK Ivana pl. Zajca otpjevan je gala koncert Anamarije Knego i prijatelja, zanimljivog i kontroverznog naslova – Antidiva. Naslov je to koji je kod redovite riječke kazališne publike pobudio osjećaj zbunjenosti i inducirao mnoštvo upitnika iznad glave. Propaganda Zajca doskočila je opisanoj zbunjenosti sama od sebe, a da ju nitko ništa nije pitao. U objavama o koncertu uglavnom na internetskim stranicama kazališta nudila je sijaset objašnjenja naslova pretežito kroz intervjue s protagonisticama koncerta, a u programskom letku intendant Marin Blažević napisao je sladunjav tekst pod naslovom O antidivama, tako da je marketing koncerta doista bio na nivou.

  Karijera sopranistice Anamarije Knego eksplodirala je u posljednjih sedam, osam godina. U opisanom vremenskom periodu ostvarila je širok repertoar spleten od talijanskog, ruskog, francuskog, hrvatskog, španjolskog i drugog repertoara. Radi se o pjevačici izuzetne muzikalnosti koja na sceni odiše jednostavnošću i lirskom puninom umjetničkog izričaja. Za svoj solistički koncert odabrala je repertoar koji do sada nije pjevala (što se pokazalo kao diskutabilan potez), a na pozornici pridružile su joj se nacionalna prvakinja opere HNK u Zagrebu mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović i također mezzosopranistica međunarodne karijere i počasna članica ansambla riječke nacionalne kazališne kuće Diana Haller. Ponovo su se pojavila vrludanja u sastavljanju programa koncerata, pa je operni gala upotpunjen s dvije točke u kojima je uz orkestar nastupilo dvoje instrumentalista: oboist Antonio Haller i čelist Petar Kovačić, oboje članovi RSO-a. Koncertom je ravnao gost iz Slovenije – maestro Marko Hribernik, umjetnički ravnatelj Opere i baleta SNG u Ljubljani.

  Koncert je otvoren odlomcima iz opere Norma Vicenza Bellinija, jedne od najpopularnijih belcanto izdanaka. Za svog kratkog života Bellini je ostavio mnogo arija koje za interprete predstavljaju ogroman izazov, a nerijetko se kvaliteta pjevača tog faha mjeri upravo po interpretacijama Bellinijevih opera. Anamarija Knego otvorila je koncert nastupnom arijom Norme Casta diva i odmah su počeli problemi jer Knego ne posjeduje adekvatan vokalni raspon za ulogu druidske svećenice razapete između ljubavi i dužnosti, a nedostajalo je i iskonskog belcanto toucha u pjevanju, pa smo dobili praznjikavu interpretaciju generičnog zvuka. Bilo je to kilometrima daleko od najveće riječke Norme s početka devedesetih godina prošlog stoljeća – nacionalne prvakinje emeritus Mirelle Toić.

  Kolika je Norma svetinja u svijetu opere svjedoči i činjenica kako u milanskoj Scali nije postavljena već više od 50 godina jer prevladava stav da se još nije pojavila pjevačica koja može nadmašiti Normu Marie Callas i Monserrat Caballe'. Nakon Casta Diva, Knego je otpjevala cabalettu Ah! Bello a me ritorna kojom je vladala znatno bolje i to zato što je vježbala za koncert pa je dobro oblikovala visine i pršteće kolorature kojih u cabaletti ima mnogo. Slična situacija bila je i u duetu Norme i Adalgise Deh, con te… Mira, o Norma i to posebno u drugom, bržem dijelu. Tu je Knego imala i potporu Diane Haller, iskusnije pjevačice koja se kali na europskim pozornicama. Duet je odisao uhu ugodnim fraziranjem, kontroliranim atakiranjem i diskretnom scenskom igrom.

  Uslijedila su dva odlomka iz Aide Giuseppea Verdija i to arija Aide na Nilu O patria mia i duet Aide i Amneris. Knego je lijepo otpjevala Aidinu ariju, iako je bila nestabilna u srednjem registru. Piana je formirala meko i uhu pitko, iako joj je ponovo falilo volumena za ovu Verdijevu heroinu. Aidu obično pjevaju pjevačice čvršćeg dramatskog utemeljenja,  istovremeno sposobne oblikovati zvonka piana. Anamarija Knego ne može parirati takvom interpretativnom sklopu. U duetu Aide i Amneris Knego se pridružila iskusna Dubravka Šeparović Mušović koja je nosila duet scenski i glasovno. Scenska dominacija Amneris svakako je dramaturški utemeljena, dok bi u pjevačkom smislu sopranistica i mezzosopranistica trebale biti iznivelirane, a to ovdje nikako nije bio slučaj pa je Šeparović Mušović konstantno dominirala. Sve u svemu, ako Anamarija Knego doista ima namjeru u budućnosti pjevati Aidu – a koliko smo shvatili iz programskog letka, to joj je plan, trebat će još puno vježbe i rada s korepetitorima, jer svakako nije isto pjevati poneku ariju ili duet na koncertu i integralnu ulogu na sceni.

  Opera Jenufa Leoša Janačeka jedna je od najizvođenijih opera specifičnijeg repertoara. Svaka njena pojava na nekoj opernoj sceni budi nove poglede na ovu jedinstvenu partituru lijepe glazbe i kompleksne dramaturgije. Anamarija Knego i Dubravka Šeparović Mušović otpjevale su duet Kostelničke i Jenufe, a Knego se ponovo pokazala kao dvojbena interpretatorica za ulogu koja doduše iziskuje lirski sopran, ali on mora posjedovati dovoljan raspon i biti zaobljen tako da može inducirati glasne i dramatski intenzivne visine. Ima pjevačica koje mogu istovremeno biti i Jenufa i Saloma i Lauretta, kao npr. Asmik Grigorina, ali ona nije statistički uzorak. Arija Kostelničke u interpretaciji Dubravke Šeparović Mušović bila je konstruirana od intenzivnih dubina, zvonkih visina i zapjeva zaogrnutog plaštem dramatičnosti, na što se nadovezala kompleksna scenska igra naše najbolje mezzosopranistice, u kojoj je superiorna. Isto tako, Šeparović Mušović pjevala je svijetlim timbrom glasa, što je u kontekstu Janačekovog moravskog habitusa i više nego dobrodošlo.

  Za kraj koncerta ostala je Verdijeva kasna opera koja problematizira doba inkvizicije – Don Carlos. Najprije su Diana Haller i Anamarija Knego otpjevale duet Elisabette i Eboli Pieta! Perdon!. Izvedba je odisala usklađenošću i bogatim glasovnim koloritom. Haller je pokazala zavidnu dinamičku potkovanost kao i pjevačku disciplinu, a Anamarija Knego pjevala je s naglaskom na lirski aspekt u kojemu je najspretnija. Haller je otpjevala notornu ariju Eboli O don fatale, međutim riječ je o mezzosopranistici koja ne posjeduje konfiguraciju glasa za verdijansko fraziranje; više je pjevačica baroknog faha. To se pokazalo i kada je istu ariju pjevala na koncertu na Trgu Riječke rezolucije u vrijeme korone. Za kraj službenog dijela koncerta Anamarija Knego otpjevala je ariju Elisabete Tu che la vanita. Knego je suzdržanim pjevanjem uspjela melodički i glasovno bez većeg ekscesa privesti ariju kraju. Ipak, to je bila koncertna izvedba. Za travanj je najavljena premijera Don Carlosa i Knego je u podjeli za Elizabetu, a alternira joj Rebeka Lokar koja je potpuno drugačiji glas. Kako bilo da bilo, Knego neće biti lako jer je riječ o obimnoj ulozi, a glavna arija ide pred kraj opere pa će morati pjevati racionalno i s kamatama. I to posebno ako bude uprizorena Modenska verzija, ali to ne znamo pa nećemo prejudicirati. U dodatku koncerta najprije je Anamarija Knego otpjevala ariju Butterfly Un bell di vedremo, a onda su Knego, Šeparović Mušović i Haller zajedničkim snagama izvele ariju La donna e mobile iz Rigoletta Giuseppea Verdija. Bila je to simpatična ideja koja je razveselila publiku, a izvedbu je pratilo lagano plesanje i duhovito dogovaranje tko će što pjevati, kao što su to, prilikom izvedbe arije Calafa Nesun dorma Giacoma Puccinija, radila Tri tenora na svom prvom koncertu u tom sastavu 1990. godine na Caracallinim termama u Rimu.

  Dirigent Marko Hribernik koncert je vodio u maniri opernog dirigenta opće prakse kojemu je jedina zadaća pratiti pjevače, tj. svirati onako kako oni pjevaju. Gudačka sekcija je bila vrlo nestabilna i intonativno nedefinirana, a orkestar niti u jednom trenutku nije ostvario zvukovnu puninu. U instrumentalnim segmentima koncerta, oboist Antonio Haller odsvirao je zajedno s orkestrom Koncert prema motivima iz opere Favoritkinja Gaetana Donizettija. Haller se ponovo pokazao kao pouzdan solist predan interpretaciji koji osvaja srca publike. Čelist Petar Kovačić izveo je Romancu u F-duru Richarda Straussa. Riječ je o partituri u kojoj je Strauss na zrelo romantičarski način opisao životnu dinamiku jednog prosječnog čovjeka. Kovačić je glazbenik virtuoznog pristupa, čija muzikalnost uvijek iznova oduševljava, pa je tako bilo i ovaj put. Ipak, nikada nije prešao magičnu crtu između orkestralnog glazbenika i solista.

  

  Riječki operni zbor koji je uvježbao Matteo Salvemini ponovo nije zadovoljio u svojim javljanjima, iako to nije isključivo do neuvježbanosti nego i do pozicije zbora koji je bio naguran s obiju strana pozornice. Nejasno je zašto zbor nije bio pozicioniran na svoje uobičajeno mjesto na praktikablama.

  Sve u svemu, koncert možemo okarakterizirati kao djelomično uspješan i to ponajprije zbog preteškog programa. Naime, Knego umjesto da je pjevala arije iz opera u kojima nastupa i koje su već „u grlu“ (to je učinila tek u prvom dodatku) išla je bacati probne balone u programu koji jednostavno nije realno skrojen. Anamarija Knego pjevačica je iznimne muzikalnosti i doista lijepog pjeva koji u pažljivo odabranom programu može funkcionirati sasvim uredno. Međutim, kada se krene u nepotrebno eksperimentiranje utemeljeno na dvojbenim pretpostavkama, to ne može ispasti dobro. U jednoj rečenici, bio je to repertoarno i marketinški možda i najambiciozniji koncert u posljednjih nekoliko godina, vješto zamotan u celofan poniznosti i skromnosti. Oksimoron kakvog se niti Ivan Gundulić ne bi posramio.

  

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 10. ožujka 2023.

  Dirigent: Marko Hribernik
  
  Solistice:
  Anamarija Knego, sopran
  Dubravka Šeparović Mušović / Diana Haller, mezzosoprani

  Solisti:
  Petar Kovačić, violončelo
  Antonio Haller, oboa
  Anton Kyrylov, koncertni majstor
  Matteo Salvemini, zborovođa

  Riječki simfonijski orkestar
  Riječki operni zbor

  Program:

  Vincenzo Bellini: Norma
  Arija i cabaletta Norme – Casta Diva i Ah! Bello a me ritorna… (Anamarija Knego i Riječki operni zbor)
  Duet Norme i Adalgise – Deh, con te… Mira, o Norma (Anamarija Knego i Diana Haller)

  Antonio Pasculli: Koncert prema motivima iz opere La Favorita Gaetana Donizettija
  (Antonio Haller, oboa)
  Andante – Allegro – Largo molto – Adagio – Allegretto – Allegro molto – Molto Largo in quattro – Allegro velocissimo

  Giuseppe Verdi: Aida
  Duet Aide i Amneris – Fu la sorte dell’armia tuoi funesta (Anamarija Knego i Dubravka Šeparović Mušović te Riječki operni zbor)
  Arija Aide – Oh, patria mia (Anamarija Knego)

  Leoš Janáček: Jenůfa
  Duet Jenůfe i Kostelničke – Nechám ještě dveře otevřeny (Anamarija Knego i Dubravka Šeparović Mušović)
  Arija Kostelničke – Co chvila… Co chvila (Dubravka Šeparović Mušović)

  Richard Strauss: Romanca za violončelo i orkestar u F-duru, Trv. 118
  (Petar Kovačić, violončelo)

  Giuseppe Verdi: Don Carlo
  Duet princeze Eboli i Elisabette – Pietà! Perdon! (Diana Haller i Anamarija Knego)
  Arija Eboli – O, don fatale! (Diana Haller)
  Arija Elisabette – Tu, che le vanita! (Anamarija Knego)

Piše:

Luka
Nalis