Iskonska atmosfera Uskrsa u sicilijanskom selu uz neujednačene vokalne izvedbe

HNK Ivana pl. Zajca: Pietro Mascagni, Cvalleria Rusticana, dir. Valentin Egel, red. Dražen Siriščević, obnova opere, 2022.

• 

  COVID-verzija verističke jednočinke Cavallerie Rusticane Pietra Mascagnija, koja je u HNK Ivana pl. Zajca premijerno izvedena 27. siječnja 2021. godine, doživjela je obnovu 17. studenog 2022. godine. Režiju, u to vrijeme aktualnim restrikcijama prilagođene predstave, potpisuje Dražen Siriščević. U spomenutoj COVID-verziji orkestar je bio smješten na pozornici, a uz Alfija su se konstantno kretala dva dramska glumca koji su opisani kao njegovi agenti (pobočnici), iako je potpuno nejasno zašto su se u predstavu u kojoj treba biti što manje ljudi na pozornici uvodili likovi kojih u izvornoj verziji opere uopće nema. Što se tiče zbora, on je s velikom dvoranom bio povezan putem zvučnika. Naslovnu ulogu 2021. godine tumačila je nacionalna prvakinja HNK Ivana pl. Zajca Kristina Kolar, dok je Turridua interpretirao Domagoj Dorotić. Dirigent je bio Paolo Bressano.

  U obnovljenoj verziji popularne jednočinke, za koju su libreto prema istoimenoj noveli Giovannija Verge napisali Giovanni Targioni-Tozzetti i Guido Menasci, dirigentski pult preuzeo je Mo. Valentin Egel, a naslovne uloge tumače Maida Hundeling i Ivan Defabiani, dok je u ulogu Lole, na mjesto Emilije Rukavine, došla Ivana Srbljan.

  

  Maida Hundeling precizna je sopranistica čvrstog dramskog uporišta. Njene visine uvijek su dobro postavljene i transponiranje glasa u određenom repertoaru funkcionira vrlo zadovoljavajuće. Iako je kao Elektra i Izolda pokazala puno umijeće svoga rezonantnog glasa, kao Santuzza nije bila na nivou, posebno s obzirom na njenu reputaciju, tj. popis opernih kuća u kojima nastupa (npr. Royal Opera House Convent Garden u Londonu). Ovom prilikom Hundeling je ponovo pokazala čvrste, zvonke i sigurne visine, međutim u srednjem i donjem registru bila je vrlo nesigurna i nestabilna. To je posebno došlo do izražaja u ariji sa zborom Regina coeli. Problem je bio kontekstualne prirode jer radi se o molitvi koja mora biti sazdana od primjerenih piana koji onda postupno gradiraju u završni zaziv E la gloria per ciel. Problem nedovoljno definiranog srednjeg i nižeg registra pratio je Hundeling cijelom predstavom, provlačeći se kroz sva Santuzzina javljanja. Što se pak tiče dramatski nabijenog dueta Tu qui Santuzza, Hundeling ga je vrlo dobro odradila, posebno zato što je njen partner – tenor Ivan Defabiani, bio glasovno inferioran zahtjevima koje Mascagni postavlja pred tenora.

  

  Što se tiče nastupa Maide Hundeling, postoji još jedan problem. Naime, riječ je o pjevačici koja za riječke prilike ima izuzetno veliku karijeru, pa je veliki autoritet. Opisano se manifestiralo tako da dok je ona na pozornici, Mo. Egel joj nije davao prevelike znakove nego je pretežito gledao dolje, u partituru (što je bilo vidljivo s monitora koji se nalazi na zidu mezanina) i pustio Maidu Hundeling da sama gradi interpretaciju. Međutim, primarna uloga dirigenta je da upravlja izvedbom, a to znači da mora kontrolirati cjelokupni izvođački aparat i truditi se da isti bude kompaktna cjelina. Kada je 2021. godine, na otvorenju sezone u milanskoj Scali Anna Netrebko tumačila Lady Macbeth u Macbethu G. Verdija pod dirigentskim vodstvom Riccarda Chaillya, dirigent je bez imalo kompromisa kontrolirao izvođače kako bi izvedba protekla u harmoniji cjeline. Neki će reći da je ovo pretenciozna usporedba, ali ako je gledamo isključivo s aspekta uloge dirigenta u  izvedbi opere, onda je i više nego opravdana.

  U ulozi kuma Turiddua nastupio je tenor Ivan Defabiani. Radi se o perspektivnom dramskom tenoru koji još nije dorastao ulozi Turiddua. Naime, ako se želi otpjevati ovu kompleksnu tenorsku rolu na pravi način, potrebno je više od sat vremena pjevati prijelazne tonove. Defabiani to nije uspio te je bio prilično nestabilan. Bez obzira na to, nastupna arija -  poznata Siciliana zvučala je sasvim pristojno. Kako se opera primicala kraju, Defabiani je pokazivao znakove progresivne indisponiranosti, pa analogno tome i sve neatraktivniju izvedbu. Čvrsto vjerujemo kako će Ivan Defabiani s vremenom ostvarivati sve bolje i bolje nastupe u ulozi Turiddua.

  

  Alfija je tumačio najstabilniji pjevač Zajca – bariton Robert Kolar. Kao i na premijeri, ponudio je na pripremi i talentu zasnovanu izvedbu koja je bila cjelina za sebe i na koju nisu utjecali vanjski faktori. Kolarov nastup bio je efektan i glasovno i scenski, odisao je Alfijevom okrutnošću, hladnoćom ali i iskrenom brigom za povrijeđenu Santuzzu. Ivana Srbljan tumačila je koketnu Lolu. Svojim svijetlim mezzom ocrtala je njen temperament, dok se u pjevačkom smislu održala na visokoj razini na koju nas je navikla. U ulozi Alfijevih plaćenika našli su se Sergej Kiselev i Boris Mohorić.  

  Dirigentsko vodstvo Mo. Egela bilo je fokusirano na držanje ansambla zajedno i to posebno u scenama sa zborom. Što se pak tiče solista, njih je pretežito otpratio u maniri opernog dirigenta opće prakse, uz već spominjane probleme s autoritetom. Odlučio se za srednje brza tempa, a slavni Intermezzo prilično je simfonijski razradio, iako nije dovoljno odnjegovao taj trenutak nepatvorene i čiste glazbene ljepote. Prilično dobro zvučao je početak opere i to zbog spretne segmentacije motiva sazdanih na prvim stranicama partiture, koji opisuju emocionalne niti koje se provlače operom. 

  

  Režija Dražena Siriščevića prvotno je zamišljena kao funkcionalni poligon za opernu izvedbu pod COVID-restrikcijama. Kako smo već spomenuli, na premijeri 2021. godine orkestar se nalazio na pozornici zbog deficita mjesta u orkestralnoj jami. Sada je orkestar bio na svom uobičajenom mjestu, a višak mjesta na pozornici popunio je dobro razmješten zbor koji je povoljne uvjete u suradnji s dirigentom iskoristio za efektne zapjeve u velikim scenama. Zbor je uvježbao Matteo Salvemini. Naime, u prvoj verziji Cavallerije zbor se nalazio u sobi za probe te je s velikom dvoranom bio povezan putem zvučnika. Sve opisano u riječkim uvjetima zvučalo je u najmanju ruku – nezgrapno.

  U ovoj, restrikcijskih okova oslobođenoj režiji, sve je sjelo na svoje mjesto pa smo dobili iskonsku atmosferu Uskrsa u sicilijanskom selu, dodatno efektiziranog povijesnim istarskim freskama sakralne tematike. Redateljevi suradnici u ovoj produkciji bili su: scenograf Alan Vukelić, kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj svijetla Dalibor Fugošić i za video-projekcije zadužen Vedran Perišić Pero.

  

  U izvedbenom ciklusu o kojem govori ovaj prikaz, Cavallerija Rusticana izvodila se zajedno s Giannijem Schicchijem, o kojemu smo već pisali. Uvidom u program Zajca za siječanj zapazili smo kako će se krajem siječnja izvoditi u kombinaciji s Pagliaccima (nova produkcija) Ruggera Leoncavalla, dakle u svom prirodnom okruženju.

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 9. listopada 2022.

Piše:

Luka
Nalis