Opereta nad operetama

Povijesni osvrt na nastanak, praizvedbu i izvedbe operete Šišmiš Johanna Straussa mlađeg u Hrvatskoj ususret novoj premijeri 29. prosinca 2022. u HNK-u u Zagrebu

• Johann Strauss sin (1825–1899) već je bio poznat kao skladatelj bečkih plesnih melodija kad se počeo baviti operetom. Prva – Indigo – nastala je 1871., druga – Karneval u Rimu 1873., a treća – Šišmiš – 1874. godine. Napisao ih je još trinaest, ali nijedna – unatoč nesporno vrijednoj glazbi nije ni približno dostigla popularnost Šišmiša. Opereta u tri čina Šišmiš nastala je prema djelu Le Réveillon, što bismo mogli prevesti kao ponoćna večera uz blagdan Božića ili Nove godine, francuskih dramskih pisaca Henrija Meilhaca (1830–1897) i Ludovica Halévyja (1834–1908) i praizvedena je u Theatru an der Wien u Beču 5. travnja 1874. godine.

  Uz nastanak Šišmiša vežu se dvije priče. Prva je da je nastao u 42 dana, a druga da je doživio toliki neuspjeh da je skinut s repertoara nakon 16 izvedaba. Djelo je uistinu Strauss skicirao u šest tjedana, ali je šest mjeseci prošlo od kada ga je počeo skladati do premijere. K tome je i Rosalindin čardaš još ranije skladao za slavnu glumicu i pjevačicu Marie Geistinger (1836–1903) za jednu dobrotvornu priredbu. Da bi taj čardaš unio u operetu, Rosalinda se u drugome činu na plesu kod kneza Orlovskog pojavljuje preodjevena u Mađaricu. Zatim, djelo je uistinu skinuto s repertoara nakon 16 izvedaba ali samo zbog toga jer je već ranije bio utvrđen repertoar sezone. Poslije se vratilo u repertoar.

  Interpreti u glavnim ulogama na praizvedbi bili su: Marie Geistinger kao Rosalinda, mađarski pjevač i glumac Jani Szika (1844-1916) kao Eisenstein, Ferdinand Lebrecht kao Falke, Caroline Charles-Hirsch (1848-1931), koja je karijeru počela kao koloraturni sopran u operi, poslije se posvetila opereti i pjevačkoj pedagogiji kao Adela i mezzosopranistica Irma Nittinger u ulozi Orlovskog. Kad je Lebrecht umro na sceni Theatra an der Wien od srčanog udara, ulogu Falkea preuzeo je u rujnu 1874. slavni komičar Alexander Girardi (1850–1918) koji je poslije postao jedan od omiljenih Straussovih interpreta. Kažimo još i da je izvorni Meihacov i Halevyjev vaudeville  za Beč preveo njemački dramaturg Karl Haffner (1804–1876) i da je pritom za potrebe libreta za Straussa  francuski reveillon promijenio u bečki bal. U tom obliku tekst je dan dramatičaru i skladatelju Richardu Genéeu (1823–1895) da ga uobliči u libreto. Sadržaj je sljedeći: Falke ima skriven plan, želi se osvetiti Eisensteinu koji ga je jedanput za karnevala  ostavio da zaspi  maskiran u šišmiša – otuda i naslov operete – i on je bio prisiljen danju otići kući u tom čudnom kostimu. Opereta  je sjajan prikaz bečkog društva novopečenih bogataša, što je suvremena tema u svako vrijeme. Glazba je briljantna.

  Najslavnija hrvatska svjetska interpretatorica likova u Šišmišu bila je glasovita diva Bečke državne opere – Zagrepčanka Vera Schwarz (1889–1964).  Nakon vrlo uspjelog debija na nagovor Franza Lehára (1870–1948) posvetila se opereti i postala ljubimica publike u tom žanru. Već je od 1911. do 1913. nastupala i u bečkom Johann Strauß Theateru. No ubrzo je postala slavna primadona Bečke državne opere i u njoj od 1921. do 1938. ostvarila 27 uloga i 241 predstavu; od toga je 14 puta pjevala Rosalindu. A onda je 1929. protiv volje direkcije raskinula ugovor s Bečkom državnom operom da bi mogla nastupati u opereti. Od 1929. do 1933. bila je u ansamblu berlinskog Metropoltheatera, a od 1931. do 1933. u berlinskoj Državnoj operi. Ona i glasoviti austrijski tenor, jedan od najboljih tenora 20. stoljeća, Richard Tauber (1891-1948) u Njemačkoj uživali su ugled najvećih interpreta na području vedrog glazbenog kazališta. S Tauberom je snimila Rosalindu u antologijskoj snimci Šišmiša i s tim gramofonskim izdanjem postigli su milijunske naklade. Franz Lehár, Richard  Tauber i Vera Schwarz  bili su zacijelo najglasovitiji operetni tandem između dvaju svjetskih ratova.

  Godine 1934. Vera Schwarz gostovala je u Zagrebu i najbolje se svidjela upravo u Šišmišu, jer je u Novostima 8. siječnja 1934. ugledni glazbeni kritičar Stanislav Stražnicki (1883–1945) napisao: „Prirodna, nenamještena i srdačna u humoru, prožeta onom kulturom, koja ne dozvoljava nikad da prijedje granicu onog što može da djeluje s pozornice distinguirano i otmjeno, njena je Rosalinda bila puna šarma, poleta, neposrednosti, elegancije. Ona je unijela neki naročiti, vedri, neprisiljeni i svježi ton na pozornici povukavši i sve svoje ostale partnere za sobom.“ Ističući da je tri puta trebala ponoviti pjesmu mađarske grofice koliki je pljesak bio, Stražnicki zaključuje: „Opet je sjajila sa svojim notorno lijepim visokim t.zv. 'Kopftöne', a onaj crescendo na jednom dugo izdržanom visokom tonu mogao bi da posluži kao uzor kod studija tehnike glasa i tvorbe tona.“

  Opera HNK-a u Zagrebu premijerno će izvesti Šišmiša 29. prosinca. Autorski tim predstave je: dirigent Srboljub Dinić, redatelj Krešimir Dolenčić, kostimograf Alan Hranitelj, scenograf Stefano Katunar, koreograf Leo Mujić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent dirigenta Matija Fortuna, zborovođa Luka Vukšić, asistentica redatelja Kristina Grubiša i suradnica kostimografa Petra Pavičić.

  

  Uloge su ovako podijeljene: Gabriel von Eisenstein Domagoj Dorotić/Martin Sušnik; Rosalinda – Lana Kos/Valentina Fijačko/Lidija Horvat Dunjko/Ivana Lazar; Adela – Marija Kuhar Šoša/Darija Auguštan/Josipa Bilić (studijski); Falke – Ljubomir Puškarić/Davor Radić/Jurica Kapun (studijski); Alfred – Filip Filipović/Roko Radovan; Princ Orlovski – Renata Pokupić/Emilia Rukavina/Marko Antolković (studijski); Frank – Ozren Bilušić/Benjamin Šuran; Dr. Blind – Nikša Radovanović/Ivo Gamulin/Tvrtko Stipić; Ida – Josipa Bilić/Josipa Gvozdanić. Sudjeluju zbor i orkestar Opere.

  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 18. prosinca 2022.

Piše:

Marija
Barbieri