Talentirana Čakovčanka koja je nosila mezzosopranski repertoar ljubljanske Opere

In memoriam: Božena Glavak / Glavakova (Čakovec, 23. listopada 1931. - Varaždin, 11. studenog 2022.)

• Odlaze hrvatski umjetnici koji su obilježili svoje vrijeme. Čakovčanka Božena Glavak bila je karijerom povezana uz ljubljansku Operu, ali i stalno prisutna i u hrvatskom opernom i koncertnom životu. Umrla je 11. studenoga, navršivši 91 godinu, u bolnici u Varaždinu. Do dva dana pred smrt bila je još vrlo aktivna i društveno prisutna, dobrog zdravlja i vedrog raspoloženja.

  Božena Glavak, ili Glavakova, kako su je zvali u Ljubljani, u čijoj je Operi ostvarila pedesetogodišnju karijeru, „pjevala je uvijek i sve”, kako je jedanput netko rekao. Ubrajala  se u onu danas pomalo zaboravljenu generaciju umjetnika koji su nosili repertoar u opernim kućama. Punih trideset i pet godina bila je neupitan prvi mezzosopran ljubljanske Opere, u kojoj je i po nekoliko puta na tjedan pjevala sve uloge pisane za taj glas – a njih je bilo više od stotinu – u približno dvije i pol tisuće predstava. I nikada nijednu nije otkazala! Obdarena zdravim glasom opsega dvije i pol oktave s jednako raskošnim dubokim položajima, snažnim i izražajnim srednjima te lakim i sigurnim visinama, nepogrešive muzikalnosti, odlične pjevačke tehnike, s prekrasnim pianima, a k tome i razvijenim smislom za interpretaciju i karakterizaciju lika, oblikovala ih je u bogatom nizu. Bili su to lirski, komični, dramski živi operni karakteri zavodnica, vještica, princeza, ciganki, djevojaka iz naroda, rastuženih majki – cijela paleta zanimljivih opernih junakinja kojima skladatelji opskrbljuju mezzosoprane. I pritom nije joj bilo važno je li to glavna ili sporedna uloga; svakoj je prilazila s jednakim zauzimanjem.

  

  Božena Glavak rođena je u Čakovcu 23. listopada 1931. Pohađala je Učiteljsku školu. Njezin lijepi glas zapazio je njezin profesor, skladatelj Miroslav Magdalenić (1906–1969) i počeo je podučavati pjevanju. Zatim je otišla u Ljubljanu da je posluša dugogodišnji član Bečke državne opere, bas Julij Betetto (1885–1963) i savjetuje ima li smisla da studira pjevanje. Iskusnim uhom Betetto je odmah ocijenio da se u mladoj Boženi krije velika nadarenost koju bi vrijedilo razvijati. Položila je prijamni ispit na Akademiji za glasbo i primljena je na drugu godinu pjevanja kod samog Betetta. Nastavila je studij kod Ksenije Kušej Novak (1914–2008) s kojom je radila i kad je završila akademiju. Istodobno je pjevala u zboru Slovenske filharmonije da bi pokrila troškove života i studija.

  U ožujku 1954. Opera Narodnog pozorišta u Sarajevu uvrstila je u repertoar operu Krste Odaka (1888–1965) Dorica pleše sa sadržajem iz međimurskog života i međimurskim narodnim melosom i pozvala je Boženu Glavak za manju ulogu jedne od triju žena. I 10. ožujka 1954. dvadeset trogodišnja Božena prvi je put nastupila na sceni. Osokoljena dobrim početkom vratila se u Ljubljanu, položila audiciju za Operu Slovenskoga narodnog gledališča i od sljedeće godine postala njezina solistica. Dana 15. siječnja 1955. prvi put je stupila na scenu kao vrlo atraktivna Maddalena u Verdijevu Rigolettu. Ubrzo su došle velike uloge – s dvadeset i pet godina uskočila je u Aidu. Amneris je pjevala puno puta i gostovala u Zagrebu. Azucena u Trubaduru bila je jedna od njezinih velikih interpretacija, koju je također upoznala i zagrebačka publika. Preziosillu u operi Moć sudbine ostvarila je 1980. blizu pedesete godine i više od četvrt stoljeća karijere za sobom. Mnogi će se složiti da je vrhunac umjetničkog djelovanja Božene Glavak bila uloga Eboli na premijeri Verdijeva Don Carlosa u sezoni 1981/1982. Za nju je 1982. dobila visoko slovensko priznanje – Župančičevu nagradu. U obrazloženju je pisalo: „Tu je ulogu oblikovala glazbenom i tehničkom dorečenošću, te produbljenom zrelom glumom. U interpretaciji te Verdijeve glazbe nisu došle do izražaja samo njezine velike pjevačke mogućnosti nego i izvanredna sposobnost da se potpuno podredi interpretiranom liku. Ta je njezina uloga odjeknula kao dotjerana i zaokružena umjetnička kreacija, koju je osjetila i publika i na koju je upozorila stručna glazbena kritika.”

   Svjetski operni leksikon – Najljepši glasovi 20. stoljeća na vodećim svjetskim opernim scenama (Die schönsten Stimmendes 20. Jahrhunderts auf führenden Opernbühnen der Welt, 6 Vinyl LP Box Das Beste), objavljen 1970. u Švicarskoj, uvrstio je Boženu Glavak u 120 najljepših glasova u prošlom stoljeću.

  U svojoj iznimno dugoj karijeri Božena Glavak ostvarila je 114 uloga – u rasponu od Kornelije u Händelovu Juliju Cezaru, Dorabelle u Mozartovoj operi Così fan tutte koju je pjevala 1980. u operi Narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci  i Donne Elvire u Don Giovanniju do uloga u suvremenim operama Romeo, Julija i tama češkoga skladatelja Jana Franka Fischera (1921–2006),  Serafini švicarskoga skladatelja Heinricha Sutermeistera (1910–1995) ili Krpanova kobila slovenskoga skladatelja Janija Goloba (1948) na praizvedbi 1992. godine. Bila je izvrsna Crkvenjarka u Jenůfi Leoša Janáčeka. Nastupala je u kultnoj slovenskoj operi Crne maske Marija Kogoja (1892–1956) i bila je sjajna, neponovljiva Doma u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca, koje se sjećamo s izvrsne predstave opere prigodom proslave 35. godišnjice umjetničkog djelovanja Franje Petrušanca 1997. godine u HNK-u Zagrebu. Zagreb i Hrvatska upoznali su je i u mnogo uloga na gostovanju ansambla ljubljanske Opere. U HNK-u je pjevala Erdu na premijeri Rajnina zlata Richarda Wagnera 1989. godine. Pod ravnanjem Lovre Matačića pjevala je 1961. u prvoj koncertnoj izvedbi u Sloveniji izvorne verzije Borisa Godunova Musorgskog.

  Repertoar Božene Glavak obuhvaćao je i uloge u francuskim operama. Osim nazaobilazne Carmen, rado je pjevala Charlottu u Massenetovu Wertheru, a još pri početku karijere bila je Dulcineja u njegovu Don Quijoteu.

  Božena Glavak njegovala je i koncertnu djelatnost. Nastupala je u 26 vokalno-orkestralnih djela, a njegovala je i koncertnu popijevku. Ciklus Pjesme mrtvoj djeci Gustava Mahlera i Verdijev Requiem bili su njezina omiljena koncertna dostignuća. 

  Posljednji put nastupila je na sceni 16. prosinca 2005. u dvjema ulogama: Grofice de Coigny i Madelon u operi André Chénier Umberta Giordana (1867–1948). Nakon punih pedeset godina rekla je zbogom ljubljanskoj Operi kad je ona zatvorila vrata prije obnove zgrade.

  Dugogodišnja prvakinja ljubljanske Opere, hrvatska umjetnica Božena Glavak, dobitnica najviših hrvatskih i slovenskih odličja: reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Častnog znaka slobode Republike Slovenije i 2020. Nagrade Samo Smerkolj, jedine koja se u Sloveniji dodjeljuje opernim pjevačima, tiho je umrla u 92. godini 11. studenoga 2022. u Varaždinu.

  Pročitajte više na sljedećoj poveznici: Božena Glavak - Leksikon Opera.hr

  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 18. studenog 2022.

Piše:

Marija
Barbieri