Trijumfalan spoj šekspirijanskog duha, majstorske glazbe i libreta
Povijesni osvrt na nastanak, praizvedbu i izvedbe Verdijeve opere Otello u Hrvatskoj ususret novoj premijeri opere 5. listopada 2022. u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka
-
Novu opernu sezonu u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci otvorit će obnova Verdijeva Otella u srijedu, 5. listopada 2022. u 19 sati. Sedamdesetih godina 19. stoljeća Verdi se osjećao usamljen u talijanskoj glazbenoj svakidašnjici. U potrazi za novim idejama i rukovodeći se novim estetskim stajalištima, publika i skladatelji okretali su se najprije prema francuskoj a zatim prema njemačkoj glazbi, tražeći u njima nadahnuće. Nakon veličanstvenog Requiema, koji je skladao 1874. u počast slavnome talijanskom književniku Alessandru Manzoniju (1785-1873), Verdi nije namjeravao ništa skladati, posebice ne operu. Dva desetljeća bio je prvi u talijanskom glazbenom svijetu i oblikovao je njegov ukus, a odjedanput njegove su zamisli postale zastarjele, a vjerojatno se i sam tako osjećao kad se povukao u stanovitu samoizolaciju. Ali tako nije razmišljao mladi voditelj nakladničke kuće Ricordi, Giulio Ricordi (1840-1912). Vrlo pažljivo doveo ga je u bliži doticaj s Arrigom Boitom (1842-1912), vrlo darovitim i poznatim pjesnikom, kritičarom, libretistom i skladateljem. Bio je tridesetak godina mlađi od Verdija, ali je silno želio za velikog maestra napisati libreto. Nakon njihova susreta lako je 1879. odabran siže – Shakespeareov Otello. Izbor Verdijeva obožavanog pisca, kojim se bavio cijeloga života, bio je dobar poticaj. Boito je vrlo brzo sročio libreto. Od otprilike 3500 Shakespeareovih stihova napisao je libreto od 800. U pristupu Shakespeareovoj drami posve se pridržavao zapleta i svih njezinih temeljnih odrednica, ali je tako zgusnuo radnju da se ne treba čuditi kad je govorio o „svojemu“ Otellu. Kakogod ih promatrali, u dramskome slijedu i u stihu, Verdijeva opera i Boitov libreto kongenijalni su opusu velikog engleskog dramatičara. Boito je dodao je remek-djelo za sebe – Jagov monolog u drugome činu.
Trebalo je proći još mnogo vremena dok se Verdi prihvatio skladanja. Bilo je to tek početkom 1884. Bio je svjestan da novo vrijeme traži promjene u talijanskoj operi. A kako je imao savršen instinkt za glazbenu dramaturgiju, znao je da se ne treba baš svega odreći iz tradicije. Osjećao je npr. da finale trećega čina traži tradicionalni veliki concertato, pa je i od Boita tražio neke izmjene. Razdoblja intenzivnog stvaralačkog rada prekidana su potpunom neaktivnošću i tek je u prosincu 1886. partitura bila gotova. Verdi je sam odabrao protagoniste i s njima dosta radio.
Praizvedba Otella 5. veljače 1887. u milanskoj Scali bila je jedinstven događaj u glazbenim krugovima Italije, a i u cijelom europskom glazbenom životu uopće. Cijeli je Milano živio za tu večer, ulice su vrvjele ljudima, pjevale su se Verdijeve melodije, skandiralo „Živio Verdi!“ (Viva Verdi). Sat prije početka predstave tri tisuće mjesta u Scali bilo je popunjeno gledateljima i svi su bili svjesni da su nazočni povijesnom događaju. Gledalište je blistalo od novog električnog svjetla i ozarenog mnoštva radoznalaca i pravih poznavatelja umjetnosti.
Scena, kostimi, zbor i orkestar bili su prvorazredni. Od protagonista pravi junak večeri bio je francuski bariton Victor Maurel (1848-1923), prema pričanju očevidaca, briljantan Jago. Maurel će tumačiti Jaga na gotovo svim premijerama Otella koje su ubrzo slijedile po svjetskim opernim kućama, a kreirat će i Falstaffa na praizvedbi. Otella je pjevao Francesco Tamagno (1850-1905), koji će najveću slavu steći upravo kao tumač toga lika. Dirigirao je Franco Faccio (1840-1891). Verdi i njegov libretist ispraćeni su ovacijama kakve se ne pamte. Skladatelju su darovali srebrni album s potpisima građana Milana. Dvadeset puta pozivan je pred zastor, cijelo je gledalište bilo na nogama, oduševljenju nije bilo kraja.
Kad je Verdi izašao iz zgrade, ispregnuli su mu konje iz kočije te su ga u pravoj euforiji zamijenivši konje vukli u kočiji sve do hotela. Klicanje publike oko hotela nije prestajalo ni kad je stigao u svoju sobu. Nakon toga pao je u melankolično raspoloženje ispunjen mišlju da je „ispalio svoj posljednji metak“. Ali, kad ga je to raspoloženje prošlo, s osmijehom na licu rekao je: „Da sam trideset godina mlađi, počeo bih već sutra skladati novu operu, pod uvjetom da od Boita dobijem isti takav libreto.“
Taj su trijumf Verdi i Boito potpuno zaslužili. Boito je napisao briljantan libreto zadržavši šekspirijanski duh i ljepotu stiha. Verdi je svojom glazbom dao novu dimenziju elizabetinskoj drami i vinuo se u najveće visine umjetničke glazbe. Sve je u Otellu prvorazredno - od sugestivnog prizora oluje na samome početku, preko sjajnog nastupa Otella, prekrasnog ljubavnog dueta, Jagova creda, dvaju dueta Otella i Jaga, Otellova monologa, skupnog prizora u trećemu činu do cijelog četvrtog s prizorom Desdemone, fenomenalnim kontrabasima do Otellove smrti.
Opera je brzo obišla svijet i postala jedna od najviše cijenjenih u cjelokupnoj glazbenoj literaturi. Za parišku premijeru u Velikoj Operi 1894. Verdi je dodao balet u trećemu činu i izvršio neke manje zahvate u concertato finalu trećega.
Prva izvedba Otella u Hrvatskoj bila je već šest godina nakon praizvedbe, 1893., u Teatru Comunale u Rijeci. Prva hrvatska izvedba opere na hrvatskom jeziku bila je u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, u novoj zgradi, u vrijeme drugog djelovanja zagrebačke Opere, 10. listopada 1899. Prva izvedba opere u Narodnom kazalištu „Ivan Zajc“ u Rijeci bila je 4. ožujka 1961. godine. Svjetski poznati hrvatski tumači likova u Otellu bili su Dragica Martinis i Josip Gostič.
Obnova djela u Rijeci je pod ravnanjem grčkog dirigenta Myrona Michailidisau režiji Marina Blaževića prvotno nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju opernu predstavu u sezonama 2014/2015. i 2015/2016. Opera se obnavlja u povodu skorašnjeg gostovanja u Grčkoj. Naime nakon izvedbe u Rijeci, jedine u ovoj sezoni, Otello prema najavama putuje na Kretu, gdje će 19. i 21. listopada biti izveden na pozornici novootvorenog Kulturnog i konferencijskog centra u Heraklionu. Nakon Savonlinne i Ljubljane, bit će to još jedno međunarodno gostovanje riječke Opere u ovoj sezoni. U solističkim ulogama nastupaju gost iz Grčke Dimitris Paksoglou (Otello), Anamarija Knego (Dezdemona), Daniil Alekseenko (Jago), Michaela Selinger (Emilia), Bože Jurić Pešić (Cassio), Marko Fortunato (Roderigo), Slavko Sekulić (Lodovico) te Davor Nekjak (Montano). Sudjeluju: Zbor riječke Opere i Riječki simfonijski orkestar.
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 5. listopada 2022.
