Izvedba iz koje je prštalo uzbuđenje i mladenački entuzijazam
II. Ljetna glazbena radionica, atrij tvrđave Batarija, Vis: Gioachino Rossini, Bračna mjenica (La cambiale di matrimonio), dir. Mateo Narančić, red. Kristina Grubiša
-
Prekrasan otok Vis, još nedodirnut masovnim turizmom kakvog viđamo na otocima bližima kopnu, ima poprilično kvalitetno i raznoliko osmišljeno Viško ljeto. Ipak, u tom se rasporedu raznoraznih koncerata ne bi našlo previše klasične glazbe, a kamoli opera, da nije mladih entuzijasta i vodstva grada koji su za taj entuzijazam imali sluha.Već nekoliko godina student dirigiranja na Muzičkoj akademiji Mateo Narančić okuplja cijelu četu organizatora i provoditelja ideja na otoku Visu te koncem ljeta upriličuje kvalitetan glazbeni sadržaj. Prošle, 2021. godine, to je bila Ljetna operna radionica studenata glazbe, koja je okupila i pjevače i orkestar. Završila je gala koncertom na kojem su neke od najljepših opernih arija uz orkestar studenti izveli, ali i predstavili publici. Arheološki muzej, tj. atrij muzeja na tvrđavi Batarija ponudio je izvrsnu akustiku a viška publika, vjerna svom mještaninu ali i svima onima koje on dovede, popunila gledalište.
Ove je godine druga takva radionica iznjedrila izvedbu cijele opere: jednočinka Gioachina Rossinija, La cambiale di matrimonio – Bračna mjenica pripremala se dva tjedna u svojevrsnom opernom inkubatoru u kojem su prostor za neometano eksperimentiranje i istraživanje imali svi: i mlada redateljica i dirigent, scenograf i kostimograf, ali ponajviše glazbenici izvođači kojima je mahom ovo bilo prvo sudjelovanje u izvedbi opere. Do ideje za suradnju došlo je tijekom drugog studentskog projekta – dirigent Mateo Narančić i redateljica Kristina Grubiša upoznali su se na studentskom projektu zagrebačkih umjetničkih akademija: izvedena je opera Igora Kuljerića Životinjska farma iz 2003. godine. Kristina Grubiša sudjelovala je kao koredateljica, a Mateo Narančić jedan od asistenata dirigentu koji je preuzeo i dirigiranje repriznom izvedbom opera. Potvrda je to da su studentski projekti srž umjetničkih studijskih programa jer ne donose samo glazbeno i izvedbeno iskustvo nego i različite konekcije i poznanstva po kojima se dolazi do ovakvih kreativnih projekata.
Izvrstan izbor opere koja ne traži prevelik ansambl ali zahtijeva napore, odličan je omjer izazova koji je bila izvođačima i ugode za slušatelje. Iako je Rossini ovu operu napisao s tek osamnaest godina, ne nedostaje joj zrelosti. Opera je praizvedena 3. studenog 1810. u venecijanskom Teatro san Moise. Libreto je napisao Gaetano Rossi, a radnja je ljubavno-ekonomske prirode: bogati trgovac Tobia Mill obećava svoju kćer Fanny američkom gospodinu Slooku za ženu, a zauzvrat traži posvemašnju svotu novca, kako stoji u bračnom ugovoru. Međutim, Fanny je zaljubljena u mladog Edoarda Milforta koji joj uzvraća ljubav. Kada Slook dođe iz Amerike po svoju nevjestu, situacija se pogoršava. Djevojka pokušava odgovoriti Slooka, dok mu Edoardo prijeti. Uplašeni Slook kaže Millu da namjerava odustati od dogovora i izazvan je na dvoboj. Intervencija slugu Nortona i Clarine osigurava sretan završetak: Slook okreće račun u korist Edoarda i imenuje ga svojim nasljednikom, a Mill blagoslivlja vjenčanje dvoje mladih. Iako po radnji neminovno pripada komičnom žanru, ovaj rani Rossinijev dragulj ima i nekoliko scena nabijenih romantičarskim emocijama koje najavljuju tipične aspekte Rossinijeve genijalnosti.
Dva tjedna probi i druženja pod nazivom Druga ljetna glazbena radionica rezultirala su dakle izvedbom cjelovite opere. „Izvedba cjelovitog opernog djela nakon gotovo stoljeća izostanka te umjetničke vrste. Da se opere na Visu nisu izvodile dobrim je dijelom uvjetovano i udaljenim geografskim položajem koji je ometao gostovanja zahtjevnih opernih predstava…“, čuli smo u uvodnom pozdravu na izvedbi kojoj je nazočila i ministrica kulture i medija, gospođa dr. sc. Nina Obuljen Koržinek. Ona je pak u pozdravnim riječima istaknula kako je s velikim uzbuđenjem potegnula danas iz Zagreba kako bi mogla svjedočiti povijesnom događaju da se na ovom predivnom otoku poslije gotovo stoljeća ponovno izvodi opera. Čestitajući na inicijativi, naglasila je važnost kulture i umjetnosti za izgradnju svake zajednice, a umjetnicima poručila kako za njih ima prostora te kako će otvarati nove prostore i pozornice. Tko zna, možda je baš dvorište Batarije nova pozornica koja će u svojoj ugodnoj akustici ugostiti još mnogo opera i raznovrsnih sadržaja na radost viške publike i turista?
Popriličan broj publike napokon je u divnoj akustici koju pruža prostor dvorišta Batarije dočekao i početak izvedbe. Dirigent Mateo Narančić sigurno je vodio orkestar koji je bio na lijepoj razini: kompaktan zvuk, definirane boje i posvemašnja okretnost. Brojem ih je bilo taman dovoljno da iznesu ovakav pothvat izvedbe ove zanimljive opere.
Nakon izvrsne uvertire, na sceni smo dočekali studente soliste: bas Lobel Barun utjelovljuje sir Tobiju Milla, sopranistica Nela Katalenić Klinar je Fanny, Edoarda Milforta pjeva tenor Roko Radovan. Bariton Jurica Jurasić Kapun je Slook, a spremne sluge Norton i Clarina – bas Luka Čevizović i mezzosopranistica Emilia Rukavina.
Nakon početne nesigurnosti, već je druga scena pokazala vokalnu nadmoćnost Emilije Rukavine: njena zrela i masivna boja koja ne ide lako s Rossinijevim zahtjevima pokazala se u prekrasnom svjetlu i ovu manju ulogu pretvorila u itekako zanimljivu, čemu je pridonijela izvrsnom izvedbom arije Anch’io son Giovane. Mladi bas Luka Čevizović debitirao je uvjerljivo, precizno i posve uživljen u ulogu: ova bi uloga samo trebala pogurati njegovo pojavljivanje u opernim ulogama. Izvrsna pripremljenost i prirodnost krasile su nastup Lobela Baruna. Utjelovio je sir Tobiju Milla s nekom zaraznom simpatijom koja je u cijelu izvedbu unijela nepatvorenu komiku.
Prvi tonovi koje smo čuli pak od Roka Radovana došli su iz daljine – autorski se tim poigrao sa zidinama koje su okruživale pozornicu. Tenor koji niže uspjehe i brojne uloge na raznim pozornicama još se jednom dokazao: vješto je očarao suptilnim vibratima. On kao da je stvoren za pozitivce u operama, a svestranost kojom je obdarena njegova karijera neupitno utječe na razumijevanje pa i ovakvih uloga.
Slookovo prvo pojavljivanje dovelo je na scenu izvrsnog Juricu Jurasića Kapuna koji je nedavno na Splitskom ljetu odigrao ulogu Pinga u Puccinijevoj Turandot, a to je samo jedna u nizu zapaženih uloga koje su obilježile njegovu 2022. godinu. Do potpune dominacije scenom dijelilo ga je samo nešto malo više usklađenosti s orkestrom. Smisao za iznošenje lika, dobra kostimografija i raskoš njegova glasa navela nas je da uživamo u svim Slookovim scenama, a posebno u majstorski napisanom duetu dvaju basova koji nije bio nimalo jednostavan zadatak. Trodijelna forma s trima različitim raspoloženjima i poprilično brzim tempima pokazala je i Kapuna i Baruna u ne tako zabavnom raspoloženju. Jednako su dobro vladali scenom i vokalima. Sjajna izvedba sekvence u orkestru i terci u dionicama pjevača prometnula je duet Slooka i sir Tobije Milla u možda najuspješniju scenu.
Nela Katanelić Klinar pokazala je iznimnu zrelost i sposobnost da iznese glavnu ulogu koja je zahtijevala višestruke pristupe. Dok je uloga Sir Tobije Milla primjerice zahtijevala uglavnom zabavan karakter, uloge Fanny i Edoarda Milforta afirmiraju Rossinijevu romantičarsku poziciju. Pjevajući zahtjevne fraze u tercama, i Radovan i Katanelić Klinar u dramaturški najdelikatnijoj sceni iskazali su se i potvrdili svoje talente, a publici poklonili neiskvareni ljubavni trenutak. Čarobna arija Fanny Vorrei spiegarvi il giubilo uz arpeggio pratnju violina izriče sreću zbog mogućnosti braka iz ljubavi te donosi dašak rossinijevske melodike koju prepoznajemo (jedan je odlomak ove arije ponovio u operi Seviljski brijač). Virtuozne bravure i harmonijski ukloni bili su zanosni i bili bi zahvalni da smo joj mogli gromoglasno zapljeskati.
Ipak, pljesak se tijekom izvedbe nije nijednom odmetnuo od dlanova razdragane publike. Razlog tomu je vješto povezivanje scena koje osim odluci dirigenta možemo zahvaliti i čembalistu Dubravku Ćepuliću Polgaru koji je pokazao iznimnu vještinu. Kalibarsko preciznom pratnjom oblikovao je scene i oplemenio ih humorom, sjetom i odlučnošću. Kreativne asocijacije koje proizlaze iz dubokog razumijevanja partiture pretočio je u fini motivski rad koji je marno pratio sve likove, ali i sve ono između što je trebalo popratiti, poput scene u kojoj se čitalo Slookovo pismo. Čini se da je uloga korepetitora na probama značajno pridonijela njegovu uspješnu nastupu, pa bi mogli reći da je to recept za uspješnost.
Inače, čitav je orkestar bio na izvrsnoj razini, a posebnu pohvalu zaslužuje flautistica Barbara Tomić, čija je preciznost i lijepi ton zaslužna za mnogo lijepo spojenih fragmenata.
Za izvedbu iz koje je prštalo uzbuđenje izvođača treba čestitati dirigentu Mateu Narančiću ali i njegovom vjernom timu. Mlada redateljica Kristina Grubiša sa sigurnošću je pristupila ovom projektu i podarila nam nedvosmisleno, prirodno i razumljivo uprizorenje lišeno suvišnih modernističkih zahvata. Da ne bi bilo zabune: režija nije bila dosadna. Zanimljiv je pomak napravljen utoliko što je radnja, inače stavljena u razdoblje regentstva, u ovoj izvedbi pomaknuta na rano 20. stoljeće. Scenograf, kostimograf i inspicijent, inače povjesničar Vinko Udiljak, izvrsno se snašao u svim navedenim ulogama i potvrdio kako mladenački entuzijazam uz pravu podršku može napraviti mnogo. Kamo sreće da se i veće i manje hrvatske sredine povedu za ovim pozitivnim primjerom s Visa i odvaže se svojim uspješnim mladim glazbenicima dati prostora za kreativnost.
© Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 19. rujna 2022.
La cambiale di matrimonio, Gioachino Rossini
Libreto: Gaetano Rossi
Svjetska praizvedba: 3. studenog 1810., Teatro San Moisè, Venecija
Premijera: 3. rujna 2022., atrij tvrđave Batarija, Vis
II. Ljetna glazbena radionica
Dirigent: Mateo Narančić
Redateljica: Kristina Grubiša
Scenograf i kostimograf: Vinko Udiljak
Oblikovanje svjetla: Kristina GrubišaUloge:
Sir Tobia Mill, trgovac: Lobel Barun, bas
Fanny, njegova kći: Nela Katalenić Klinar, sopran
Edoardo Milfort: Roko Radovan, tenor
Slook, američki trgovac: Jurica Jurasić Kapun, bariton
Norton, blagajnik: Luka Čevizović, bas
Clarina, služavka: Emilia Rukavina, mezzosopran
Mornar: Mario Linčir