Potvrda iznimnih izvođačkih potencijala splitskog opernog ansambla

68. Splitsko ljeto, 14. srpnja - 14. kolovoza 2022., HNK Split: Giacomo Puccini, Turandot, dir. Ivo Lipanović, red. Ozren Prohić

• 
  
  Nakon pažnje vrijedne premijere Verdijeva majstorskoga uratka Simon Boccanegra na uzvišenu Peristilu i reprize njegove Aide na istoj veličanstvenoj pozornici, Splitsko ljeto donijelo nam je reprizu Puccinijeve Turandot, spektakularnoga djela još jednoga ljubimca splitske operne publike. Godine 2016. premijerno je postavljena u predvorje Galerije Meštrović kao svojevrsni omaž Silviju Bombardelliju povodom stote godišnjice njegova rođenja. Taj veliki splitski skladatelj, dirigent i kulturni djelatnik zaslužan je što je u ljeto davne 1957. godine upravo na tom mjestu uprizorena Turandot. Ta kultna predstava urezana u kolektivnu memoriju grada pod Marjanom i danas je svojevrstan ideal, uzor i inspiracija novim naraštajima umjetnika.

  S velikim se uspjehom taj isti naslov igrao i u splitskoj kazališnoj zgradi, ali interes za njegovo uprizorenje u ovom grandioznom ambijentu naprosto je nedostižan. Bilo je tako i ovoga puta, kada se tražila ulaznica više za dvije reprizne izvedbe. Sada kada je ta dugo zapostavljena ljetna pozornica ponovno otkrivena, ljubitelji opere ne mogu je se nasititi. Međutim, ova monumentalna otvorena scena pred umjetnike, osobito pjevače, stavlja i velik izazov – doprijeti do publike tonom i emocijom. Nedostižna je u tom smislu prve večeri bila sjajna Antonija Teskera u ulozi Liu. Lakoćom je, elegantno i profinjeno, muzikalno i zvonko plela briljantne legato linije. Uvjerljivo je i s punim razumijevanjem karaktera njezina lika utjelovila nesretno zaljubljenu, ranjenu, shrvanu ali odanu, čestitu i iskrenu Timurovu ropkinju.

  

  Naslovnu je ulogu ovom prilikom tumačila Daniela Schillaci, stalna gošća splitske opere. Sopranistica dotjerana tona i tehnike, koju smo prije nešto manje od mjesec dana gledali u ulozi Amelije Grimaldi u Verdijevoj operi Simon Boccanegra, uložila je maksimum izvođačkih vještina kako bi udovoljila zahtjevima ove, po svim kriterijima kompleksne uloge koja u izvjesnoj mjeri izlazi iz okvira njezina repertoara te kako bi svladala akustički izazovan prostor. U drugom je dijelu predstave u tome bila uspješnija, a njezin je umjetnički doprinos bio uvjerljiviji, sigurniji i stabilniji.

  Svojim toplim, lijepo obojanim i sočnim tenorom ulogu Calafa tumačio je Max Jota, kojega smo također već slušali ovoga ljeta, u ulozi Gabriela Adorna. Nakon zanosne interpretacije čarobno lijepe arije Nessun dorma, potaknut snažnom reakcijom publike, Jota je pjevao slobodno, energično i muzikalno, mudrije (akustički) koristeći scenu.

  

  Raspoložen je, scenski zanimljiv i uglavnom uigran bio trojac Jurica Jurasić Kapun, Vinko Maroević i Riccardo Palazzo u ulogama Pinga, Panga i Ponga. Timura je korektno iznio Mate Akrap, a solidan je nastup ostvario i Vlatko Belas kao Mandarin. Nekadašnji prvak splitske opere Ante Ivić tumačio je Altouma.

  Izvedbom posljednje Puccinijeve opere, koju su kasnije dovršavali različiti skladatelji, maestralno je, temperamentno i precizno, kao i prije šest godina, upravljao dirigent Ivo Lipanović, pod čijom je palicom orkestar splitske Opere (koncertni majstor Valter Lovričević) ostvario jedan od svojih najboljih nastupa u posljednje vrijeme. Premda je otvorena scena rezultirala gubitkom dijela raskošnoga zvuka te pokojim neskladnim posrtajem, vođen sigurnom rukom maestra Lipanovića orkestar je svirao moćno i čvrsto, ali i filigranski dotjerano i istančano, nudeći bogat spektar boja i dinamičkih nijansi. Slično se može reći i za zbor splitske Opere (zborovođa Veton Marevci) kod kojega su se tek mjestimice javljale manje intonativne nepreciznosti te poneki neskladni akord. Ukupno uspješnoj predstavi obol su dali i plesači kazališnoga baletnoga ansambla te Dječji zbor Glazbene škole Josipa Hatzea (zborovotkinja Nela Bujas Trpković).

  Zaključno kažimo kako je povratak na program Splitskoga ljeta predstave koju je redateljski osmislio Ozren Prohić, uz suradnike Ivicu Kalebića za adaptaciju scene, Zorana Mihanovića s još jednim sjajnim oblikovanjem svjetla i kostimografkinjom Mirjanom Zagorec, potez koji je značajno obogatio ovogodišnje izdanje Festivala i još jednom nas uvjerio u iznimni izvođački potencijal splitskog opernog ansambla.

  © Marijo Krnić, OPERA.hr, 6. rujna 2022.

  Dirigent: Ivo Lipanović
  Redatelj: Ozren Prohić
  Suradnica redatelja, koreografkinja i scenski pokret: Jasna Frankić Brkljačić
  Kostimografkinja: Mirjana Zagorec
  Adaptacija scene: Ivica Kalebić i Ozren Prohić
  Zborovođa: Ana Šabašov
  Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović
  Dječji zbor uvježbala: Nela Luketić
  Dirigentica scenske glazbe: Nina Cosetto
  Koncertni majstor: Valter Lovričević
  Suradnica kostimografkinje: Sonja Obradović
  Asistentica koreografkinje: Snježana Radica
  Korepetitorice: Vera Pavasović, Tetjana Borčagivska
  
  Uloge:
  
  Turandot: Cvetelina Vasileva
  Calaf: Ivan Momirov
  Liu: Valentina Fijačko Kobić (14. i 18.7.), Antonija Teskera (16.7.)
  Timur: Ivica Čikeš (14. i 18.7.), Luciano Batinić (16.7.)
  Ping: Leon Košavić
  Pang: Vinko Maroević
  Pong: Špiro Boban
  Altoum: Ante Ivić
  Mandarin: Mate Akrap
  
  Zbor i Orkestar HNK Split
  Dječji zbor Glazbene škole Josip Hatze
  
  Plesači Baleta HNK Split: Snježana Radica, Tea Jelić, Korana Bilan, Sonja Gaj Perhat, Monica Dinoni, Jolanda Ercegović, Maja Lončar, Anastasija Boiko, Lev Šapošnikov, Daniel Jagar, Dmitrij Rodikov, Nikša De Marchi, Mario Buličić, Silviu Tanase, Igor Gluškov, Ivan Bedalov

Piše:

Marijo
Krnić