Pjevač nenadmašna glasa, snage ličnosti i širine djelovanja

Vladimir Ruždjak (Zagreb, 21. rujna 1922. – 9. listopada 1987.), uz 100. godišnjicu rođenja

• Prije stotinu godina, 21. rujna 1922., u Zagrebu je rođen veliki hrvatski bariton Vladimir Ruždjak. Umjetnik prekrasna glasa, vrhunske pjevačke tehnike, široke glazbene i opće kulture, bio je više od iznimnog pjevača. Obilježio je hrvatsku kulturu poslije Drugoga svjetskog rata snagom svoje cjelokupne ličnosti i djelovanjem na više područja. Nakon studija pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kod Milana Reizera (1882-1946) s velikim je uspjehom još kao 24-godišnji diplomant debitirao 4. srpnja 1946. u naslovnoj ulozi Puccinijeva Giannija Schicchija u produkciji Akademije. Nakon nekoliko mjeseci, početkom svibnja 1947. već kao član Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu pjevao je Jeleckog u Pikovoj dami Čajkovskog, a sredinom svibnja nastupio je u naslovnoj ulozi Verdijeva Rigoletta na premijeri opere. Sama činjenica da je 25. godišnji pjevač na samome početku karijere mogao svladati goleme pjevačke zahtjeve jedne od najtežih baritonskih uloga pokazala je da je na scenu stupio pjevač nesvakidašnjih mogućnosti, vrlo dobro pjevačko-tehnički osposobljen. Slijedile su premijere Verdijevih opera Trubadur i Krabuljni ples. Tri velika verdijanska lika označila su ga odmah na početku karijere kao vodećega hrvatskog baritona.

  U zagrebačkoj Operi Ruždjak je nastavio nizati velike uloge i nastupati na premijerama pa je postao prvi hrvatski bariton, prvi koncertni pjevač i jedan od najvećih opernih pjevača u vrijeme kada velikih nije nedostajalo. Opernu djelatnost ravnomjerno je dijelio s koncertnom. Godine 1954. utemeljen je ansambl Zagrebačkih solista pod umjetničkim vodstvom glasovitog violončelista Antonija Janigra (1918-1989). Bio je njihov prvi solist i s njim su odlazili na prva velika gostovanja. Njegova uzorna dikcija, glasovna ljepota te visoko pjevačko-tehničko i interpretativno umijeće došli su do punog izražaja. 

  Za umjetničke ambicije Vladimira Ruždjaka Hrvatska je ubrzo postala premalena, i 1954. otišao je u angažman u Državnu operu u Hamburg. Tijekom osamnaestogodišnjeg angažmana na toj velikoj svjetskoj sceni razvio se u rijetko cjelovitu umjetničku osobnost. Njegova visoka glazbena kultura, opća naobrazba i poznavanje jezika, vrhunske glasovno-pjevačke kvalitete, rad s velikim dirigentima i redateljima – najdublje je na njega utjecao poznati austrijski redatelj, najvažniji predstavnik tzv. Regietheatera, Walter Felsenstein (1901-1975) – te suradnja s velikim pjevačima bili su zalog velikih ostvarenja, a nagrada je bila naslov Komornog pjevača.

  Godine 1961. Ruždjak je otišao preko oceana i u rujnu je na otvorenju sezone u San Franciscu pjevao Enrica u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor. Godine 1962. prvi je put nastupio u njujorškome Metropolitanu. Pjevao je Amonasra u Aidi. U njemu je proveo dvije sezone, otpjevao još šest uloga i ostvario 16 nastupa.

  Ruždjakova glazbena zanimanja bila su vrlo široka i obuhvaćala različite stilove i razdoblja, autore od Claudija Monteverdija (1567-1643) do suvremenih skladatelja, Leoša Janáčeka (1854-1928) i Luigija Dallapiccole (1904-1975). U njegovu su repertoaru bile talijanske, francuske, njemačke, ruske i hrvatske opere i koncertno stvaralaštvo, osamdesetak opernih likova i bezbroj popijevaka. Njegova karijera nije poznavala padova i trenutaka krize, aktivnost mu nije popuštala ni nakon četrdeset godina umjetničkog djelovanja. Umro je iznenada pripremajući praizvedbu ciklusa Smrt na Mirogoju Adalberta Markovića (1929-2010), 9. listopada 1987. godine.

  

  
  
  Vladimir Ruždjak njegovao je koncertnu djelatnost u vokalno-orkestralnim formama i u popijevci – Liedu. Izvodio je cijele cikluse i u tome ga nitko nije naslijedio. Za ansambl Zagrebački solisti često je obrađivao pojedine skladbe, i bio njihov solist. U repertoar je uvrstio jednu od svojih najljepših interpretacija – ciklus Z mojih bregov Krešimira Baranovića (1894-1975) na tekst Frana Galovića (1887-1914) koji je pjevao diljem tadašnje Jugoslavije, diljem Europe, a i preko oceana.

  U Hrvatskoj Vladimir Ruždjak nije imao konkurencije (a prema svemu sudeći neće je niti imati) na koncertnom polju, ali je na međunarodnom planu, unatoč nekim iznimnim koncertnim nastupima – u Osmoj simfoniji Gustava Mahlera pod ravnanjem Leonarda Bernsteina i Rafaela Kubelika te Ratnom requiemu Benjamina Brittena pod ravnanjem autora – prvenstveno bio poznat kao operni pjevač.

  

  Tijekom četiri desetljeća Vladimir Ruždjak svojim je djelovanjem ispunjao hrvatski kulturni život. Bio je pjevač neusporedive glasovne ljepote koju je zadržao netaknutom do posljednjih nastupa, i superiorne pjevačke tehnike koja mu je pomogla da u tome uspije. Bio je operni redatelj. Režirao je opere Pelleas i Melisanda, Traviata, Porin, Krunidba Popeje, Ero s onoga svijeta, Rigoletto, Don Carlos, Seviljski brijač, Didona i Eneja te kantatu Carmina burana Carla Orffa. Od godine 1970. bio je profesor pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a zatim i pročelnik odjela. Bio je skladatelj, osobito uspješan u obradi međimurskih napjeva, i prevoditelj opernih libreta: Debussyjeva Pelleasa i Melisande i Rossinijeve Pepeljuge a nadasve vrhunski tumač djela hrvatskih skladatelja, često i na njihovim praizvedbama, antologijski interpret mnogih opernih likova i koncertnih popijevaka u čemu je ostao nenadmašen. Pomno je njegovao hrvatsku glazbu, u operi i na koncertima. S posebnom je ljubavlju prilazio opusu Vatroslava Lisinskog i Ivana pl. Zajca, a popijevke Lisinskog nikada neće imati ljepšeg interpreta. Njegov glas visokog baritona bio je za njih idealan. Bio je pojam Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog.

  Iscrpan portret umjetnika objavljen je u sklopu Leksikona hrvatskih opernih pjevača Opera.hr te ga možete pročitati OVDJE.

  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 5. rujna 2022.

Piše:

Marija
Barbieri