Epizodisti dojmljiviji od protagonista u vizualno upečatljivoj predstavi

68. Splitsko ljeto, 14. srpnja - 14. kolovoza 2022., HNK Split: Giuseppe Verdi, Aida, dir. Jure Bučević, red. Dražen Siriščević

  • Još od kraja 19. stoljeća, kada su gradom pod Marjanom prvi puta odjeknuli zvuci veličanstvene Verdijeve Aide, Splićani su Verdija i to izvanredno majstorsko djelo prigrlili kao svoje. Gotovo da nema mjesta na svijetu koje je privrženije Verdijevu stvaralaštvu i koje svoju naklonost i vjernost iznova svake sezone i svakoga ljeta dokazuje premijerom ili barem reprizom kojega Maestrova naslova. Vrhunski iskaz te rijetko viđene ljubavi jednoga grada i opernoga genija izvedbe su njegovih djela na jednoj od najljepših otvorenih scena na Mediteranu – na začudno lijepom, veličanstvenom Peristilu. Djela mnogih skladatelja doživjela su svoje izvedbe na toj fascinantnoj sceni, ali samo joj se Verdi iznovice, unatoč svim izazovima (i desetljeće dugom izgnanstvu), gotovo svake godine posljednjih skoro sedam desetljeća vraća. Njegove su opere Aida i Nabucco srasle s tom antičkom pozornicom, a svaka njihova izvedba u tom jedinstvenom ambijentu izaziva veliko zanimanje stručne javnosti i poklonika Verdijeva stvaralaštva.

    Bilo je tako i ovoga ljeta, kada su upriličene dvije reprizne izvedbe Aide premijerno postavljene još u ljeto 2014. na jubilarnom 60. Splitskom ljetu. Tom je sjajnom predstavom premijerno upravljao pok. maestro Nikša Bareza, a režiju, koja je u svojim najvažnijim elementima zadržana do danas, potpisao je Dražen Siriščević. Dojmljivu je i praktičnu scenu diskretnim i neinvazivnim rješenjima uobličio Slaven Raos, u suradnji s vještim oblikovateljem svjetla Zoranom Mihanovićem. Upečatljive kostime, svojevrsnu suvremenu reinterpretaciju egipatskih i ropskih nošnji, osmislio je Juraj Zigman. Bila je to iznimno uspjela premijera koja je nosila pečat pedantnoga, preciznoga i znalačkoga Barezinoga čitanja Verdijeve partiture. Svojim su se umjetničkim doprinosom tada posebno istaknuli domaći solisti, dok su gostujući pjevači u izvjesnoj mjeri razočarali, neki kalkulirajući i štedeći se kako na pjevačkom, tako i na glumačkom i emotivnom planu, a drugi pak muzicirajući vokalno agresivno i kruto. Orkestar je sigurno i sugestivno vođen svirao uigrano, dotjerano i izražajno.

    Ovogodišnjim izvedbama upravljao je ravnatelj Opere HNK Split, violinist i dirigent Jure Bučević. Odvažno se prihvatio tog osobito kompleksnog zadatka, dodatno otežanoga činjenicom da je vrijeme za pripremu repriznih izvedbi uvijek ograničeno i kratko. Upravo tu treba tražiti uzrok ponekih posrtaja i nepreciznosti u sviranju orkestra. Vjerujemo da će nastavljajući zajednički rad na partituri, Bučević i orkestar razviti jasniju međusobnu komunikaciju te ostvariti skladniju i plodonosniju umjetničku suradnju.

    Hendikep kratkih (završnih) priprema na zahtjevnoj otvorenoj sceni odrazio se i na ostvarenja solista. Ipak, valja izdvojiti siguran i uvjerljiv nastup Bože Župića koji je slobodnim, raskošnim i nosivim tonom donio ulogu Egipatskoga kralja. Muzikalno je i vokalno uredno pjevala Maja Andrijolić u ulozi Svećenice, a Mate Akrap je kao Ramfis bio osobito uspješan u srednjoj lagi i srednje jakoj dinamici. Svojim se pjevom dopao i Lovre Gujinović kao Glasnik. Vjerujemo da će njegov bogato obojan, zaobljen i mekan ton u potpunosti doći do izražaja u primjerenijem repertoaru. Bariton Elia Fabbian, koji je ostavio pomalo blijed dojam kao Simon Boccanegra na nedavnoj peristilskoj premijeri istoimene Verdijeve opere, kao Amonasro bio je usredotočen, prisutan, stabilan, pjevački raspoložen i siguran. Uspješne nastupe, kojima je povremeno nedostajalo više preciznosti i harmoničnosti, ostvarili su zbor Opere (zborovođa Veton Marevci) i baletni ansambl HNK Split (koreografi: pok. Oskar Harmoš i Dinko Bogdanić).

    Ulogu Aide ovom prigodom nosila je Alessandra di Giorgio. Pjevačica lijepo izrađenih piano visina, unatoč neupitnom angažmanu, nije nam mnogo ponudila ni na pjevačkom, ni na glumačkom polju. Njezina je Aida ostala tek na razini skice koju će trebati dopuniti mnogim detaljima i nijansama, za što ova umjetnica zasigurno ima kapaciteta. Radamesa je tumačio tenor Luis Chapa, koji zasigurno suvereno vlada ulogom, ali je na recentnoj splitskoj izvedbi dao značajno manje od očekivanoga. U želji da publici daruje svu raskoš svoga talenta te oslika Radamesa koji će zadiviti i impresionirati, ostvario je potpuno suprotan učinak – njegova je gluma bila prenaglašena i isforsirana, a pjevanje često pregrubo i nekontrolirano. Složenoga se zadatka hrabro primila i Irena Parlov interpretirajući ulogu Amneris, kćeri egipatskoga kralja. Neupitno je da će daljnjim radom na ulozi i njezinim sazrijevanjem eventualna nova peristilska ostvarenja biti još uvjerljivija i dojmljivija.

    Zaključimo kako je neosporno da Peristil i operna publika svako ljeto žeđaju za Verdijevom glazbom te izvedbu svake njegove opere, a osobito Nabucca i Aide dočekuju s posebnim uzbuđenjem. U tom smislu za pozdraviti je napor uprave Splitskoga ljeta da nam i ove godine podari željno iščekivanu glazbeno-scensku poslasticu. No, evidentno je da će za umjetnički vrednija ostvarenja biti potrebno uložiti dodatan trud u pronalaženju adekvatne solističke postave te pronaći dodatno vrijeme za kvalitetnu pripremu izvedbe.

    © Marijo Krnić, OPERA.hr, 17. kolovoza 2022.

    Dirigent: Jure Bučević
    Redatelj: Dražen Siriščević
    Scenograf: Slaven Raos
    Kostimograf: Juraj Zigman
    Koreografija: Oskar Harmoš i Dinko Bogdanić
    Zborovođa: Veton Marevci
    Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović
    Suradnica redatelja: Kristina Grubiša
    Dirigent scenske glazbe: Tonći Ćićerić
    Koncertni majstor: Valter Lovričević
    Korepetitorica: Ana Šabašov
    Inspicijenti: Mark Anton Gančević, Elza Tudor Gančević
    Šaptačica: Irina Padovan

    Uloge:

    Egipatski kralj: Božo Župić
    Amneris: Irena Parlov
    Aida: Alessandra di Giorgio
    Radames: Luis Chapa
    Ramfis: Mate Akrap
    Amonasro: Elia Fabbian
    Glasnik: Lovre Gujinović
    Svećenica: Maja Andrijolić (23. 7.2022.), Neda Pejković (25. 7.2022.)

Piše:

Marijo
Krnić

kritike