Posve osebujna umjetnica i vrhunski interpret Rossinija

In memoriam: Teresa Berganza (Madrid, 16. ožujka 1933. – San Lorenzo de El Escorial, 13. svibnja 2022.)

  • Teresa Berganza (Madrid, 16. ožujka 1933. – San Lorenzo de El Escorial, 13. svibnja 2022.)Nazivali su je „najvećom pjevačicom s najmanjim repertoarom“. To je u neku ruku istina, jer je svjetsku karijeru postigla  s razmjerno malim brojem uloga, mnogo manjim nego njezini glasoviti kolege i kolegice, ali što se stilova tiče, bili su zastupljeni gotovo svi – osim suvremene glazbe – za koju nije imala nimalo afiniteta i smatrala je pogibeljnom za glas. Poput svih poznatih španjolskih pjevača, imala je temeljitu glazbenu naobrazbu, široku kulturu, razvijen osjećaj za stil, mjeru i ukus, pa je u svojim interpretacijama težila za savršenstvom. Možda je to ponekad bilo za nekoga pomalo sterilno – ali bilo je uzor perfekcionizma.

    Teresa Berganza Vargas rođena je 16. ožujka 1933. u Madridu. Na madridskom Kraljevskom konzervatoriju studirala je glasovir, orgulje, kompoziciju i pjevanje kod Lole Rodriguez Aragon. Godine 1954. dobila je prvu nagradu u pjevanju, a sljedeće godine debitirala je na koncertu u Madridu. Prvi put nastupila je na opernoj sceni kao Dorabella u Mozartovoj operi Così fan tutte na festivalu u Aix-en-Provenceu. Iste je godine pjevala prvi put u milanskoj Scali. Godine 1958. na festivalu u Glyndebourneu uvrstila je u repertoar još jednu Mozartovu ulogu – Cherubina u Figarovu piru, a na festivalu u Aix-en-Provenceu pod ravnanjem glasovitoga Carla Marije Giulinija (1914–2005) pjevala je svoju prvu Rosinu u Seviljskom brijaču. Ona će je proslaviti po cijelome svijetu i postati njezin zaštitni znak.

    Teresa Berganza kao Rosina u Rossinijevu <em>Seviljskom brijaču</em>, Covent Garde, 1960.Teresa Berganza (Carmen) i Placido Domingo (Don José), Georges Bizet <em>Carmen</em>, Edinburgh, 1977.

    Preuzela je i druge Rossinijeve uloge i definitivno ih vratila glasu mezzosoprana, za koji ih je skladao, a ne do tada uobičajeno koloraturnim sopranima. Tri uloge Španjolki u djelima nešpanjolskih ali genijalnih skladatelja – Rosina, Carmen i Zerlina, koja je zabilježena 1979. i na filmu Don Giovanni američkog redatelja Josepha Loseya (1909–1984) pod glazbenim vodstvom Lorina Maazela (1930–2014) s Ruggerom Raimondijem (1941) u naslovnoj ulozi, promijenile su odnos prema njima. Španjolka iz Seville, prema mišljenju umjetnice, doduše je vragoljasta, ali ponajprije čedna, pristojna i dobro odgojena, nikako raskalašena a ponajmanje vulgarna. Takva je bila i njezina Carmen, koju je prvi put pjevala 1977. na festivalu u Edinbourghu pod ravnanjem velikog Claudija Abbada (1933–2014) i snimila. Pjevala je još Charlottu u Wertheru Julesa Masseneta, Neridu u Medeji Luigija Cherubinija uz Mariju Callas u naslovnoj ulozi, a poglavito se istaknula u rossinijevskom mezzosopranskm repertoaru, u kojemu je prema istaknutom stručnjaku rossinologu Albertu Zeddi (1928–2017) i Abbadu bila savršena, kao što je savršena i snimka Seviljskog brijača pod Abbadovim ravnanjem.

    Posveta Terese Berganze nakon koncerta u Zagrebu održanog 4. studenoga 1979.Teresa Berganza bila je vrhunski tumač koncertne pjesme, pogotovo djela španjolskih autora - od onih iz doba Alfonsa X. od Castille (1221–1284) do Manuela de Falle (1876–1946) i Enriquea Granadosa (1867–1916). Na koncertima ju je najčešće pratio suprug skladatelj  Félix Lavilla (1926–2013). Njezin vokalni perfekcionizam i umijeće interpretacije  upoznala je i zagrebačka publika na koncertu 4. studenoga 1979. u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Teresa Berganza sudjelovala je 1989. na koncertu otvorenja pariške Opére Bastille, 1992. na priredbama otvorenja Expo '92 u Sevilli i Olimpijskih igara u Barceloni. Nastupala je na sceni do 2008., kad se posvetila pjevačkoj pedagogiji, s osobitim naglaskom na španjolsku popijevku.

    Ta posebna vokalna umjetnica koja je ljepotu ujednačena glasa i savršeno vladanje njime spojila s vrhunskim umijećem interpretacije i stilskom otmjenošću, pojam za Rossinija, umrla je u 89. godini, 13. svibnja 2022. u San Lorenzu de El Escorial.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 31. svibnja 2022.

Piše:

Marija
Barbieri

eseji