Glazbeno uspjela operna introspekcija obiteljskih odnosa

Gostovanje Opere i baleta Slovenskoga narodnog gledališča Ljubljana: Vincenzo Bellini, I Capuleti e i Montecchi, dir. Marko Hribernik, red. Frank Van Laecke

• 
  
  Gostovanja u svijetu operne umjetnosti nisu odveć česta pojava. Razlozi za to su prvenstveno tehničke ali, dakako, i financijske prirode. Kako bi se ostvarilo gostovanje potrebno je cijelu predstavu izmjestiti iz jednog kazališta u drugo, a predstava je obično prilagođena prostoru i tehničkim uvjetima kazališta za koje je prvotno producirana. Isto tako putovanje cijelog ansambla (zbora, orkestra i solista) predstavlja veliki financijski trošak, jer osim prijevoza potrebno je platiti i smještaj. Najveće operne kuće na europskom kontinentu na gostovanja idu vrlo rijetko, a ako cijeli ansambl i ode na gostovanje, to je obično na daleki istok. Međutim, tamo se vrte honorari kakvi su u europskim okvirima teško zamislivi.

  U HNK Ivana pl. Zajca dogodilo se vrlo zanimljivo gostovanje – pristigao je ansambl Opere i baleta Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana. Gosti su izveli operu I Capuleti e i Montecchi Vincenza Bellinija. Riječ je o predstavi koja je ljubljansku premijeru doživjela 21. listopada 2021. godine. Režija je povjerena Franku Van Laeckeu, dok je dirigentsko vodstvo riječkog gostovanja preuzeo Marko Hribernik, odnedavno umjetnički voditelj Opere i Baleta Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani.
  
  

  Opera I Capuleti e i Montecchi praizvedena  je 11. ožujka 1830. u Teatru La Fenice u Veneciji. Libreto je napisao Felice Romani, Bellinijev suradnik i na mnogo poznatijoj operi Normi. I Capuleti i Montecchi iskonska je belkanto opera s poprilično klimavom dramskom strukturom, što ju čini poprilično nezahvalnom za scensko uprizorenje. Opera je to gdje je sve  podčinjeno arijama u kojima do izražaja dolazi virtuoznost pjevača, a sve ono između poprilično je blijedo i neuvjerljivo. Opisano je razlog zašto ova Bellinijeva opera nije dio željeznog repertoara. Ipak, u ovoj opernoj sezoni I Capuleti e i Montecchi zaživjeli su na daskama milanske Scale u režiji Adriana Nobla i pod dirigentskim vodstvom dirigentice Speranze Scapucci. Scala je očito procijenila da u trenutnom fondu aktivnih pjevača može pronaći idealne glasove za Capulete, koji opravdavaju postavljanje na scenu. Glavne uloge tumačile su mezzosopranistica Marianne Crebassa i sopranistica Lisette Oropesa.

  Glavne uloge u ljubljanskoj predstavi tumačile su Nuška Drašček i Nina Dominko. Nuška Drašček dobro se snašla u roli Romea. Njen svijetli i gipki mezzo lijepo je odgovarao na zahtjeve belkanta kao forme koja sve polaže u ljepotu glasa i sposobnost pjevača da barata najljepšim instrumentom. Svakoj ariji/duetu posvetila je posebnu pažnju, posebno se koncentrirajući na visinu, poziciju i frazu. Zbog bezuvjetne koncentracije na umijeće pjevanja malo je patio scenski segment, ali u operi ovoga tipa to se ne može uzeti za zlo. Sopranistica Nina Dominko sjajna je pjevačica odlične kontrole glasa, sonornih visina i kako se moglo vidjeti, velikog iskustva. Dominko je osvajala riječku publiku ljepotom ispjevane fraze i stabilnim tonom u srednjem i gornjem registru. Pjevačka izvedba Nine Dominko bila je stabilno dobra u svim segmentima.
  
  Odluka ljubljanske opere za postavljanjem ovoga naslova u potpunosti je opravdana ako se na raspolaganju ima rasnu koloraturku kao što je Nina Dominko. Donedavni nositelj tenorskog repertoara u Zajcu – Aljaž Farasin, ponudio je prilično indisponiranu izvedbu Julijina zaručnika Tebalda, klimavog zapjeva i s priličnim uplivom vibrata. Ipak, kod Farasina valja cijeniti njegovu predanost pjevačkom pozivu. Uvijek je nastupao u velikom broju predstava i nekoliko godina držao repertoar u Zajcu kao  malo koji suvremeni pjevač, a loš se dan svakome može dogoditi, jer pjevači nisu roboti. Peter Martinčič kao mafijaški vođa Capellio ulogu je izgradio na autoritarnoj izvedbi koja je dobro figurirala u cjelini, pozornicom se kretao autoritativno s čvrstom vjerom u redateljeve zamisli. Riječ je o dobro postavljenom basu koji je ulogu dobro savladao i dobro leži timbru njegova glasa. Vjerovalo mu se kad bi se pojavio na pozornici, a isto tako bitan je za režijski koncept koji počiva na introspekciji obiteljskih odnosa. Slavko Savinšek tumačio je svećenika Lorenza. Riječ je o baritonu prilično prozračne strukture glasa koji pristaje ulozi, ali ipak ostao je u sjeni ostalih protagonista.
  
  

  Dirigentsko vodstvo Marka Hribernika bilo je zaista odlično. Hribernik nije tek tako odmahao predstavu nego se trudio stvarati iskonsku glazbenu umjetnost u njenoj potpunoj ljepoti. U orkestralnim segmentima partiture trudio se Hribernik nametnuti dirigentski autoritet kao spiritus movens predstave, inzistirajući na poletnosti svirke, a orkestar je s radošću odgovarao na njegove zahtjeve. Što se pak tiče arija i dueta, Hribernik je belkanto maniri tempima išao na ruku pjevačima, posebno pazeći na glasnoću orkestra, jer u belkanto operama pjevači moraju biti primarni, što mnogi dirigenti ne poštuju, a Hriberniku se takav propust nije dogodio. Što se orkestralnog korpusa tiče, valja istaknuti dobru usviranost i čujno iskustvo, uz posebne pohvale za briljantan solo klarineta. Koncertni majstor bio je Gregor Traven.

  Zbor ljubljanske opere krasio je siguran, čvrst i dinamički izbalansiran ton. Ne bi bilo loše kad bi se Riječki operni zbor malo ugledao na slovenske kolege. Zborovoditeljica je Željka Ulčnik Remic.

  Redatelj Frank van Laecke pokušao je, transponiranjem radnje u pedesete godine prošlog stoljeća u veronsku mafijašku obitelj, nadomjestiti dramaturške nedostatke libreta. Isto tako osobitu pažnju posvetio je međuobiteljskim odnosima te u tome djelomično uspio. Svako malo, pa i u trenutcima najvećih tragedija, protagonisti moraju pristati na slikanje, čime redatelj sugerira važnost fasade u takvim obiteljima, dok je unutarnja tragedija sporedna stvar. U mafijaškoj obitelji sve se odvija pod reflektorima i uz mnoštvo svjedoka koji su tek krajem drugog čina promijenili govor tijela iz ravnodušnog u zabrinuti, ali tada je već sve bilo gotovo i tragedija se dogodila.

  

  Opisano se može primijeniti na mnoge suvremene obitelji i u tom aktualizacijskom segmentu redatelj je konceptualno pogodio srž obiteljskih odnosa koje opera secira, a sugerira ih i naslov opere, satkan od prezimena dviju zavađenih obitelji. Ipak, provedba je bila prilično nestalna, posebno u prvom činu, poradi čega su na površinu isplivale manjkavosti libreta, a to je uzrokovalo dosadu. Ostatak autorskog tima dosljedno je proveo redateljeve zamisli, pa je sve skupa djelovalo kao više-manje koherentna cjelina. Dakako, vrijedi imenovati autorski tim: Philippe Miesch autor je jednostavne i mobilne scenografije, redatelj Franck van Laecke i Jasmin Šehić zajedničkim su snagama oblikovali svjetlo, dok je za koreografiju bio zadužen Lukas Zuschlag.

  Unatoč za naše prilike odličnoj izvedbi, nakon gostovanja Opere i baleta slovenskog narodnog gledališča Ljubljana ostaje gorak okus u ustima zbog iznimno slabe posjećenosti predstave. To je doista velika šteta jer se radi o, kako smo već više puta istaknuli, odličnoj predstavi, posebno u glazbenom segmentu. Nadamo se da će s popuštanjem epidemioloških mjera publika ponovo pohrliti u kazalište u što većem broju.

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 15. travnja 2022.

  Predstava izvedena: 9. travnja 2022.
  
  Operni zbor i orkestar Opere i baleta Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana
  Dirigent: Marko Hribernik
  Redatelj: Frank Van Laecke
  Scenograf: Philippe Miesch
  Kostimografkinja: Belinda Radulović
  Oblikovatelji svjetla: Frank Van Laecke, Jasmin Šehić
  Koreograf: Lukas Zuschlag
  Asistent dirigenta: Jakob Barbo
  Asistentice redatelja: Simona Pinter, Camelia Clair
  Asistentica koreografa: Monica Maja Dedović
  Korepetitorice: Kayoko Ikeda, Višnja Kajgana, Irena Zajec, Marina Đonlić
  Šaptači: Dejan Gebert, Urška Švara Kafol
  Voditelj Orkestra: Bojan Gombač
  Inspicijent: Tomaž Čibej
  Zborovoditeljica: Željka Ulčnik Remic
  Koncertni majstor: Gregor Traven

  Uloge:

  Romeo: Nuška Drašček
  Julija: Nina Dominko
  Tebaldo: Aljaž Farasin
  Capellio: Peter Martinčič
  Lorenzo: Slavko Savinšek

Piše:

Luka
Nalis