Atraktivna, originalno osuvremenjena i intrigantna vizija Verdijeve partiture

HNK Split: Giuseppe Verdi, Krabuljni ples, Ivo Lipanović, Veton Marevci, dirigenti, Goran Golovko, redatelj

• 
  
  U ponedjeljak, 28. ožujka u splitskoj je kazališnoj kući premijerno izveden Verdijev Krabuljni ples. Ta zrela Verdijeva opera, dvadeset i treća od ukupno dvadeset i osam njegovih opernih naslova, prošla je trnovit put kako bi u veljači 1859. doživjela svoju praizvedbu u nekadašnjem znamenitom rimskom kazalištu Apollo. Kada je nakon niza preinaka libreta, naslova, mjesta radnje, imena likova te konačno i mjesta praizvedbe dospjela na kazališnu scenu, doživjela je golem uspjeh. Slične je sudbine i njezina (nova) splitska premijera. Premda u splitskom slučaju problemi nisu bili političke već (javno)zdravstvene naravi, naporno se borio ansambl Opere kako bi na posljetku s velikim uspjehom donio ovo sjajno Verdijevo djelo o ljubavi, izdaji i časti pred domaću publiku. Taj naporan proces s neizvjesnim ishodom ipak nije izmorio aktere još jedne uspješne splitske operne priče, već je, dapače, rezultirao njihovim nesvakidašnjim angažmanom i iznimnom scenskom energijom.

  Velike zasluge za takav rasplet ovoga poduhvata pripadaju redatelju Goranu Golovku koji je sa svojim suradnicima: scenografom Marinom Gozze, kostimografom Mladenom Radovnikovićem, oblikovateljem svjetla Srđanom Barbarićem, suradnikom za scenski pokret Levom Šapošnikovim te suradnikom za video Darkom Škrobonjom, predstavio atraktivnu, originalnu, osuvremenjenu, pitku (ne i plitku!) i intrigantnu viziju Verdijeve partiture, koja ipak uvažava sve kanone klasične operne režije. Takav je pristup rezultirao ostvarenjem u kojemu ni jedan detalj nije suvišan već je dobro promišljen te u savršenom skladu s ostalim elementima te neobične i zanimljive cjeline koja drži pažnju gledatelja od prve do posljednje minute.
  
  

  Iskusni poznavatelj Verdijeva opernoga opusa, maestro Ivo Lipanović, znalački je i strastveno upravljao premijernom izvedbom. Držeći sigurno sve konce u svojim rukama, s lakoćom je i uvjerljivošću komunicirao s glazbenicima, kako s onima u orkestralnoj rupi, tako i s onima na sceni. Vješto je birao tempa, pažljivo i primjereno se poigravao dinamičkim i agogočkim nijansiranjem. Orkestar je pod njegovim vodstvom svirao sigurno, precizno i nadahnuto, a poneka nepreciznost ostala je u sjeni dojmljivih scenskih događanja. Tek je mjestimice, u naletu nesputane strasti, orkestar stvarao probleme pjevačima na sceni, nadjačavajući njihovo vokalno tkanje. Vrijedi posebno izdvojiti muzikalan i ganutljiv doprinos violončelistice Sunčane Tušek u izvedbi predivne kontemplativne Amelijine arije „Morrò, ma prima in grazia“ u trećemu činu.

  Uigran orkestar imao je sjajne partnere na sceni – solistički četverolist: Max Jota (Riccardo), Matija Meić (Renato), Daniela Schillaci (Amelia) i Terezija Kusanović (Ulrica) istinski je oduševio jednako svojim pjevačkim i glumačkim nastupom. Tenor Jota u potpunosti je zadovoljio sve zahtjeve ove složene tenorske uloge koja mjestimice traži lagan i poletan ton lirskoga tenora, mjestimice bogato obojane duge ispjevane linije ili pak moćan i robustan dramski pjev. Sjajno je surađivao s partnerima na sceni, kao uostalom i bariton Matija Meić koji je svojim zvonkim i nosivim glasom, uvjerljivim i izražajnim pjevanjem te proživljenim glumačkim nastupom ostvario ulogu vrijednu divljenja.
  
  
  
  Pouzdan je akter bila i sopranistica Daniela Schillaci koja je i ovom prilikom visoko profesionalno odradila zahtjevan zadatak koji je pred nju stavila Verdijeva partitura. I u novoj nas je roli oduševila prvakinja splitske opere, mezzosopranistica Terezija Kusanović poslovično briljantnom glumom, ali i majstorskim oblikovanjem složenih vokalnih linija velikoga raspona. Razigrana je i šarmantna bila Branka Pleština Stanić kao Oscar, a svojim su se preciznim i angažiranim nastupom istaknuli i Božo Župić te Mate Akrap. Zbor Opere (zborovođa Veton Marevci) umješno je ostvario svoju ulogu, pjevajući skladno uz solidan scenski nastup.
  
  Ne želeći na kraju kvariti zasluženo slavlje umjetnicima i upravi kazališta, ipak treba istaknuti činjenicu da je interes za premijernu i dvije reprizne izvedbe bio prilično malen. Posjećenost premijerne izvedbe u velikoj je mjeri „spasio“ dolazak nekoliko školskih grupa djece. Pandemija je očito zadala golem i bolan udarac svim (gradskim) glazbenim institucijama koje su ostale bez dobroga dijela svoje vjerne publike koja je godinama posjećivala njihove programe.
  
  

  No, valja pogledati istini u oči i priznati da publika gledališta nije napustila samo zbog pandemije – odgovornost za takvo stanje dijele i (glazbeni) obrazovni sustav na svim razinama, ali i same glazbene institucije, odnosno njihovo programsko i marketinško vodstvo.

  Ponovno se moramo dotaknuti i pitanja primjerenosti odabira opernih naslova, odnosno same programske politike splitske kazališne kuće. Evidentno je da je splitska Opera u velikoj mjeri izgubila svoju stalnu publiku i da se mora približiti nekim novim generacijama i zaljubiti ih u opernu umjetnost. Težak je to i mukotrpan put, ali i jedni mogući u ovim novim i drugačijim okolnostima. Operni će repertoar trebati u budućnosti pažljivo birati i programirati, manje vodeći računa o željama i afinitetima solista, dirigenata i redatelja.
  
  

  No, zaključno kažimo kako je Split ipak dobio još jednu odličnu opernu produkciju (prvu pravu premijeru u kazališnoj kući nakon tri godine!), čijoj je premijeri svjedočio i veliki broj djece i mladih. Za nadati se i vjerovati je da je to glazbeno i vizualno dojmljivo ostvarenje zaintrigiralo barem nekolicinu i pobudilo želju da ponovno posjete kazališnu kuću u potrazi za novim umjetničkim uzbuđenjima.

  © Marijo Krnić, OPERA.hr, 1. travnja 2022.
  
  Dirigent: Ivo Lipanović (28. i 30. ožujka.) / Veton Marevci (1. travnja)
  Redatelj: Goran Golovko
  Scenograf: Marin Gozze
  Kostimograf: Mladen Radovniković
  Zborovođa: Veton Marevci
  Scenski pokret: Lev Šapošnikov
  Oblikovatelj svjetla: Srđan Barbarić
  Video: Darko Škrobonja
  Izrada oglavlja: Ankica Matijaš
  Suradnica redatelja: Jelena Bosančić
  Prijevod libreta: Jasna Žarić
  Koncertni majstor: Valter Lovričević
  Korepetitorice: Ana Šabašov, Tetyana Borčagivska, Petra Filimonović
  Inspicijenti: Mark Anton Gančević, Elza Tudor Gančević
  
  Orkestar i Zbor HNK Split
  
  Uloge:
  
  Riccardo: Max Jota
  Renato: Matija Meić (28. i 30.3.), Marko Lasić (1.4.)
  Amelia: Daniela Schillaci
  Ulrica: Terezija Kusanović
  Oscar: Branka Pleština Stanić (28.3.), Tea Požgaj (30.3.), Neda Aleksić (1.4.)
  Silvano: Joško Tranfić (28. i 30.3.), Vlatko Belas (1.4.)
  Samuel: Mate Akrap (28. i 30.3.), Felipe Čudina (1.4.)
  Tom: Božo Župić (28. i 30.3.), Joško Tranfić (1.4.)
  Vrhovni sudac: Bože Jurić Pešić (28., 30.3. i 1.4.), Špiro Boban
  Sluga: Goran Velić
  Venera: Katarina Nikšić
  Mars: Luka Čerjan
  Dječak: Leon Turk
  Dadilja: Tea Prvinić

Piše:

Marijo
Krnić