Vlaho Ljutić

(Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)

  • Vlaho Ljutić (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)Prvak Opere HNK-a u Osijeku - bariton Vlaho Ljutić, rođen je 23. prosinca 1956. u Dubrovniku gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Studij Solo-pjevanja diplomirao je 1987. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vladimira Ruždjaka. Još ranije, 1982. angažiran je u HNK-u u Zagrebu kao član zbora i počeo nastupati u manjim ulogama. Debitirao je 12. ožujka 1989. kao Levi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Tri godine poslije, 8. ožujka 1992., nastupio je u naslovnoj ulozi Nikole Šubića Zrinjskog. U početku karijere ipak je najviše pjevao Levija, pa je tako sudjelovao u koncertnim izvedbama Zrinjskog u siječnju i veljači 1992. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

    A onda je 1992. Vlaho Ljutić otišao u angažman u Operu HNK-a u Osijeku i nastupio na premijeri Zlatke Ivana Zajca i kao Stanko na premijeri Povratka Josipa Hatzea. Preuzeo je glavne baritonske uloge i istodobno nastupao u operi, opereti i mjuziklu, a i u nekim dramskim predstavama. U opereti je najčešće pjevao Danila u Veseloj udovici Franza Lehára ali se okušao i u ulozi namijenjenoj dramskom tenoru – kao barun Trenk Srećka Albinija. Još prije stalnog angažmana, u Osijeku jr 1986. pjevao Germonta u Traviati i okušao se u suvremenom opernom repertoaru 16. travnja 1987. u HNK-u u Zagrebu u sklopu 14. Muzičkog biennalea Zagreb na praizvedbi Richarda III Igora Kuljerića (1938-2006). Mnogo kasnije, 2011., u sklopu 26. Muzičkog biennalea Zagreb na praizvedbi opere Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić (1963.) bio je, prema Mariji Barbieri na online-portalu klasika.hr 12. travnja 2011. „kao Luda nenametljivo sveprisutan“.

    Vlaho Ljutić (mlinar Sima) i zbor Opere, Jakov Gotovac <em>Ero s onoga svijeta</em>, HNK u Osijeku, premijera 1996.Sveto Matošić Komnenović (Almaviva) i Vlaho Ljutić /Figaro), Gioachino Rossini <em>Seviljski brijač</em>, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka, Ljetne priredbe na Krku, 1995.
    Vlaho Ljutić (Luda), Sanja Drakulić <em>Kraljevi i konjušari</em>, HNK u Osijeku, praizvedba 2011.

    U veljači 1994. Vlaho Ljutić nastupio je u HNK-u u Osijeku na premijeri Donizettijeva Don Pasqualea. Davor Schopf napisao je u Kolu Matice hrvatske u br. 3-4: „Bariton Vlaho Ljutić kao Doktor Malatesta donio je najbolje pjevačko ostvarenje i pokazao velik scenski napredak. Pjevao je meko, lako i sigurno, te je oduševio svojim vrlo lijepim glasom koji će i u budućnosti najbolje odgovarati ulogama ranoga talijanskog belkanta. Glumački je bio opušten i šarmantan.“ U listopadu 1994. u HNK-u u Osijeku nastupio je u ulozi Čobana u prvoj bunjevačkoj operi Dužijanca, koja opisuje žetvenu svečanost bunjevačkih Hrvata skladatelja šokačkog Hrvata Josipa Andrića (1894-1967). S njome je osječki operni ansambl gostovao u Baji, Mađarska.

    Vlaho Ljutić kao Danilo Danilovič, Franz Léhar <em>Vesela udovica</em>, Narodno pozorište u Sarajevu, 2000.

    Godine 1994. obilježavala se 140. godišnjica rođenja istarskoga skladatelja Antonija Smareglije (1854-1929) i osječki operni ansambl pripremio je realizaciju njegove opere Istarska svadba. S njom je gostovao u skladateljevoj rodnoj Puli i u Zagrebu. Na gostovanju osječkog opernog ansambla u Zagrebu u prosincu 1995. Nenad Turkalj pisao je 2. prosinca u Vjesniku da su se „iz tijeka predstave izdvajali bljeskovi Cigojeva i Ljutićeva temperamenta“ a u osvrtu na drugu predstavu: „….a u ulozi suparnika Nicole također mladi bariton Vlaho Ljutić pokazao je zamjeran glasovni razvoj i stjecanje scenske sigurnosti.“ Godine 1995. u djelu Osječki karusel poznatog osječkog skladatelja Branka Mihaljevića (1931-2005), prema Branki Ban u Glasu Slavonije, „treba istaknuti prvaka osječke Opere Vlahu Ljutića (Mato, konobar) koji se vrlo profesionalno snašao i u ovoj govorno-glazbenoj ulozi.“

    Vlaho Ljutić (Zrinjski), Blaženka Targuš (Eva) i zbor Opere, Ivan pl. Zajc <em>Nikola Šubić Zrinjski</em>, HNK u Osijeku, premijera 2004.

    Godine 1995. Vlaho Ljutić pjevao je Figara u Rossinijevu Seviljskom brijaču s ansamblom Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, a 1996. počeo je nastupati kao mlinar Sima u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, kojega će pjevati i u Zagrebu i u Rijeci. Davor Schopf pisao je za njegov nastup na osječkoj premijeri Ere u Vjesniku 16. siječnja 1996. da se „simpatičnim nastupom Vlaho Ljutić dobro snašao u ulozi mlinara Sime.“ Godine 1996. pjevao je Germonta na premijeri Traviate i Branka Ban napisala je 17. lipnja u Glasu Slavonije: „U ulozi Giorgia Germonta nastupio je Vlaho Ljutić: najbolje momente svoga tumačenja iznio je u prvoj slici Drugog čina, u dramaturški odlično razrađenom dijalogu s Violettom Vesne Baljak.“

    Godina 1996. donijela mu je i vrlo odgovornu ulogu grofa Lune na premijeri Trubadura. Branka Ban pisala je u Glasu Slavonije 2. prosinca 1996.: „Glumački vrlo izražajan, a dramaturški uvjerljiviji negoli ikad prije, bio je Vlaho Ljutić u ulozi grofa Lune, izrazito muzikalan i emotivan u svojoj interpretaciji.“ Davor Schopf istoga je dana u Vjesniku imao neke primjedbe, ali i zaključio: „Bariton Vlaho Ljutić nije izlazio na kraj sa širinom verdijevske fraze grofa Lune, iako je dobro ovladao likom.“ Ocijenivši predstavu kao „ambiciozan pothvat“ Marija Barbieri pisala je u Slobodnoj Dalmaciji 3. prosinca 1996.: „Pjevači su pjevali besprijekornim talijanskim jezikom i dikcijom. […] Vlaho Ljutić se našao pred najtežom kušnjom, pred možda pjevački najzahtjevnijom Verdijevom baritonskom ulogom i pokazao je očit napredak.“

    Vlaho Ljutić kao lord Enrico Ashton, Gaetano Donizetti <em>Lucia di Lammermoor</em>, HNK u Osijeku, 2005.

    Nakon što je 1997. pjevao Krušinu na premijeri Prodane nevjeste i Marcella na premijeri La Bohème, Vlaho Ljutić nastupio je sljedeće godine na premijeri Madame Butterfly. Branka Ban pisala je u Glasu Slavonije 11. lipnja 1998.: „Kao Sharpless, američki konzul, izvanredno je došao do izražaja Vlaho Ljutić. Velikoga glasovnog raspona, voluminoznog, dobro vođenih i razvijenih fraza, glumački i scenski decentan, emotivno prisutan u svakoj dramskoj situaciji.“ A Jagoda Martinčević također je u Hrvatskom slovu 19. lipnja 1998. istaknula kako „…u ovoj ulozi dobrodošlo rezervirani konzul bio je Vlaho Ljutić.“

    Premijera dviju jednočinki – Mascagnijeve Cavallerije rusticane i Puccinijeve Sestre Angelice u veljači 1999. označila je velik uspjeh osječke Opere, a Vlaho Ljutić dodao je novu ulogu svojemu repertoaru. Branka Ban pisala je 10. veljače 1999. u Glasu Slavonije: „Vlaho Ljutić (Alfio), još jedna 'tajna' osječkih opernih solista, interpretativno zreliji nego ikada, vokalno kvalitetan, lijepih fraza, ujednačenih boja, siguran i uvjerljiv…. Bila je to prava rola da Vlaho Ljutić pokaže svoje sposobnosti, a izuzetno su potencijalne – vjerujem da će ovakvih rola u budućnosti biti još više pred ovim umjetnikom.“ A sljedeće godine u repertoar je uvrstio krunu verdijanskog baritonskog repertoara – pjevao je Rigoletta na premijeri opere. Davor Schopf pisao je u Vjesniku 16. ožujka 2000.: „Na čelu je bio bariton Vlaho Ljutić u naslovnoj ulozi. Spretno je zaobišao zamke njezine dramatske težine i svojim lirskim glasom na osebujan način postigao potrebnu napetost, vokalno i scenski.“

    Vlaho Ljutić (Rigoletto) i Vesna Baljak (Gilda), Giuseppe Verdi <em>Rigoletto</em>, HNK u Osijeku, premijera 2000.Tvrtko Stipić (Nemorino) i Vlaho Ljutić Belcore), Gaetano Donizetti <em>Ljubavni napitak</em>, HNK u Osijeku 2004.
    Predrag Stojić (Luka) i Vlaho Ljutić (Stanko), Josip Hatze <em>Povratak</em>, HNK Osijek, premijera 2008.

    Sljedeće godine slijedio je još jedan Verdi – Renato na premijeri Krabuljnog plesa. Davor Schopf pisao je 19. veljače 2001. u večernjem izdanju Vjesnika: „U cjelovitosti uloga najviše su postigli bariton Vlaho Ljutić kao grof Anckarström s odgovarajućim dramskim akcentom u drugom dijelu predstave.“ Iste je godine repertoaru dodao Escamilla u Bizetovoj Carmen. U studenome 2002. u Osijeku je premijerno postavljen Mozartov Figarov pir. U dosta „otkačenoj“ režiji Ozrena Prohića pjevao je grofa Almavivu. Jana Haluza pisala je u Vijencu br. 228 od 28. studenoga 2002.: „Na trećoj predstavi u nizu, u srijedu 20. studenog, ulogom grofa Almavive glasom i scenskim nastupom spremno se predstavio Vlaho Ljutić.“

    Godine 2004. Vlaho Ljutić pjevao je Belcorea u Donizettijevu Ljubavnom napitku, a od 2005. do 2009. obnašao je dužnost intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. I dalje je nastupao. Godine 2006. pjevao je Guglielma u Mozartovoj operi Così fan tutte, 2007. Silvija u Leoncavallovim Pagliaccima a u svibnju 2009. nastupio je u dramskoj ulozi Pascala Meneauxa u komediji Budala za večeru francuskog filmskog redatelja, scenarista i dramskog pisca Francisa Vebera (1937.).

    Blaženka Targuš (Šjora Patronila), Vlaho Ljutić (Šijor File) i Robert Adamček (Šjor Dane), Ivo Tijardović <em>Mala Floramye</em>, HNK Osijek, premijera 2011.

    U siječnju 2011. na premijeri Male Floramye Ive Tijardovića odlično je žanrovski zašao u lik šjor File a na premijeri Seviljskog brijača, prema Sunčani Bašić na portalu klasika.hr, 5. svibnja 2012.: „u ulozi doktora Bartola potvrdio je svoje glumačke i pjevačke kvalitete, kao i manire potrebne za ostvarenje karakterne uloge spletkara i škrtca.“ Na premijeri La Bohème također je, prema Sunčani Bašić na portalu klasika.hr, 11. listopada 2014.: „ulogu slikara Marcella otpjevao vrlo uvjerljivo i glumački šarmantno tijekom zajedničkih nastupa u ansamblima, posebice u duetu s Mimi u 3. činu.“

    Vlaho Ljutić istovremeno se bavio koncertnom djelatnošću i nastupao na brojnim festivalima i koncertima. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 1993. nastupio je na praizvedbi potpourija za mandolinski orkestar Mojsije Zagrepčanina koji djeluje u Dubrovniku Krešimira Magdića (1952.), u Requiemu Gabriela Fauréa i u Mozartovim Litaniae lauretanae te u sklopu projekta UAOS (Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku) sudjelovao je kao Dulcamara u izvedbama Ljubavnog napitka u Osijeku, Pečuhu, Solinu, Umagu i Hvaru i kao Marcello u La Bohème u Osijeku, Pečuhu, Beogradu, Novom Sadu i Štipu.

    Won Whi Choi (Rodolfo) i Vlaho Ljutić (Marcello), Giacomo Puccini <em>La Bohème</em>, HNK u Osijeku, premijera 2014.

    U travnju 2007. u Velikoj gradskoj sportskoj dvorani u Gospinu polju koja može primiti 1300 posjetitelja predvodio je osječki operni ansambl na gostovanju u Dubrovniku s operom Nikola Šubić Zrinjski. Zrinjskog je u karijeri u različitim inscenacijama, premijernim i repriznim, kao i na gostovanjima pjevao oko 150 puta.

    Vlaho Ljutić je od 2007. vanjski suradnik, od 2009. predavač te od 2015. docent na studiju Pjevanja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2022.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti