Novi zamah splitske Opere

Osvrt na repertoar Opere HNK-a Split

  • HNK Split, Giuseppe Verdi, <em>Krabuljni ples</em>. Fotografija s generalne probe opere čija se premijera očekuje u 2022. godini

    Opera splitskoga HNK najavila je drugu ovosezonsku opernu premijeru – Verdijev Krabuljni ples u režiji Gorana Golovka i pod dirigentskim vodstvom Ive Lipanovića.

    Naime, prva operna premijera u tekućoj sezoni bila je izvedba Mascagnijeve Cavallerije rusticane, a splitska kazališna kuća i njezini operni umjetnici posvetili su je nedavno, prerano preminulomu velikomu hrvatskomu dirigentu Lorisu Voltoliniju. Maestro je to koji je ostavio dubok i značajan trag u bogatoj povijesti splitske opere svojim nadahnutim, energičnim, emotivno nabijenim, a opet glazbeno pedantnim čitanjima opernih partitura kojima je umjetnički upravljao u splitskoj kazališnoj kući – kako na početku operne karijere, tako i u zrelim umjetničkim godinama.

    Živo se sjećamo njegove muzikalne, inspirativne i precizne geste kojom je na splitskoj sceni muzički sjajno oblikovao Hatzeova Adela i Maru ili Puccinijevu Toscu. Splitska Opera i splitski poklonici operne umjetnosti ispratili su tako maestra Voltolinija strastvenim i dirljivim Mascagnijevim glazbenim remek-djelom, onim istim s kojim se maestro oprostio od Splita nastavljajući početkom devedesetih godina prošloga stoljeća svoju umjetničku karijeru izvan rodnoga grada.

    HNK Split, Pietro Mascagni, <em>Cavalleria rusticana</em>, 2021.

    Osim po toploj ljudskoj, hvalevrijednoj gesti splitskih opernih umjetnika, prvu ćemo ovosezonsku splitsku opernu premijeru pamtiti i po sjajnom umjetničkom ostvarenju nacionalne prvakinje, sopranistice Kristine Kolar. Njezinu karijeru na daskama nacionalnih kazališnih kuća s velikim interesom pratimo već godinama – njezine su umjetničke kreacije potanko razrađene, glumački upečatljive i pjevački uvjerljive. Kao i kod svakoga umjetnika, poneke su njezine izvedbe bile nižeg umjetničkoga dosega (sjećamo se primjerice blijede i beživotne Habanere iz Bizetove Carmen na jednom splitskom opernom koncertu), ali nikad ispod razine urednog i profesionalnog ostvarenja.

    Posljednje splitsko gostovanje, pak, zasigurno spada u red njezinih najboljih uradaka. Santuzza joj je bila u svakom segmentu dotjerana i minuciozno izrađena, u isto vrijeme autentična i proživljena, tako da nikoga nije ostavila ravnodušnim. Posve zasluženo, kao i 2012. Milkom Trninom, za tu je ulogu Kolar nagrađena Nagradom hrvatskoga glumišta za najbolje umjetničko ostvarenje u operi u ženskoj ulozi za 2021. godinu. Takve bismo domaće umjetnike rado češće gledali na splitskoj sceni umjesto ponekih stranih umjetnika koji svojim (trenutnim) umjetničkim razredom ne zavrjeđuju pažnju splitske publike. Dakle, vrata kazališta moraju ostati otvorena za gostujuće umjetnike, ali samo za one koji nam imaju nešto i za ponuditi.

    HNK Split, Georges Bizet, <em>Carmen</em>, 2015.

    Na ovome bismo mjestu, vezano za istu predstavu, progovorili i o praksi prenošenja premijernih izvedbi s festivala Splitsko ljeto na zatvorenu scenu splitskoga kazališta. Mudar, racionalan i mnogostruko opravdan (sada već dugogodišnji) trend prenošenja opernih predstava s vanjskih ljetnih pozornica na kazališnu scenu možemo samo pozdraviti. Velika ulaganja u skupe operne projekte postaju tako suvislija, a veliki trud cijelog umjetničkog tima i rezultat njihova zajedničkoga rada postaju dostupniji širem krugu poklonika operne umjetnosti. Međutim, i dalje ne pristajemo na to da se, unatoč ponekim preinakama i nužnim dodatnim financijskim ulaganjima, predstave prenesene u kazališnu kuću nazivaju premijerama. Naprosto, to nisu premijere! Tim činom operna publika biva zakinuta za neko novo, uzbudljivo čitanje nekog opernoga klasika ili publici manje poznatoga naslova koji bi je mogao zaintrigirati. Potpuno svjesni financijske situacije u kojoj se nalazi splitska kazališna kuća, ipak držimo da je moguće i nužno potrebno splitskoj opernoj publici ponuditi dva (uistinu) premijerna naslova; na koncu na domaćoj kazališnoj sceni već postoje primjeri jeftin(ij)ih, a visokoprofesionalnih i publici zanimljivih opernih produkcija.

    Drugi premijerni naslov prilika je da se splitskoj publici ponude djela izvan uskoga popisa opernih naslova koje Splićani, kako se tvrdi, isključivo vole i posjećuju. Prema toj urbanoj legendi, ljubitelji opere u Splitu slijepo su zaljubljeni u velikoga Verdija te stvaralaštvo gotovo svih ostalih skladatelja nemaju niti potrebu upoznavati, a svaki pokušaj postavljanja na scenu nekog djela koje nije u njima genski zapisano, unaprijed je osuđen na propast. Moguće je da bi to i empirijska istraživanja potvrdila, ali takvim ishodom ne bismo bili zatečeni i začuđeni. Naime, kada godinama publici servirate iste ili slične sadržaje, oni će se u njih ili zaljubiti ili odustati od dolaska u kazalište. Jednako tako, nameće se i pitanje koliko je takav repertoar primjeren i zanimljiv mlađoj, potencijalno novoj opernoj publici.

    HNK Split, Ivo Tijardović, <em>Splitski akvarel</em>, 2008.

    Taj mit (ili pak poražavajuću činjenicu) o verdijanskomu Splitu, stoga treba čim prije dekonstruirati te proširiti paletu opernih naslova na splitskoj opernoj sceni, posebice po kriteriju glazbeno-povijesnih razdoblja (N.B., u ne tako davnoj prošlosti operni je repertoar – kako onaj u sezoni, tako i na Splitskom ljetu upravo po tom mjerilu bio daleko raznovrsniji nego ovaj danas).

    Zamislite samo da ste kroz cijelo školovanje morali čitati primjerice jedino genijalnoga Charlesa Pierra Baudelaira. Koliko god njegovo pjesništvo privlačilo jedinstvenim jezikom i stilom, sasvim ste sigurno svjesni za što biste sve bili zakinuti da nikada niste imali priliku pročitati Dantea, Shakespearea, Hemingwaya, Tolstoja i druge. Nije li tako i s opernom umjetnošću?! Publika mora imati priliku upoznati nešto osim Verdijevih djela kako bi imala priliku razviti preferencije prema drugačijem opernom izričaju. Brojna glazbeno-psihološka istraživanja upravo idu u prilog toj tezi te unisono potvrđuju da poznatost djela pozitivno utječe na njegovo sviđanje.

    HNK Split, Benjamin Britten, <em>Silovanje Lukrecije</em>, 2015. HNK Split, Benjamin Britten, <em>Silovanje Lukrecije</em>, 2015.

    Dokaz da je Split spreman za takve iskorake jest primjerice i predstava Silovanje Lukrecije Benjamina Brittena, premijerno dana u sezoni 2015/16. Mladi izvođački i kreativni tim, uzbudljiva i snažno dojmljiva glazba, intrigantna tema, uspješna redateljska rješenja – sinergija svih tih elemenata rezultirala je prepunim izvedbama za koje se tražila ulaznica više.

    Za takve repertoarne izazove spreman je sasvim sigurno i operni ansambl splitske opere. Njihov je orkestar kroz posljednjih nekoliko sezona osnažen sjajnim glazbenicima, što je uz evidentno dobro promišljen i osmišljen rad s tim ansamblom, rezultiralo značajnim podizanjem razine kvalitete njihova muziciranja. Unatoč ponekim posrtajima i manjim oscilacijama u kakvoći sviranja, splitski je orkestar potentno izvođačko tijelo sposobno iznijeti zahtjevne umjetničke zadatke.

    Zbor splitske Opere također je posljednjih godina u svoje redove privukao mlade, vokalno umješne i scenski nadarene akademski obrazovane pjevače. Premda su pojedine njihove izvedbe opterećene povremenim intonacijskim nestabilnostima ili pak neadekvatnim tonskim bojama (osobito u višim linijama) ili opet disbalansom među dionicama, splitski je operni zbor u načelu pouzdan i stabilan scenski akter. Jednako kao i orkestru, povratak (nadamo se skori) u pretpandemijske uvjete rada donijet će nove interpretativne uzlete i nastavak rada na brušenju izvođačkih vještina.

    HNK Split, Giuseppe Verdi, <em>Rigoletto</em>, 2019.

    Splitska se Opera ponosi i dvoma izvrsnim solistima – nacionalnim prvakom, basom Ivicom Čikešom te prvakinjom opere, mezzosopranisticom Terezijom Kusanović. Čikeš svojim vokalnim kvalitetama i sugestivnim interpretativnim kreacijama nekih od najznačajnijih uloga basovskoga repertoara već se godinama svrstava u red ponajboljih hrvatskih opernih pjevača. Briljirao je primjerice kao Otac Gvardijan u Verdijevoj Moći sudbine u sezoni 2017/18., ali i kao Sparafucile u Verdijevu Rigolettu u sezoni 2019/20. Ekskluzivnom društvu hrvatskih opernih odličnika pripada i Terezija Kusanović koja je uzornom vokalnom tehnikom, iznimnim senzibilitetom za stilsko oblikovanje svojih rola te suverenim i izražajnim scenskim nastupom osvojila naklonost stručne javnosti i ljubitelja opere te svojim ulogama snažno obilježila pretpandemijsko razdoblje splitske opere. Među brojnim uspješnim ulogama na splitskoj opernoj sceni izdvojimo samo njezinu Carmen u Bizetovoj operi Carmen u sezoni 2014/15., Dalilu u Saint-Saënsovoj operi Samson i Dalila u sezoni 2015/16. i Azucenu u operi Trubadur Giuseppea Verdija u sezoni 2018/19.

    Uz tih dvoje splitskih opernih doajena stasa i čitav niz mladih pjevača kojima u pravilu ne manjka ni vokalnoga, ni scenskoga dara. Ipak, razmišljajući o održivoj budućnosti splitskoga opernoga ansambla, kojoj je conditio sine qua non domaći pjevački kadar, ponovno se nameće pitanje repertoara splitske kazališne kuće, budući da su mladi pjevači često u poziciji izvoditi uloge za koje nemaju potrebne vokalno-tehničke, ni interpretacijske kompetencije. Neuko razmišljanje kako svaki dobar pjevač mora moći sve izvoditi i to odmah po završetku studija, često rezultira nepoželjnim vokalnim pojavama (koje u najekstremnijim slučajevima mogu završiti pogubno po pjevački instrument), nemuštim interpretacijama i scenskom ukočenošću. Želimo li našim budućim pjevačkim nadama osigurati pravilan umjetnički rast i razvoj, moramo voditi računa o tome kakve umjetničke zadatke pred njih stavljamo. Prisjetimo se izvanrednoga primjera dobre prakse kada je u opernoj sezoni 2008/09. u dvjema jednočinkama Giacoma Puccinija Sestra Angelica i Gianni Schicchi sudjelovao čitav niz mladih pjevačica i pjevača koji su stručno vođeni maestrom Ivanom Repušićem i redateljem Fabijom Sparvolijem ostvarili uredne i dopadljive, njihovim trenutnim mogućnostima primjerene role.

    HNK Split, Camille Saint-Saëns, <em>Samson i Dalila</em>, 2015.

    Zaključno kažimo kako je splitska Opera posljednjih godina iznijela čitav niz vrijednih i zapaženih projekata, od kojih će neki zasigurno ostati trajno zabilježeni u memoriji teatra i grada. Ipak, potencijal se toga ansambla još nije u potpunosti ostvario. Vjerujemo kako će povratak normalnom režimu rada dati novi zamah ostvarenju toga cilja na zadovoljstvo i umjetnika i publike.

    © Marijo Krnić, OPERA.hr, 1. ožujka 2022.

Piše:

Marijo
Krnić

kritike