Odlična izvedba studenata pod vodstvom doajena hrvatske opere

Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu: Igor Kuljerić, Životinjska farma, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, Koncertna dvorana Lisinski, 27. studenog 2021.



  • Akademske produkcije Akademija zagrebačkog Sveučilišta, na čelu s Muzičkom akademijom, profilirale su se tijekom posljednjih godina kao neki od najzanimljivijih glazbenih događaja sezone, posebno ako se radi o velikim opernim produkcijama. Puno entuzijazma velikog broja studenata i njihovih mentora, primjeran rad na promociji na koji bi se mogli ugledati i neki profesionalni ansambli i institucije, te suradnja s renomiranim umjetničkim imenima, kao i postavljanje predstava za javnost u suradnji s HNK u Zagrebu ili Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog, daje ovim produkcijama posebnu auru. Postali su to događaji o kojima se priča i koje se iščekuje s velikom dozom znatiželje, a naročito u ovoj sezoni u kojoj se slavi stota obljetnica od osnutka Muzičke akademije u Zagrebu.

    Najave raznolikih događanja počele su kružiti već uoči početka sezone, a posebnu pozornost izazvao je operni naslov odabran za slavljeničku sezonu, hrvatska opera 21. stoljeća jednog od najvažnijih hrvatskih skladatelja – Životinjska farma Igora Kuljerića. Nastala prema kultnom djelu Georgea Orwella, opera je izazvala oduševljenje kad je praizvedena 2003. godine, svrstavajući se odmah u vrh hrvatskog opernog stvaralaštva uopće. Ondašnja izvedba, na kojoj su sudjelovali tada mladi a danas vodeći operni solisti i solistice, poput opernih prvakinja Kristine Kolar ili Adele Golac Rilović, urezala nam se u pamćenje kao glazbeni događaj svjetske kvalitete, i zbog kvalitete same opere i zbog vrlo uspjele izvedbe u Dvorani Lisinski na čelu s Tončijem Bilićem i Leom Katunarićem. Nju se, premda je zabilježena na snimci, javno gotovo uopće nije moglo čuti, te je želja za ponovnim iskustvom izvedbe Životinjske farme Igora Kuljerića za mnoge sigurno bila tim veća.

    Možda je upravo idealno da su nam je ponovno otkrili studenti – otkrivajući tako i sami dragulj hrvatske operne literature – djelo puno energije, originalnih postmodernih glazbenih ideja, koje u opuštenoj, majstorskoj Kuljerićevoj maniri nadilaze i napuštaju doba eksperimenata u glazbi 20. stoljeća i samopouzdano uvode u operno 21. stoljeće, služeći se riznicom različitih glazbenih blaga, s prepoznatljivo Kuljerićevim smislom za boju, melodiju, slikovito korišten vokal, ne samo pjevanjem, orkestraciju koja nosi dramsku kvalitetu, posjeduje moć deskriptivnosti, a sve zajedno objedinjeno je Kuljerićevim razumijevanjem ideje, određenom humanističkom toplinom koja se prenosi iz njegovih djela, odnosno tretmana odabranih tekstova koje bira iz širokog povijesno-kulturalnog dijapazona. Ova društveno kritička basna Georgea Orwella, u kojoj svinje na farmi dižu revoluciju da bi, naravno kako to biva, i same postale žrtvama utopije – i one i svi oko njih, jer revolucije jedu svoju djecu, u Kuljerićevoj opernoj verziji dobiva zaigranu notu u kojoj parole lebde na zgodnim, poletnim, često energično ritmiziranim frazama, koje podsjećaju na fraze mjuzikla, ali su obojene dubinama orkestralnih nijansi, nadopunjene kompleksnim a opet čitljivim slaganjem ansambala, sola, zbora, ukrašene i dramski kompletirane stalnom pozadinom blagog komešanja domaćih životinja, pitomih kakve one to već jesu, u doslovnom i prenesenom značenju.

    Kuljerićev rukopis ovaj se put susreo s tumačenjem niza odličnih studenata, pod vodstvom dvaju doajena hrvatske operne scene – dirigenta Mladena Tarbuka, koji je predvodio glazbeni dio izvedbe te redatelja Krešimira Dolenčića, koji je zaslužan za izuzetno uspjelo uprizorenje na pozornici Dvorane Lisinski. Operu naravno želimo vidjeti i na pravoj kazališnoj sceni, opremljenoj svim tehničkim mogućnostima, ali Dolenčićev rukopis idealno prepoznaje Kuljerićev i kao mnogo puta dosad unosi u opernu glazbu dozu neočekivane fantazije, čineći i koncertni podij dostatnim okvirom da nas uvede u priču i svijet Kuljerićeve operne basne. Ne ulazeći u detalje ili proces rada potreban da se to postigne, ono što je cijelo vrijeme bilo jasno je uvjerljivost odnosno uvjerenost tumača u svoje likove, snaga njihova izraza, potpuna poistovjećenost s njima, povezanost i prirodnost njihove komunikacije, a time i uvjerljivost dramske akcije na sceni. Bilo da je riječ o njihovu razmještaju na sceni, o njihovim kretnjama, energičnosti pokreta, razrađenosti životinjskih gesti svake životinje ili grupa životinja – od svinja, preko kokoši, ovaca, konja, pasa itd., svaki detalj bio je u sprezi s ostalim detaljima, svaki pokret u suodnosu s drugima, a veza između izvođača čvrsto uspostavljena. Krešimiru Dolenčiću pridružile su se koredateljica Kristina Grubiša, studentica prve godine studija Dramaturgije, kazališne režije i radiofonije, te odgovorne za scenski pokret i koreografiju Blaženka Kovač Carić, Matea Bilosnić i Dea Presečki, kolegice s profesorske strane katedre Akademije dramske umjetnosti.




    Uvjerljivost proizlazi i iz glazbene sigurnosti izvedbe, svakog pojedinačnog solista, kao i zbora i orkestra, i njihovog potpunog vladanja i razumijevanja stila, energije i samopouzdanosti nastupa, premda se radi o mladim izvođačima, studentima, kojima su ovo prva scenska iskustva. Jedna od kvaliteta Kuljerićeve opere, koja je u smislu studentske produkcije izrazito zahvalna, jest i ta što daje priliku brojnim solistima, a svi su se pokazali potpuno doraslima – bariton Boris Beus, na petoj godini studija Pjevanja kao Major, sopranistica Neža Vasle, također studentica pjevanja pete godine u ulozi Squeelera, jednako kao i sopranistica Tena Lončarević u ulozi Napoleona. Ulogu četvrte svinje, Snowballa, pjevao je Marin Vitas, kontratenor na umjetničkom usavršavanju. Uz njih, odlični su bili i tumači manjih uloga – Marija Selečić, sopran (4. godina studija Pjevanja) kao kobila Mollie, bas Lobel Barun (2. godina studija Pjevanja) kao gavran Moses, bariton Benjamin Šuran (2. godina studija Pjevanja) kao magarac Benjamin, sopranistica Patricia Žudetić (apsolventica studija Pjevanja) kao kobila Clover, tenor Roko Radovan (4. godina studija Pjevanja) kao konj Boxer, mezzosopransitica Ines Grubišić (2. godina studija Pjevanja) kao koza Muriel, te tenor Matic Zakonjšek (5. godina studija Pjevanja) kao Mr. Pilkington. Istakli su se i studenti Glume s Akademije dramske umjetnosti kao Psi – Filip Lugarić, Lara Nekić, Ema Šunde i Lana Ujević, kao i grupe pjevača u ulogama Kokoši, Ovaca, Krava i Prasaca.



    Za kvalitetne izvedbe pjevača zasigurno su zaslužni i njihovi profesori mentori, spomenimo samo neke: Martinu Zadro, Martinu Gojčeta-Silić, Vlatku Oršanić i Alekseija Tanovitskog, kao i zborovođu Jasenku Ostojić koja je uvježbala brojan i moćan Zbor Muzičke akademije, a kojoj su se kao korepetitori Zbora pridružili studenti studija Klavira Muzičke akademije. Dirigent Mladen Tarbuk, odgovoran i za redakciju partiture koja je bila malo skraćena u odnosu na original, bio je na čelu brojnog glazbenog tima, s nizom asistenata sa studija Dirigiranja, od kojih je Mateo Narančić preuzeo i dirigiranje repriznom izvedbom opere naredne večeri u Lisinskom. Orkestar Muzičke akademije s koncertnim majstorom studentom Matejem Mihaljevićem, imao je vrlo solidan, dorađen zvuk, spretno odgovarajući u brojnim različitim glazbenim situacijama, koje u raznolikom dramaturško-karakterizacijskom kolažu u kojemu ga Kuljerić isprepliće s vokalima i komponira ga kao aktivnu potku u koju je upleten protok i razvoj radnje, stavljaju pred svirače širok raspon tehničkih i izražajnih zahtjeva.

    I vizualni dio predstave pridonio je dojmu poletnosti i akcije na sceni, s kontrastnim živopisnim kostimima raznih životinja, jednostavno ali prepoznatljivo okarakteriziranih, koje su dizajnirali i izradili studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti. I za scenografiju, koja je bila u prvom redu funkcionalna, zaslužni su studenti Akademije likovnih umjetnosti, kao i dojmljive, a nenametljive video-animacije na dva video-zida postavljena sa strane pozornice, koje su znatno pridonijele davanju okvira radnje, njezinom smještanju u retro- ozračje naznačeno ćiriličnom abecedom, fontovima nalik na tajne dopise komunističkih režima i sl. Na video-zidovima prikazivao se i prijevod libreta Maje Winkler, koji je pridonio razumijevanju teksta. Dinamičnosti scene pridonijelo je i oblikovanje svjetla, koje je prizvalo velika dvorišta obasjana reflektorima, koji razotkrivaju i pod kojima se neistomišljenici ne mogu sakriti.

    Od ideje do realizacije, možda tek uz pokoji propust ili nedorađenost ozvučenja u dvorani Lisinski, zbog kojeg možda i nismo čuli sasvim realnu zvučnu sliku, akademska produkcija Životinjske farme Igora Kuljerića može se smatrati punim pogotkom, ne samo zbog kvalitete izvedbe, u kojoj su se studenti zaista mogli pokazati, ali i mogli uživati, što se osjetilo u svakom trenutku njihove izvedbe, nego podjednako i zbog odabira djela, koje studente dovodi u doticaj s hrvatskom glazbom odnosno hrvatskom suvremenom operom, i otvara prozor i budi znatiželju zasigurno prema opusu Igora Kuljerića, ali vjerujemo i prema hrvatskoj glazbi i prema suvremenoj glazbi i operi općenito. Pun pogodak je izvedba bila naravno i za publiku, koja je ispunila dvoranu Lisinski i nakon skoro dvadeset godina od prve i jedine izvedbe mogla uživati u izvedbi pravog remek-djela hrvatske suvremene opere. 

    © Zrinka Matić, OPERA.hr, 1. prosinca 2021.

    Izvedba povodom proslave stogodišnjice Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu u ciklusu Lisinski subotom

    Produkcija:

    Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu 
    Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
    Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
    Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

    Igor Kuljerić: Životinjska farma, opera-basna
    Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
    Mladen Tarbuk, dirigent
    Krešimir Dolenčić, redatelj
    Kristina Grubiša, koredateljica
    Premijera: 27. studenog 2021.

Piše:

Zrinka
Matić

kritike

najavljujemo...