Margareta Klobučar

(Sisak, 24. travnja 1977.)

• Dok je već radila kao pjevačka pedagoginja, velika Sena Jurinac jedanput je rekla: kad mladoga pjevača pitam želi li brzu karijeru koja će neminovno kratko trajati ili dulje vrijeme učiti i spremno je početi pa će dulje trajati, 99 posto izabralo je prvu opciju. Tako danas zablistaju mladi talenti - najčešće se prerano upuštaju u repertoar koji nije uvijek prikladan njihovim tadašnjim pjevačkim mogućnostima, svi se za njih otimaju, žele ih, obasipaju ih primamljivim ponudama – ali brzo dođu nova lica. I u toj nesmiljenoj pjevačkoj ponudi teško se održati, pogotovo lirskim sopranima, od kojih se traži ne samo da budu scenski atraktivni nego i pjevački besprijekorni. Neki tim trnovitim putem krenu u domovini a neki izvan nje. Margareta Klobučar odabrala je potonje.

  Margareta Klobučar rođena je 24. travnja 1977. u Sisku. Nakon završene osnovne glazbene škole na harmonici u klasi prof. Mustafe Softića, 1990. upisala je solo pjevanje u klasi prof. Marice Pernar u Glazbenoj školi Fran Lhotka u Sisku. Talentirana mlada sopranistica osvojila je 1994. Prvu nagradu na natjecanju solo pjevanja u Splitu i 1995. otišla na studij solo pjevanja na muzičku akademiju (Universität für Musik und darstellende Kunst) u Beču kod Franza Donnera. Godine 1997. debitirala je kao Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli u kazalištu Schoenbrunn u Beču. Kad je tu ulogu četiri godine poslije pjevala u Zagrebu, Davor Schopf napisao je u Vjesniku 16. studenoga 2001. osvrt pod naslovom Dojmljiva nova Kraljica noći: „Jedna od najatraktivnijih opernih uloga svakako je Kraljica noći. Trajanjem nevelika, traži da pjevačica u dvije kratke arije pokaže sve, a prije svega koloraturnu virtuoznost. To je pokazala mlada sopranistica Margareta Klobučar, rođena Siščanka koja je završila studij pjevanja u Beču. U Beču je nastupala na koncertima i u Komornoj operi. Od ove sezone angažirana je u Gracerskoj operi. Proljetos je prvi put nastupila u Zagrebačkoj operi kao Violetta u Traviati. […] ali je pokazala vrlo lijepu boju glasa, zaobljenost najviših tonova, pa je i unatoč ponešto nervoznom nastupu ostavila vrlo dobar dojam i zaslužila naklonost publike.“

  Te je 2001. godine Margareta Klobučar prvi put nastupila u Hrvatskoj – u HNK-u u Zagrebu kao Violetta. Oduševljen njezinim nastupom Nenad Turkalj u članku Sjajna Traviata, pisao je u Vjesniku 28. travnja 2001.: „U četvrtak je prepuno Hrvatsko narodno kazalšte u Zagrebu ovacijama ispratilo sopranisticu Margaretu Klobučar u naslovnoj ulozi Verdijeve opere Traviata. Ovacije su bile više nego opravdane – mlada, tek 23-godišnja Siščanka predstavila se u najvišem glasovnom i scensko-kreativnom dometu; bilo je to iznenađenje, jer nismo znali da je iz naše sredine u svijet već krenuo takav pjevački talent.“
  
  Turkalj je zatim ukratko opisao njezin dotašnji pjevački put i nastavio: „Prije svega Margareta Klobučar je visoki sopran lijepe svijetle boje i posebno nosivog visokog registra, a osvaja ljepotom oblikovanja fraze, oplemenjene izvanredno finim, stilskim primjerenim portamentima. Odličnom dikcijom talijanskog izvornika, mlada umjetnica izražajno dočarava misao i ugođaj svake replike, a pri tome očarava suptilnom, modernom glumačkom igrom, uživljavajući se idealno u lik djevojke, koja od prvog nastupa nosi u sebi tragiku svoje bolesti. Osim toga ostvaruje puni kontakt s partnerima i okolinom, točnije suživljena s novom koncepcijom Verdijeva djela u režiji Dore Ruždjak-Podolski. Na temelju ovog prvog susreta s Margaretom Klobučar možemo ustvditi da je u usponu nova hrvatska pjevačka zvijezda.“
  
  
  
  Margareta Klobučar hrabro je kročila stepenicama koje utiru put karijeri: 1998. osvojila je Prvu nagradu na međunarodnom natjecanju solo pjevača u Deutschlandsbergu u Austriji. Iste godine angažirana je za ulogu Euridike u operi Orfej i Euridika Christopha Willibalda Glucka u bečkoj Komornoj operi (Kammeroper) i za turneju ansambla po Njemačkoj. Godine 1999. bila je finalistica međunarodnog pjevačkog natjecanja Belvedere u Beču, gdje je osvojila nekoliko nagrada i novčanu stipendiju kao najmlađa sudionica. Nastavljala se usavršavati u Liedu i oratoriju u klasi prof. Robert Holla i 2001. postala solistica Opere u Grazu, u kojemu će ostati do 2015. i ostvariti više od pedeset uloga.
  
  
  
  U bečkoj Komornoj operi Margareta Klobučar ostvarila je još uloge: Tonina u operi Prvo glazba, zatim riječi Antonija Salierija i Madame Silberklang u Mozartovoj operi Kazališni ravnatelj. Sljedeći angažmani odveli su je u zagrebački HNK, u Skoplju je pjevala Gildu u Rigolettu, a u Beču je nastupila u nekoliko vokalno-orkestralnih djela: kantati Carmina burana Carla Orffa, Requiemu Gabriela Fauréa te oratorijima Stvaranje svijeta Josepha Haydna i Jeptha Georga Friedricha Händela. U Bregenzu je pjevala naslovnu ulogu u operi Mudra lija Leoša Janáčeka. Snimka s Bečkim simfoničarima pod ravnanjem Vladimira Fedosejeva objavljena je na CD ORF.
  
  
  
  U Grazu je pjevala u Beethovenovoj Missi solemnis, Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija, Dvořákovim djelima Te Deum, Stabat mater i Misi u D-duru, te Mozartovu Requiemu i Gloriji Antonija Vivaldija. Otkad je u sezoni 2001/2002. postala stalna članica Opere Gradskog kazališta u Grazu, njezin se repertoar obogatio ulogama Serpette u Mozartovoj opere Lažna vrtlarica (La finta giardiniera), Adine u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Euridike u opereti Orfej u podzemlju Jacquesa Offenbacha, Sophie u Massenetovu Wertheru i u siječnju 2003. Norine u Donizettijevu Don Pasqualeu. Kako navodi Zdravko Strižić u vijestima iz Graza u Večernjem listu: „Završetak operne sezone u uglednom Opernhausu u Grazu ove je godine u znaku pune afirmacije mlade hrvatske sopranistice Margarete Klobučar (27). Na posljednjoj izvedbi Donizettijeva Don Pasqualea, gdje je tumačila ulogu Norine, ispraćena je ovacijama prepunog gledališta. Redatelj Uwe Hergönreder očito nije pogriješio kad joj je povjerio glavnu i vrlo zahtjevnu žensku ulogu. Štoviše, Klobučarova se uvrstila u najbolji dio pjevačkog ansambla, jednako sigurna i uvjerljiva u belkantističkim duetima i tercetima kao i solističkim arijama visokih tehničkih i glasovnih zahtjeva. Da je opravdala očekivanja, potvrđuje i podatak da je jednogodišnji ugovor s opernom kućom iz Graza produžen za još jednu godinu.“ Kad je istu ulogu pjevala na premijeri u Klagenfurtu u režiji istog redatelja, talijanski kritičar s inicijalima H.C.M. napisao je: „Zvijezda večeri bila je Margareta Klobučar. Nije bila samo duhovita Norina/Sofronia koja nikad nema mira, nego ju je svojim svijetlim blistavim glasom i sa čistim koloraturama čarobno otpjevala.“
  
  
  
  Margareta Klobučar nastavila je u Grazu nizati uloge: Adelu u Šišmišu, Zerbinettu u Arijadni na Naxosu i Zdenku u Arabelli Richarda Straussa, Sestru Genovieffe u Puccinijevoj Sestri Angelici, Franzisku Cagliari u opereti Johanna Straussa sina Bečka krv, Sophie u Kavaliru s ružom, Olimpiju u Hoffmannovim pričama, Violettu u Traviati i Iliju u Mozartovu Idomeneu. Gostovala je u Stuttgartu u ulozi Barunice Freimann u operi Zvjerokradica Alberta Lortuzinga, u Essenu u ulozi Euridike i u Leobenu kao Konstanza u Mozartovoj operi Otmica iz saraja. Godine 2007. pjevala je u Državnoj operi (Staatsoper unter der Linden) u Berlinu u Kavaliru s ružom, u Operi u Klagenfurtu u Ljubavnom napitku, na svjetski poznatom  festivalu operete u Mörbischu. Te je godine ostvarila odličnu kreaciju Gilde u Rigolettu, a novine Kleine Zeitung napisale su 15. siječnja 2007. u osvrtu s naslovom Sjajni andambl: „Gotovo anđeosko nevinim tonovima zatomljivala je Margareta Klobučar u svojemu prikazivanju Gilde glasovnu moć.“
  
  
  
  Osam godina poslije prve Traviate Margareta Klobučar gostovala je u HNK-u u Zagrebu kao Gilda u Rigolettu. U ožujku 2009. bila je protagonistica vrlo važne i vrlo uspjele premijere Traviate u HNK-u Ivana pl Zajca u Rijeci. Dirigent Nikša Bareza izveo je integralnu verziju opere bez ikakvih skokova, a Janusz Kica pružio je suvremeno čitanje djela. Marija Barbieri pisala je 24. ožujka u online časopisu kulisa.eu: „I dirigent i redatelj imali su sreću da su im na raspolaganju stajali vrsni interpreti koji su maksimalno uspjelo proveli u djelo njihove zamisli. Dok smo u zagrebačkom Rigolettu bili iznenađeni nekakvom nezainteresiranošću Margarete Klobučar, mlada sopranistica iz Graza u Rijeci se preobrazila u živi lik čijoj su uvjerljivosti bitno pridonijele mladost i ljepota. Ne samo da je lijepo pjevala svojim lijepim glasom nego je isto tako igrala posrnulu ženu svjesnu da joj se mladi život neupitno gasi i da to nitko i ništa ne može zaustaviti.“
  
  
  
  Angažman Margarete Klobučar u Grazu bio je, mogli bismo reći, nesmiljen. Radila je jako puno, šest dana u tjednu, svakodnevno nekoliko sati, spremala nove uloge posve različitih stilskih zahtjeva, u operi i u opereti. U opereti skladatelja iz Graza Richarda Heubergera (1850-1914) Der Opernball (Ples u operi) pjevala je 2015. Marguerite. Snimka je 2016. objavljena na CD-u CPO, DDD, dobila izvrsne ocjene, a pjevanje naše umjetnice ocijenjeno je izvanrednim.
  
  
  
  Godine 2018. najprije je u Operi u Grazu nastupila u jednočinki Ljudski glas Francisa Poulenca. Monika Voithofer pisala je 22. siječnja u novinama Kleine Zeitung: „Sopranistica je oduševila u minimalističkoj One-Woman-Show scenskom i vokalnom suverenošću. Majstorski je ostvarila balans između pjesme, arije, recitativa, deklamacije i parlanda i to bravurozno demonstrirala sa svojom velikom pjevačkom fleksibilnošću.“ Zatim je pjevala Violettu u Nürnbergu i kritičar Michael Vieth pisao je 17. travnja 2018.: „Margareta Klobučar je kao Verdijeva junakinja donijela potrebnu dramu sa svim promjenama raspoloženja i strahovima, kao i lirsku dušu žene na samrti s velikom sposobnošću pjevanja koloratura.“ U listopadu 2018. došla je premijere Donizettijeve Marije Stuarde (Mary Stuart) u Freibergu. Za kritičara B. Cruhla bilo je to „veliko slavlje za publiku i ansambl, u najstarijem gradskom kazalištu na svijetu.“
  
  
  
  
  Od 2017. Margareta Klobučar djeluje kao samostalna umjetnica i pedagoginja pjevanja. Godine 2019. magistrirala je pjevanje na muzičkoj akademiji u Grazu u klasi prof. Ulfa Bästleina (1959.), njemačkog bas-baritona i doktora filologije.

  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2021.

Piše:

Marija
Barbieri