Sofia Ameli Gojić / Sofia Ahmed

(Sisak, 5. veljače 1968.)

  • Sofia Ameli Gojić (Sisak, 5. veljače 1968.)Sofia Ameli Gojić, rođena kao Sofia Ahmed 5. veljače 1968. u Sisku, jedna je od onih glazbeno-scenskih umjetnica koja u nastupu, uz istaknute vokalne kvalitete i odlično svladanu dionicu, uvijek zadržava određenu suzdržanost i decentnost a u nekim ulogama - kao što je Kneginja u Sestri Angelici Giacoma Puccinija, i otmjenost. Glazbeno obrazovanje započela je u Sisku. Čuo ju je skladatelj i glazbeni pisac Branko Rakijaš (1911-1986) i skladao za nju ciklus pjesama koji je praizvela i kao 17-godišnja djevojka snimila pjesmu Bura sa zborom Muzičke škole Fran Lhotka iz Siska za tadašnju RTZ. Godine 1990. diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Nade Puttar-Gold i dobila Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Kao stipendistica Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a zatim Ministarstva znanosti i istraživanja Republike Austrije, usavršavala se na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi profesora Leopolda Spitzera (1942-2020), predsjednika međunarodnog društva Hugo Wolf. Karijeru je počela kao sopran a poslije je prešla u mezzosopranski fah. Usavršavanje je nastavila kod prvaka zagrebačke Opere Stojana Stojanova.

    Sofia Ahmed (Violetta Valéry), Giuseppe Verdi, <em>Traviata</em>, HNK u Zagrebu, 1994.Marijan Jurišić (Gregor Samsa), Sofia Ahmed (Greta), Stjepan Horvat, <em>Preobražaj</em>, HNK u Zagrebu, 1995.

    Sofia Ahmed debitirala je u siječnju 1991. kao Barbarina u Mozartovu Figarovu piru, a u prosincu iste godine angažirana je kao solistica Opere HNK-a u Zagrebu. Slijedile su: Musetta u Puccinijevoj La Bohème, Rosina u Rossinijevu Seviljskom brijaču, Jela u Povratku Josipa Hatzea, Violetta u Verdijevoj Traviati, Marica na premijeri Smetanine Prodane nevjeste te izlet u operetu s ulogom Hanne Glawary u Lehárovoj Veseloj udovici. Nenad Turkalj napisao je u Vjesniku u osvrtu na drugu podjelu uloga u premijerno izvedenom Povratku u studenome 1992. u HNK-u u Osijeku: „Od dviju ženskih, jednako složenih uloga, mlada zagrebačka sopranistica Sofija Ahmed bila je mnogima veliko iznenađenje svojim zvonkim, metalno obojenim glasom, veoma muzikalnom pjevačkom interpretacijom kao i profinjenom, u detalju toplo ostvarenom glumačkom igrom, čime je donijela jedan drugačiji, poetski naglašeniji lik.“

    Sofia Ahmed (Marussa), Antonio Smareglia, <em>Istarska svadba</em>, HNK u Osijeku, 1995.Bojan Šober (Bartolo) i Sofia Ahmed (Rosina), Gioachino Rossini, <em>Seviljski brijač</em>, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, 1999.
    Sofia Ahmed (Sestra Angelica), Giacomo Puccini, <em>Sestra Angelica</em>, HNK u Zagrebu, 2001.Sofia Ahmed (Abigaille), Giuseppe Verdi, <em>Nabucco</em>, HNK u Zagrebu, 2001.

    Godina 1995. donijela joj je četiri nove – različite uloge: Gretu u Preobražaju Stanka Horvata, Mimì u La Bohème, Marussu u Istarskoj svadbi Antonija Smareglije i Jelenu u Nikoli Šubiću Zrinjskom. Osobito se svidjela kao Marussa na gostovanju ansambla osječkog HNK-a. Nenad Turkalj pisao je u Vjesniku da je prisustvovao predstavi u Osijeku „u kojoj su nastupili dijelom novi protagonisti na čelu s mladom sopranisticom Sofijom Ahmed koja je pjevački sigurno, liku nesretne djevojke Marusse dala nevjerojatno mnogo topline i scenske izražajnosti.“ Tako je te godine počeo i njezin susret sa suvremenim opernim repertoarom.

    Uz spomenutu Gretu u Preobražaju, pjevala je i Marianne u Pričama iz bečke šume Mire Belamarića, Djevojku u operi Zorana Juranića Govori mi o Augusti i Gospođu Steel u njegovim Pingvinima. Još je u sopranskom repertoaru Sofia Ahmed uspješno otpjevala u Zagrebu i Ljubljani Abigaille u Nabuccu. Pjevala je i Puccinijevu Sestru Angelicu i Santuzzu u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani u Zagrebu. Godine 2002. počeo je njezin prijelaz u mezzosopranski fah. Bila je to i prijelomna godina u njezinu životu. Udajom je promijenila prezime i postala Sofia Ameli Gojić.

    Sofia Ameli Gojić (Santuzza), Pietro Mascagni <em>Cavalleria rusticana</em>, HNK u Zagrebu, 2001.
    Sofia Ameli Gojić (Fenena), Luciano Batinić (Zaccarija), Giuseppe Verdi, <em>Nabucco</em>, HNK u Zagrebu, 2002.Sofia Ameli Gojić (Princeza Eboli), Giuseppe Verdi, <em>Don Carlos</em>, HNK u Zagrebu, 2004.

    U mezzosopranskom repertoaru, u kojemu su njezin velik glas i osjećaj za dramatiku došli do punog izražaja, otpjevala je Suzuki u Madame Butterfly, Eboli u Don Carlosu, Fenenu u osječkoj premijeri Nabucca za koju je Sunčana Bašić 6. studenoga 2011. u online-časopisu Klasika.hr napisala: „Uloga Fenene u interpretaciji Sofije Ameli Gojić bila je uredno otpjevana i stilski pogođena.“

    Slijedile su Ulrica u Krabuljnom plesu, Kneginja u Sestri Angelici, koja je bila uzor vrlo uspjele cjelovite glazbeno-scenske kreacije, Maddalena u Rigolettu, Doma u Eri s onoga svijeta, Carmen, Jele u Ekvinociju Ivana Brkanovića, Amneris u Aidi, Princeza Clarice u operi Prokofjeva Zaljubljen u tri naranče i Azucena u Trubaduru. Na premijeri Trubadura u HNK-u u Zagrebu 2011. Azucenu je pjevala gošća koja je u svemu pretjerivala, razmećući se glasom i nametljivom glumom.

    Sofia Ameli Gojić (Gospođa Steel), Zoran Juranić, <em>Pingvini</em>, Kampnagel u Hamburgu / Muzički Biennale Zagreb, 2007.Sofia Ameli Gojić (Ulrica), Giuseppe Verdi, <em>Krabuljni ples</em>, HNK u Zagrebu, 2007.

    U osvrtu na reprizu Marija Barbieri je 23. studenoga 2011. u online-časopisu Klasika.hr napisala: „Kad je riječ o Trubaduru, vrlo dobro čujemo da netko nije otpjevao zadani ton, da fraza nije dorađena, da uloga nije legla. Bilo je to očito u usporedbi s dostignućem Sofie Ameli Gojić. Ona je svojom ulogom posve ovladala i besprijekorno je otpjevala poštujući sve oznake u partituri. Ali ona je Azucenu već dosta puta pjevala i, naravno, dotjerala do jedne od najboljih kreacija na zagrebačkoj opernoj sceni u novije vrijeme. Pjevački izvrsna, glasa ujednačenih registara, sigurnih visina i glumački je izradila uvjerljiv lik. Ne pretjerujući i ne karikirajući, bila je možda opsjednuta, ali ne mahnita Azucena, osmišljenih reakcija, vrlo dobre dikcije, lijepe fraze. Bilo bi zanimljivo znati zašto kao članica Opere nije bila odabrana za premijeru.“

    Sofia Ameli Gojić (Azucena), Giuseppe Verdi, <em>Trubadur</em>, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 2005.Sofia Ameli Gojić (Azucena), Giuseppe Verdi, <em>Trubadur</em>, HNK Zagreb, 2005.
    Sofia Ameli Gojić (Azucena) i Gaston Rivero (Manrico), Giuseppe Verdi, <em>Trubadur</em>, HNK u Zagrebu, 2011.Sofia Ameli Gojić (Azucena), Giuseppe Verdi, <em>Trubadur</em>, HNK Zagreb, 2019.

    U osvrtu na izvedbu Trubadura pola godine poslije Davor Schopf napisao je 31. svibnja 2012. u Vijencu: „Pravo otkriće bila je Sofia Ameli Gojić kao decentno razrađena, s pravom mjerom prisutna i uvjerljiva Azucena. Primjerice duetttino Azucene i Manrica u posljednjoj slici, koji često prođe nezapaženo, bio je pravi mali biser te predstave, zahvaljujući i gostujućem gruzijskom tenoru Georgu Onianiju.“

    Sofia Ameli Gojić (Carmen), Georges Bizet, <em>Carmen</em>, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 2004.Sofia Ameli Gojić (Carmen), Georges Bizet, <em>Carmen</em>, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 2004.
    Sofia Ameli Gojić (Carmen), Georges Bizet, <em>Carmen</em>, HNK u Zagrebu, 2012.

    Sofia Ameli Gojić nastupala je u opernim kućama i koncertnim dvoranama u Austriji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Italiji, Mađarskoj[, Njemačkoj, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Njezino umjetničko djelovanje uključuje nastupe sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Simfonijskim puhačkim orkestrom OSRH, Orkestrom Opere SNG-a u Ljubljani, Hrvatskim komornim orkestrom, Cantus ansamblom, Crnogorskim simfonijskim orkestrom, Orkestrom Dušan Skovran itd.

    Sofia Ameli Gojić (Princeza Clarice), Davor Radić (Leandro), Sergej Sergejevič Prokofjev, <em>Zaljubljen u tri naranče</em>, HNK u Zagrebu, 2017.Sudjelovala je na brojnim opernim festivalima i festivalima suvremene glazbe: Muzički biennale Zagreb, Gostičevi dani, Dani hrvatske glazbe, Festival u Grossetu, Majske operske večeri u Skoplju, Kampnagel u Hamburgu, Internacionalni operni festival u Miskolcu. Godine 2005. dodijeljena joj je Nagrada Mare Nostrum Croaticum za životno djelo, kao najmlađoj opernoj pjevačici koja je primila to priznanje.

    Godine 2013. postala je prvakinja Opere HNK-a u Zagrebu.

    Godine 2014. započinje s radom i kao službena pedagoginja pjevanja u HNK-u u Zagrebu za operne pjevače i glumce. U sezoni 2017/2018. pripremila je umjetnike Baleta HNK-a za pjevanje u baletnoj predstavi Apoksiomen. Autorica je metode pjevanja The Spheretongue Singing Method.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2021.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti