Šime Mardešić

(Komiža, 5. rujna 1931.)

• Rođen u Komiži na otoku Visu 5. rujna 1931. Šime Mardešić ubrzo se preselio u Split da nastavi školovanje. Pjevanje je učio u Splitu i kod Zlatka Šira u Zagrebu, u kojemu je pohađao i Operni studio Hrvatskoga narodnog kazališta pod vodstvom Milana Sachsa. Usavršavao se u Parmi. Debitirao je 28. travnja 1959. u Splitu u pjevački vrlo zahtjevnoj ulozi Adela na obnovi opere Adel i Mara Josipa Hatzea. Uvaženi splitski glazbeni kritičar Ž.[eljko] R.[apanić] napisao je 6. svibnja u Slobodnoj Dalmaciji: „Šime Mardešić je uspješno debitirao u relativno napornoj ulozi Adela. Pjevao je mzikalno i staloženo, laganim glasom, u kojem nije riješio još poneku teškoću visokih pozicija. U svakom slučaju on je dobra prinova kazališnom ansamblu.“
  
  Nakon šest mjeseci obnovljena je Madame Butterfly pod ravnanjem ravnatelja Opere Silvija Bombardellija s poznatom slovenskom sopranisticom Vandom Gerlovič u naslovnoj ulozi. Rapanić je u Slobodnoj Dalmaciji 6. studenoga 1959. smatrao da je „Šime Mardešić kao američki poručnik ostavio dobar dojam. Pokazao je više sigurnosti i glasovnih kvaliteta nego u dosadašnjim nastupima. Vrlo dobar bio je završni duet na kraju I. čina.“ Manje je bio zadovoljan njegovim nastupom u Traviati potkraj godine. U Slobodnoj Dalmaciji 29. prosinca 1959. izvedbu je ocijenio neujednačenom. Smatrao je da je „Alma Peranić u naslovnoj ulozi imala dosta uspjelih, ali i poneko nedorađeno mjesto. To isto vrijedi za Šimu Mardešića.“
  
  No sonoran, lijepo obojen tenor koji se približavao lirico-spinto karakteru, muzikalnost i osjećaj za belkantističku frazu doveli su Šimu Mardešića na gostovanja u Zagreb i Osijek te 30. ožujka 1969. u ulozi Lenskog u Evgeniju Onjeginu Čajkovskog u Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu. Čini se da su tenorska solistička mjesta u Hrvatskoj bila popunjena i Šime Mardešić postao je stalni član Opere u Novom Sadu. Od 1. listopada 1970. do umirovljenja 31. kolovoza 1984. u njemu je bio rado viđen i vrlo cijenjen. Postigao je punu umjetničku zrelost i ostvario širok i raznolik repertoar u rasponu od lirskog Fausta do dramskih Turiddua u Cavalleriji rusticani i Canija u Pagliaccima.
  
  Pjevao je, uglavnom na premijerama, redom Alfreda u Traviati, Edgarda u Luciji di Lammermoor, Macduffa u Macbethu, Fausta, Miću u Eri s onoga svijeta, u kojemu je često gostovao i na drugim pozornicama tadašnje države kao jedan od rijetkih njegovih uspješnih interpreta, Vojvodu od Mantove u Rigolettu, Jovicu u Mačku u čizmama rumunjskoga skladatelja Cornela Trăilescua (1926.), Cavaradossija u Tosci, Pinkertona u Madame Butterfly, Vladimira u Borodinovu Knezu Igoru, Rodolfa u La Bohème, Don Joséa u Carmen, Manrica u Trubaduru, Turiddua u Cavalleriji rusticani, Mirka u opereti Mala Floramye Ive Tijarovića, Janka u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Don Carlosa u Verdijevu Don Carlosu, Canija u Pagliaccima, Calafa u Turandot, Radamesa u Aidi, Izmajla u Nabuccu i Riccarda u Krabuljnom plesu. Nakon umirovljenja kao gost ostvario je 1985. Pollionea u Bellinijevoj Normi i 1988. ponovio svojega Cavaradossija.
  
  Šime Mardešić nastupao je na svim pozornicama i festivalima bivše države i gostovao u Belgiji, Švicarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Italiji, Grčkoj i Egiptu.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.

Piše:

Marija
Barbieri