Vesna Milatić

(Split, 8. svibnja 1930. – 4. lipnja 2018.)

• Vesna Milatić bila je glasom i stasom jedna od najljepših pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Pjevanje je učila u Splitu kod vrsnog pjevačkog pedagoga Petra Markovića-Šilana i usavršavala se u milanskoj Scali. Pjevala je u zboru Kulturno-umjetničkog društva Jedinstvo a 1950. postala je članica zbora Opere Narodnog kazališta u Splitu. Debitirala je 1952. kao Jelena u Nikoli Šubiću Zrinjskom i odmah osvojila svojim raskošnim lirskim sopranom velikog opsega i volumena, tople i ugodne boje, prirođenom muzikalnošću, osjećajem za scenu i prelijepom scenskom pojavom. Postala je pojam za Jelenu. Ubrzo je pjevala Micaelu u Bizetovoj Carmen i već u prosincu 1953. krunsku ulogu – Margaretu u Gounodovu Faustu. U vrlo lijepoj predstavi pod ravnanjem Jakova Voltolinija u režiji Stanka Gašparovića pjevala je na reprizi i postigla velik uspjeh. U novinama Slobodna Dalmacija možemo pročitati: „Njen uspjeh je tim značajniji ako uzmemo u obzir da se radi o mladoj pjevačici, koja je do pred dvije godine nastupala još u zboru. Iznenađuje pored pjevačkih mogućnosti i dosta dobra gluma koja je rijetkost kod mladih pjevača.“ Prema Slobodnoj Dalmaciji 19. svibnja 1954. na trećoj premijeri te sezone – Aidi „donijela je veoma muzikalno 'svećenicu'. Po svojim glasovnim kvalitetama ona obećava mnogo“. Oduševljen njome bio je i Lovro pl. Matačić kad joj je na Splitskim ljetnim priredbama iste te, 1954. dirigirao Fausta. Predviđao joj je veliku budućnost i svjetsku karijeru. Bila je doista Margareta iz snova.
  
  Ali život je nepredvidiv. Umjesto da se otisne u svijet – što tada i nije bilo baš lako i jednostavno – i tamo se okuša, Vesna Milatić ostala je u angažmanu u splitskoj Operi. Godine 1957. bila je idealna Euridika uz već glasovitog Orfeja Nade Puttar-Gold na Peristilu. Kritičar Slobodne Dalmacije s inicijalima B. S. napisao je 2. kolovoza: „Vesna Milatić kao Euridika i opet je bila nadasve dekorativna i odlična glumački. Njen zvonak, mekan timbar i prirođena muzikalnost, pomogli su joj da savlada ovaj stilski težak muzički zadatak. Tu se ne može nego ponoviti: Vesni Milatić treba omogućiti muzički studij, jer ima preduvjete za odličnu opernu pjevačicu.“
  
  No, ostala je Splitu i nastavila nizati uloge. Bila je prekrasna Desdemona u Otellu, koja je bila granična za njezin lirski glas. No otisnula se u lirico-spinto, čak i dramski fah Madeleine u Andréu Chénieru i Puccinijeve Tosce, a pjevala je čak i mezzosopransku Adalgisu u Normi. Čak se dotaknula i Wagnera. Pjevala je Elsu na premijeri Lohengrina. Glazbeni kritičar S.[igmund] Šteg napisao je 8. ožujka 1959. u Slobodnoj Dalmaciji: „Nježnu i pojavom dominantnu Elsu donijela je Vesna Milatić, u više lirskoj glasovnoj koncepciji“, dok je dr. K. Kovačević u Borbi 13. ožujka smatrao da „nije bila glasovno ujednačena“.
  
  U hrvatskom opernom repertoaru Vesna Milatić ostvarila je dvije lijepe uloge: sopransku Maru u operi Adel i Mara Josipa Hatzea i mezzosopransku Milu Gojsalića Jakova Gotovca. U svojim impresijama sa Splitskog ljeta 1960. u osvrtu na izvedbu Orfeja hrvatski skladatelj Natko Devčić napisao je u Vjesniku od 3. i 4. srpnja: „Dobar par Marijani Radev bila je splitska solistica Vesna Milati, kao Euridika, muzički i pjevački pouzdana, a glumački lijepa i diskretna.“ U međuvremenu se rastala od prvog supruga i pjevala s prezimenom Milati.
  
  Godine 1962. Vesna Milatić prestala je biti članica splitske Opere i otišla je u Milano. Udala se u obitelj Tresić-Pavičić. Nakon muževe smrti više je vremena provodila u Splitu. Godine 2017. donirala je HAZU ostavštinu svoga svekra, hrvatskog književnika i političara dr. Ante Tresića-Pavičića (1867-1949).
  
  Vesna Milatić, preudana Tresić-Pavičić u razmjerno kratkoj karijeri ostvarila je nekoliko uloga za pamćenje. Umrla je 4. lipnja 2018. u Splitu.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.
  

Piše:

Marija
Barbieri