Zorka Wolf

(Šljivoševci, Osijek, 12. ožujka 1926. - Zagreb, 13. veljače 2021.)

• 
  
  Jedna od najvažnijih pjevačica i najvećih umjetnica u Operi Narodnog kazališta „Ivana Zajca“ u Rijeci bila je Zorka Wolf. Rođena je 12. ožujka 1926. u Šljivoševcima pokraj Osijeka. Pjevanje je učila u Zagrebu i na Mozarteumu u Salzburgu. Debitirala je 7. listopada 1954. u Narodnom kazalištu „Ivana Zajca“ u Rijeci kao Micaela u Carmen. Ubrzo su slijedile Velika svećenica u Aidi i Jelena u Nikoli Šubiću Zrinjskome pa Euridika u Gluckovu Orfeju koju je u veljači 1955. upoznala i zagrebačka publika na gostovanju riječke Opere. Bila je to velika predstava riječke Opere koju je scenski pripremio Lovro Matačić, dirigirao Vladimir Benić, a Nevenka Tomašić u naslovnoj ulozi dala nezaboravnu kreaciju. Odjek je i u Zagrebu bio velik. Nakon što je pohvalio Nevenku Tomašić Janko Žganjer je u Narodnom listu 15. veljače napisao: „Kao Euridika nastupila je mlada sopranistica Zorka Wolf. Ovo je njen drugi nastup u 'Orfeju' i osmi na pozornici uopće. Svoj zvonki i prijatni glas ona vodi uzornom dikcijom, Duet Orfeja i Euridike u IV. slici pravo je gluckovsko muziciranje.“ Ferdo Pomykalo je u Borbi 20, veljače 1955. pisao: „Zorka Wolf s uspjehom je ostvarila partiju Euridike, premda smo dobili utisak, da to nije krajnji domet njenih mogućnosti.“
  
  Naravno da nije bio. Ta bila je tek početnica! No vrlo brzo ona je svoju profinjenu muzikalnost, lijep, ujednačen i kristalno čist glas velikog raspona i zvonkih visina te naglašen smisao za interpretaciju stavila u službu umjetnosti i izrastala u cjelovitu glazbeno-scensku osobnost kakve se ne susreću baš često. Godinu dana poslije debija već je pjevala Mimì na premijeri Puccinijeve La Bohème, a u siječnju 1956. Maricu na premijeri Smetanine Prodane nevjeste. Nakon Antonije u Hoffmannovim pričama, dvije godine poslije debija, došla je premijera Madame Butterfly i njezina prekrasna Cio-Cio-San, koje će postati jedna od najboljih hrvatskih interpretkinja. Kad je u prosincu 1958. u toj ulozi zajedno s Ginom Bonellijem gostovala u Zagrebu, Nenad Turkalj pisao je u Narodnom listu 20. prosinca: „Mlada pjevačica Zorka Wolf iznenadila nas je zrelošću, kojom je interpretirala naslovnu ulogu. Njezina Čo-Čo-San imala je mnogo autentičnog šarma i bila iskreno proživljena. Glasovne kvalitete mlade umjetnice ističu se u višim položajima gotovo dramskom nosivošću; uloga joj je bila ne samo pjevački, nego i glumački pažljivo izrađena. Bio je užitak slušati ljubavni duet prvog čina, koji su Zorka Wolf i Gino Bonelli izveli u punom smislu riječi puccinijevski.“
  
  U travnju 1957. Zorka Wolf pjevala je ulogu koju teško povezujemo s njom – Constanzu u Mozartovoj Otmici iz saraja. Tatjana u Evgeniju Onjeginu, Silvija u lirskoj sceni u jednom činu Igra ljubavi i slučaja Charlesa Clerca prema istoimenoj Marivauxovoj komediji i Lauretta u Gianniju Schicchiju prethodile su nizu premijera njezinih odličnih uloga. U siječnju 1959. bila je Nedda u Pagliaccima, u prosincu Margareta u Faustu. Na praizvedbi 10. svibnja 1960. komične opere Stari mladić Tihomila Vidošića (1902-1973) koja se zasniva na istarskom narodnom melosu i za koju je sam skladatelj napisao libreto pjevala je Djevojče Ninetu. Godine 1961. došle su još dvije njezine sjajne uloge, naravno, na premijerama: Desdemona u Otellu i Massenetova Manon; 1962. obnova La Bohème, Đula u Eri s onoga svijeta, još jedna od uloga koja ju je obilježila, i Glas s neba na premijeri Verdijeva Don Carlosa; 1963. Amelija u operi Amelija ide na ples Gian Carla Menottija i na Staru godinu izlet u operetni repertoar ulogom Saffi u Barunu ciganinu Johanna Straussa. I dalje su slijedile Marusa u Istarskoj svadbi Antonija Smareglie (1854-1929), Magda na praizvedbi opere Paučina makedonskog skladatelja, zagrebačkog đaka, Tome Proševa (1931-1996).
  
  Na ljetnoj pozornici u Opatiji 1964. pjevala je Jaroslavnu u Knezu Igoru, a 1965. Liů u Turandot. Gotovčeva Morana također je bila njezina izvrsna uloga što je potvrdila i na gostovanju riječkog opernog ansambla u studenome 1974. u Zagrebu. Jagoda Martinčević napisala je 6. studenoga u Vjesniku: „Riječka izvedba bila je u svakom pogledu uzorna. To više jer taj vrijedni ansambl ima nekoliko izvrsnih vokalnih interpreta. To se u prvom redu odnosi na ujednačen topao sopran prekrasnih prijelaza i visina Zorke Wolf.“
  
  Zorka Wolf bila je i vrlo inteligentna pjevačica. Kad za svoju Leonoru na premijeri Verdijeve opere Moć sudbine u ožujku 1978. nije dobila dobru kritiku, shvatila je da se nakon gotovo četvrt stoljeća karijere i uloga vrlo različitih zahtjeva ne može pjevati izrazito belkantistička uloga. Uostalom nikad nije ni bila verdijanka, bliže su joj bile uloge ravnopravnih pjevačkih i scenskih zahtjeva kakva je bila npr. Cio-Cio-San.
  
  Zorka Wolf, sjajna prvakinja riječke Opere. ostvarila je više od četrdeset glavnih opernih uloga. Nastupala je u oratorijima i na koncertima u zemlji i inozemstvu te osvojila niz nagrada i priznanja.
  
  

  Antonija Zorka Šarčević, 1947. udana Wolf, umrla je 13. veljače 2021. u Zagrebu, u kojemu je provela posljednje godine života.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.
  

Piše:

Marija
Barbieri