Milka Bertapelle

(Celine, Vrbovec, 14. prosinca 1925. – Zagreb, 27. prosinca 1999.)

• Milka Bertapelle, nezaboravna Volumnija na praizvedbi Koriolana Stjepana Šuleka u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, rođena je kao Milka Bedeković 14. prosinca 1925. godine u selu Celine u okolici Vrbovca. Nakon što joj je rano umro otac, s majkom se preselila u Zagreb gdje je 1944. završila Trgovačku akademiju. Pjevanje je učila na srednjoj Muzičkoj školi u klasi istaknute pedagoginje Marije Borčić. Istodobno je studirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je 1959. diplomirala. Za vrijeme studija postala je 1951. članica Mješovitog zbora Radija Zagreb, u kojem je djelovala do 1958. Godine 1953. udala se za Andriju Bertapellea (1920-2009), oboista orkestra HNK-a. Iste je godine, 1. studenoga, debitirala na opernoj sceni kao Micaela u operi Carmen. Nenad Turkalj pisao je 4. studenoga 1953. o uspjehu mladih pjevača (drugi je bio Noni Žunec, op.a.) u operi: „Debut Milke Bedeković-Bertapelle odvijao se u simpatičnim naporima mlade umjetnice, koja je lijepim glasovnim materijalom, pjevački dosta sigurna, jednostavnom igrom ostvarila lik Micaele.“ Šest mjeseci poslije pjevala je Maricu u Prodanoj nevjesti i povremeno nastupala na koncertima.
  
  Muzički dogđaj sezone 1957./1958. bila je koncertna izvedba prvoga čina Wagnerove Walküre sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem Friedricha Zauna s Josipom Gostičem. Prema Nenadu Turkalju u Narodnom listu  14. travnja 1958. „iznenađenje izvedbe bio je nastup mlade zagrebačke sopranistice Milke Bertapelle [ulogu je preuzela umjesto predviđene Vande Gerlovič, op. a.]. Uloga Sieglinde ubraja se u teški dramski fah, koji zahtijeva voluminozni, nosivi glas. Pored te kvalitete Milka Bertapelle pokazala je ujedno da joj je glas lijepo obojen, i da njime vlada i u dinamičkom izražaju i ekspresivnosti. Njezin lijep dramski sopran bio je primjećen. U međuvremenu je 1957. dobila prvu nagradu na međunarodnom natječaju solo pjevača u belgijskom Verviersu. ali dugo je čekala dok je 1958. postala članica zagrebačke Opere. A onda je doista ušla na velika vrata.
  
  Dvanaesti listopada 1958. zlatnim je slovima ubilježen u povijest hrvatske glazbe. Bila je to praizvedba Koriolana Stjepana Šuleka pod ravnanjem Milana Horvata u režiji Vlade Habuneka s Franom Lovrićem u naslovnoj ulozi. Milka Bertapelle pjevala je njegovu majku Volumniju. Kritike su bile odlične. Andrija Tomašek pisao je 16. listopada u Vjesniku o tom „događaju sezone“ istaknuvši „prvenstveno glasovno i glumački uvjerljivog Franu Lovrića i Milku Bertapelle, koja je ovim prvim nastupom na opernoj sceni pružila nesumnjiv dokaz svojih zamjernih glasovnih mogućnosti“. Pet je godina prošlo od njezina debija pa je bio i zaboravljen. Nenad Turkalj je u Narodnom listu istoga dana uputio sve pohvale Pieru Filippiju za izvrsno apsolviranu „đavolski tešku partiju Menenija Agripe“, i nastavio da „isto vrijedi i za Volumniju Milke Bertapelle kojom je mlada pjevačica odlično startala u novom angažmanu“. Siniša Hrestak je u Studentskom listu 28. listopada pisao: „Nova članica naše opere sopranistica Milka Bertapelle apsolvirala je tešku ulogu Volumnije odlično. Ona raspolaže izražajnim dramskim sopranom, ali jako smetaju različiti prizvuci u svim položajima. Posebno se istakla u teškoj i vrlo dugačkoj ariji pri završetku opere. Glumački je bila suzdržljiva.“
  
  Nakon što je pjevala Dorabellu na jednoj reprizi pri kraju prezthodne sezone prvi put u Hrvatskoj izvedene Mozartove opere Cosį fan tutte, 23. prosinca 1958. Milka Bertapelle ostvarila je još jednu svoju sjajnu ulogu – Madeleine de Coigny na premijeri Giordanova Andréa Chéniera s Josipom Gostičem u naslovnoj ulozi. Andrija Tomašek pisao je u Vjesniku 27. prosinca: „Milka Bertapelle, iako bez scenskog iskustva, dala je lik Madeleine de Coigny zaokruženo, glumački suzdržano, a pjevački izražajno i snažno, ispoljivši ljepotu, punoću i nosivost svog glasa, kojim je tokom cijele predstave, a naročito u ariji u sudnici (treća slika) i završnom duetu bila dostojna partnerica odličnom Gostiču.“ Da je bila dostojna partnerica odličnom Gostiču, mislio je i Siniša Hrestak uspoređujući u Studentskom listu 10. ožujka 1959. dvije Madeleine – premijernu Milku Bertapelle i repriznu Mirku Klarić. Pisao je: „Njezin ogroman glas upravo odgovara ovoj ulozi. Odgovornu i tešku ulogu prostudirala je do najstnijih detalja, a više nego lijepi 'kopf' tonovi u drugom činu još su više potvrdili, da je to dramski sopran koji smo tako dugo čekali.“ Sam Gostič bio je istoga mišljenja kad ju je odabrao za partnericu na svojoj proslavi tridesetogodišnjice umjetničkog djelovanja 2. lipnja 1959.
  
  Što se dogodilo s Milkom Bertapelle nejasno je, no uspjeh koji je postigla s Volumnijom i Madeleine nije ponovila. U travnju 1959. pjevala je Donu Luisu u Vjenčanju u samostanu, u listopadu Toscu na gostovanju Attilija Planinšeka. U veljači 1960. pjevala je Leonoru u Trubaduru a Tugomir Alaupović nastupio je kao grof Luna. Turkalj je bio nezadovoljan njihovim nastupom i napisao je u Večernjem listu 5. veljače da su se „oboje našli pred ozbiljnim teškoćama u najvišim dijelovima svojih dionica, koje nisu uspjeli svladati na zadovoljavajući način. Oboje su pjevači koji još nemaju potpuno izrađen i ležeran najviši registar, te bi morali za sada opreznije prilaziti eksponiranim ulogama visokog dramskog faha.“  U veljači 1962. nalazimo Milku Bertapelle kao Elizabetu u Don Carlosu koju je pjevala, kako je zabilježio Nenad Turkalj u Večernjem listu 9. veljače, „ispod prosjeka svojih dosadašnjih nastupa“. U ožujku 1963. pjevala je Evu u Nikoli Šubiću Zrinjskom, koja je zabilježena na CD-u. Pjevala je i Leonoru u Trubaduru, a 1967. Irmengardu u Porinu.
  
  U drugoj fazi karijere vrlo je uspješno tumačila karakterne uloge, osobito Domu u Gotovčevu Eri s onoga svijeta. To je razdoblje počelo s Majkom Guskom (Mama Goose) u Životu razvratnika, nastavilo Aksinjom na premijeri Katarine Izmajlove, Giovannom u Rigolettu, Šjorom Katom u Starom mladiću Tihomila Vidošića, Larinom u Evgeniju Onjeginu, Služavkom na premijeri Krvave svadbe Sándora Szokolaya, Katom u Prodanoj nevjesti i sličnima.
  
  Milka Bertapelle, rođena Bedeković, umrla je u Zagrebu 27. prosinca 1999. godine.
  Iako je njezina karijera relativno dugo trajala, ostat će u sjećanju po dvjema vrhunski ostvarenim ulogama.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.

Piše:

Marija
Barbieri