Ana Lipša-Tofović

(Sisak, 23. kolovoza 1926. – Skoplje, 3. rujna 2012.)

• Ana Lipša rođena je 23. kolovoza 1926. u Sisku. Pjevanje je učila u srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu kod Milana Reizera (1882-1946) i završila 1947. kod Zlate Špehar (1895-1970). Zatim je postala članica zbora Radija Zagreb i debitirala kao Olga u radijskoj izvedbi opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog. Svojim glasovnim mogućnostima zainteresirala je Lovru pl. Matačića koji je tada bio ravnatelj Opere Makedonskog narodnog teatra u Skoplju. Na njegov nagovor otišla je 1947. u makedonski glavni grad i postala prvi mezzosopran Opere. Skoplje je postalo njezin umjetnički i životni dom. Udala se za uglednog neurokirurga i važnu osobu u makedonskom znanstvenom životu Petra-Pjera Tofovića (1920-1990). S njom je otišao i brat Stanko (1912-1986) koji je također postao vrstan bariton a zatim bas Opere.
  
  Ana Lipša-Tofović nizala je uloge, najčešće pod Matačićevim ravnanjem i često u njegovoj režiji. Kruna te suradnje bio je Gluckov Orfej u jednoj od najljepših realizacija te opere uopće. Njezin je nastup makedonska kritika ovako ocijenila: „U izvedbi ‘Orfeja’ bilo je trenutaka kada je opera prestajala biti kazalište, kada je postajala umjetničko otkriće i pretvarala se u veličanstven umjetnički doživljaj.“ Za to svoje ostvarenje dobila je mnogo priznanja a 1950. najveće – Nagradu vlade Narodne Republike Makedonije 11. oktobra. U ulozi Orfeja nastupala je trideset godina. S Matačićem je snimila ciklus Pjesme mrtvoj djeci Gustava Mahlera i mnogi kritičari smatraju da je to jedna od najboljih interpretacija toga djela na ovim prostorima.
  
  Do umirovljenja 1980. Ana Lipša-Tofović ostvarila je u skopskoj Operi oko pedeset uloga. Na prvim makedonskim izvedbama opera pjevala je mezzosopranske i altovske uloge, među njima Bizetovu Carmen, Verdijeve Azucenu i Amneris, Saint-Saënsovu Dalilu, Madame Floru u Mediumu Gian Carla Menottija, Lauru u Ponchiellijevoj Giocondi, Claru u Vjenčanju u samostanu Sergeja Prokofjeva, Nicklaussea u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Adalgisu u Normi, Mrs Herring u Albertu Herringu Benjamina Brittena, Ježibabu u Dvořákovoj Rusalkai i Eboli u Verdijevu Don Carlosu. Pjevala je i uloge u operama makedonskih skladatelja na njihovim praizvedbama: Mariju u Caru Samuilu i Hristinu u Ilindenu zagrebačkog đaka Kirila Makedonskog (1925-1984) te Božanu u Razdelbi Trajka Prokopjeva (1909-1979).
  
  Ana Lipša-Tofović njegovala je i koncertnu djelatnost. Priređivala je koncerte popijevaka a nastupala je i kao oratorijska pjevačica. Otpjevala je više od tri stotine pjesama na petnaest jezika. Osobito je često pjevala pjesme makedonskih skladatelja. Vlastimir Nikolovski (1925-2001) posvetio joj je vokalni ciklus Po patištata (Po putovima), a pjevala je i pjesme Tomislava Zografskog (1934-2000) i Blagoja Ivanovskog (1925-1994). Solističkim koncertom 4. kolovoza 1961. u crkvi sv. Sofije u Ohridu zapravo je potaknula utemeljenje međunarodnog festivala Ohridsko ljeto. Podučavala je pjevanje u Opernom studiju kazališta. Za svoje iznimno plodno djelovanje i veliki doprinos makedonskom ne samo glazbenom nego i kulturnom životu dobila je najveću makedonsku nagradu 11. oktobra za životno djelo.
  
  Pedesetih godina prošloga stoljeća Ana Lipša-Tofović približavala se svom umjetničkom vrhuncu pa je sudjelovala na dvama međunarodnim natjecanjima – u Ženevi I Toulouseu 1950. i 1956. na kojima je dobila nagrade. U studenome 1956. gostovala je u Zagrebu u Aidi zajedno s gošćom iz Splita Andricom Dumanić. Obje su bile toplo dočekane i ispraćene. Kritičar Narodnog lista Nenad Turkalj napisao je 17. studenoga: „Ana Lipša-Tofović pokazala je u punoj mjeri svoje scenske mogućnosti, premda joj je uloga Amneris čini se, previsoka, jer su joj visoki a i b u prizoru suđenja zvučali isforsirano. Inače je lijepom bojom, zvučnošću svoga organa i uopće primjerenom vokalnom interpretacijom oblikovala snažnu i upečatljivu kreaciju Amneris, pokazavši tek u glumačkom pogledu nešto odviše spontanosti. No ako uzmemo u obzir, da se pred zagrebačkom publikom pojavila poslije briljantnih kreacija Marijane Radev i Nade Putar, onda uspjeh ovog njenog nastupa to više dobiva na vrijednosti.”
  
  Ana Lipša-Tofović gostovala u više europskih država i Kini. Interpretacije su joj snimljene na više ploča i CD. Objavljena su joj sjećanja u izdanju Makedonski naroden teatar, tiskanom 1985. u Skoplju.
  
  Pjevačica voluminozna ujednačena glasa plemenite boje i velikog raspona, dotjerane tehnike, s istančanim smislom za stilski izrađenu interpretaciju, umjetnica naglašene glazbeno-scenske osobnosti, hrvatska mezzosopranistica Ana Lipša-Tofović ugradila se u makedonsku kulturu snažno je obilježivši. Umrla je u Skoplju 3. rujna 2012. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2018.

Piše:

Marija
Barbieri