Franjo Godec

(Koprivnica, 10. studenoga 1917. – Rijeka, 5. prosinca 1999.)

• Jedan od sudionika predstave Nikola Šubić Zrinjski kojom je utemeljena Opera Narodnog kazališta na Rijeci – kako se tada nazivalo – u manjoj ulozi Alapića bio je i bas Franjo Godec. Bio je to njegov operni debi. Franjo Godec rođen je 10. studenoga 1917. u Koprivnici. U školskom zboru pjevao je sopran i svirao gitaru. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju i učlanio se u Hrvatsko pjevačko društvo Lisinski, osnovano 1910. Zatim je upisao studij prava ali ga je zbog lošeg imovinskog stanja napustio i zaposlio se kod Sudbenog stola (Okružni sud). Pjevao je povremeno u zboru Radija Zagreb koji je vodio veliki znalac, dirigent Mladen Pozajić (1905-1979). Istodobno je počeo učiti pjevanje kod istaknute mezzosopranistice, članice zagrebačke Opere, Lucije Ožegović (1896-1962). U svibnju 1946. ušao je u angažman u Operu Narodnog kazališta na Rijeci, najprije kao član zbora pa solist. Boris Papandopulo stvarao je riječku Operu a Franjo Godec postao je njezin zaslužni član.
  
  Slijedio je Angelotti na premijeri Tosce i osvrt u Narodnom listu 12. prosinca 1946. iz pera kritičara koji se potpisuje inicijalima V. C.: „Naš domaći bas Franjo Godec iznio je malu, ali značajnu ulogu Angelottija izrađenošću koja mnogo obećaje od ovog talentiranog i solidnog pjevača.“ U veljači 1947. pjevao je prvi put Sulejmana u Zrinjskom. Slijedio je Rangoni u Borisu Godunovu. Na premijeri Seviljskog brijača u listopadu 1948. bio je Bartolo, a na premijeri Gotovčeve Morane istoga mjeseca kritičar (a) napisao je u Riječkom listu 26. listopada da je „kreirao svoju ulogu [Njegovana, op. a.] vjerno i s mnogo topline“.
  
  Za njim su između ostalih uloga došli Marko u Eri s onoga svijeta te Sparafucile u Rigolettu. Kad je 1952. s riječkim opernim ansamblom nastupio u pulskoj Areni kao Sulejman, kritičar Riječkog lista Miloš Gojković raspisao se 5. lipnja: „Zeleni i modri tonovi svjetla plivaju po baršunu, a smaragd na sultanovoj čalmi (Franjo Godec) svjetluca zlokobno. On širi grabežljivo prste, njegova pjesma je grmljavina moćne Otomanske imperije. Dubok, pun bas: 'Beč je moj!... Na Siget. to je put za Beč!...' Napregnuta pažnja na svim licima. Ni najmanjeg šuma. Sultanov glas zacijelo nigdje tako uvjerljivo i istinito ne zvuči kao ovdje u amfiteatru, kamenoj stopi njemu sličnih osvajača.“
  
  Slijedili su nastupi u operi i opereti, između ostalih, Kralj (poslije je pjevao i Ramfisa) u Aidi, Raimondo u Luciji di Lammermoor s Micom Glavačević u naslovnoj ulozi, kada je Vido Fijan u Novom listu 14. srpnja 1954. napisao: „Franjo Godec je pjevač dragocjenih i glasovnih i glumačkih kvaliteta. Ljepota njegove fraze, zaobljenost i pastoznost glasa sugestivna, a jednostavna igra – to je njegov Rajmund.“ Isto je tako s pohvalama prihvaćena i njegova kreacija Leporella na premijeri Don Juana. Kritičar Novog lista Joža Požgaj napisao je 3.studenoga 1954. da je „bio sjajan u ulozi sluge Leporella davši u pjevačkom i glumačkom pogledu najbolju solističku kreaciju večeri. Njegovi recitativi su muzikalno i jezično besprijekorni, a fraziranje lako, uglađeno i ležerno usklađeno s gestom.“
  
  Franjo Godec je nastavio nizati uloge: Nilakantha u operi Lakmé Léa Delibesa s Micom Glavačević u naslovnoj ulozi, Colline u Puccinijevoj La Bohème, Arčon na praizvedbi opere Rona Borisa Papandopula 25. svibnja 1955., Ferrando u Trubaduru, Savjetnik Krespel u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Knez de Bouillon u Cileinoj Adriani Lecouvreur, Grof Rodolfo u Bellinijevoj Mjesečarki, knez Gremin u Evgeniju Onjeginu, Kecal u Prodanoj nevjesti, Zborovođa u Antigoni Carla Orffa, Alvise u Ponchiellijevoj Giocondi, Dulcamara u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Mefisto u Faustu, Paron Frane na praizvedbi 10. svibnja 1960. opere Stari mladić Tihomila Vidošića (1902-1973), Blaž u Istarskoj svadbi Antonija Smareglie (1854-1929). Donizettijev Don Pasquale, Gotovčev Stanac, Inkvizitor u Don Carlosu, Lunardo u operi Četiri grubijana Ermanna Wolf-Ferrarija, Končak u Borodinovu Knezu Igoru, Sveslav u Porinu, Timur u Turandot, Vodenjak u Dvořákovoj Rusalki, Mendoza u Vjenčanju u samostanu Sergeja Prokofjeva, Pimen u Borisu Godunovu u suradnji s ansamblom splitske Opere, samo su još neke uloge u bogatom repertoaru Franje Godeca.
  
  Franjo Godec često je nastupao i na koncertima. Sudjelovao je u izvedbama vokalno-instrumentalnih djela kao što su Stabat Mater Gioachina Rossinija i Antonina Dvořáka, Godišnja doba Josepha Haydna i Verdijev Requiem. Franjo Godec umirovljen je 1974, ali je nastavio nastupati do 1982. Otpjevao je 92 operne i operetne uloge i 1873 predstave.
  
  Franjo Godec, zaslužan i pouzdan član Opere Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci i istaknuti riječki koncertni pjevač umro je u Rijeci 5. prosinca 1999. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2018.

Piše:

Marija
Barbieri