Vjekica Marušić

(Split, 8. studenoga 1916. – Zagreb, 9. lipnja 1988.)

• Novoutemeljena splitska Opera poslije Drugoga svjetskog rata imala je odlične soprane, tenore i baritone. Repertoar nije bio takav da bi zahtijevao basove prvog faha kakav je npr. danas Ivica Čikeš, ali mezzosoprani su uvijek bili slaba karika u solističkom lancu. Marija Gatin već je bila prešla četrdesetu i nade su se polagale u četrnaest godina mlađu Vjekicu Marušić koja je prve korake na daskama ostvarila u ulozi Flore na premijeri Traviate 5. lipnja 1941., dan prije talijanske okupacije. Rat je omeo njezin napredak i uspostavom Opere počela je od početka, malom ulogom Pastira na premijeri Tosce. S.[igmund] Šteg je u Slobodnoj Dalmaciji 26. studenoga 1946. napisao da je „pjesmu pastira u zori punoj slutnje na početku III. čina lijepo otpjevala Vjekica Marušić“.
  
  Vjekica Marušić rođena je 8. studenoga 1916. u Splitu. Poput većine splitskih opernih pjevača pjevanje je učila kod Petra Markovića. Osnutkom Opere počela je njezina operna karijera i već je 13. siječnja 1947. pjevala Carmen na premijeri opere. Slobodna Dalmacija izvjestila je 24. siječnja: „Naslovnu je ulogu u svom pjevačkom debiju dosta sretno ostvarila Vjekica Marušić.“ Zatim je pjevala uloge kakve obično pjevaju mladi mezzosoprani: Floru u Traviati, Lolu u Cavalleriji rusticani, Suzuki u Madame Buitterfly, Ivanicu u operi Adel i Mara Josipa Hatzea, Maddalenu u Rigolettu, Olgu u Evgeniju Onjeginu do Dome u Eri s onoga svijeta. Godine 1949. otišla je u angažman u Operu HNK-a u Zagrebu. Zahvaljujući upečatljivom glasu, naglašenoj muzikalnosti, smislu za glazbenu i scensku interpretaciju i izrazitoj kreativnosti bila je njezin pouzdan član do odlaska u mirovinu 1966, godine.
  
  Bez obzira tumačila veću ili manju ulogu kritika je uvijek bila puna pohvala za njezino ostvarenje. Tako je Nenad Turkalj u osvrtu na reprizu novouvježbane opere Četiri grubijana Ermanna Wolf-Ferrarija u Narodnom listu 4. svibnja 1950. napisao: „Vjekica Marušić je kreirala lik Malgari, Lunardove žene dosta temperamentno, s lijepo izrađenom muzičkom stranom uloge. Za razliku od impulzivnije (i scenski sigurnije) kreacije Marijane Radev, njena je Malgari bila manje pokretna, ali dosta blizu liku razočarane i potištene žene.“ U Vjesniku 10. listopada 1950. u osvrtu na reprizu Otella (ili, kako se tada pisalo na programima, Otela) možemo pročitati: „Emiliju je pjevala Vjekica Marušić glumački delikatno proživljeno i nenametljivo; sa solidno spremljenom, a muzikalno i ukusno pjevanom partijom, dala je reljefan i uvjerljiv lik Emilije.“ U osvrtu na obnovljenu Moranu Jakova Gotovca Nenad Turkalj je u Narodnom listu 12. prosinca 1953. napisao da su „jednako uspjeli bili Dragutin Bernardić [...] i Vjekica Marušić, koja je uspješno osamostalila ulogu Moranine majke Gorave, izradivši je osobito toplo u glumačkom izrazu.“ Turkalj je za njezin nastup na premijeri opere Život razvratnika Igora Stravinskog napisao 9. ožujka 1954. u Narodnom listu da je „karakterna uloga Mame Goose našla odličnog interpreta u Vjekici Marušić.“
  
  Vjekica Marušić pjevala je dosta uloga u operama hrvatskih skladatelja, najčešće na njihovim premijerama. Tako je za ulogu Mice na premijeri Analfabete Ive Lhotke Kalinskog 20. studenoga 1955. Turkalj u Narodnom listu 7. siječnja 1956. napisao: „U jednoj donekle nezahvalnoj ulozi svastike gledali smo Vjekicu Marušić, koja je tom liku dala dovoljno temperamenta lijepo interpretirajući ariozo, koji je ustvari kantabilna oaza čitavog djela.“ U osvrtu na predstavu Ere s onoga svijeta u izvedbi ansambla zagrebačke Opere na Dubrovačkim ljetnim igrama u srpnju 1956. Milan Graf je u Vjesniku 8. srpnja napisao: „Vjekica Marušić je najugodnije iznenadila, osobito u pjevačkom pogledu. Njena Doma je bila živa i uvjerljiva, a glas joj je dobro 'nosio' i bio je obao i pun.“
  
  I tako se tijekom godina Vjekica Marušić, poslije prudana Levart, potvrđivala kao jednako uspješna interpretkinja komičnih i dramskih uloga, od La Ciesce u Puccinijevu Gianniju Schicchiju, preko Herodijadinog paža u Salomi Richarda Straussa do Jele u Ekvinociju Ivana Brkanovića, Mrs Quickly na premijeri Verdijeva Falstaffa u ožujku 1958. i Dadilje na sjajnoj prvoj hvatskoj izvedbi opere Vjenčanje u samostanu Sergeja Prokofjeva. Andrija Tomašek u Vjesniku 22. ožujka 1959. napisao je da su Vjekica Marušić na premijeri i Marijana Radev na reprizi „odlično izvele manju, ali velikih zahtjeva ulogu dadilje“, dok je Siniša Hrestak u Studentskom listu 24. ožujka izvjestio da je „izvrsna bila Vjekica Marušić (dadilja) pokazavši lijepe glasovne kvalitete i veliki smisao za karakternu komiku“.
  
  Vrijedna i uzorna članica splitske i zagrebačke Opere, Vjekica Marušić, preudana Levart, umrla je u Zagrebu 9. lipnja 1988.godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2018.

Piše:

Marija
Barbieri