Marija Gatin

(Trogir, 8. srpnja 1902. – Split, 18. srpnja 1991.)

• Kad je novoustrojena Opera Narodnog kazališta Split počela djelovati, među mladim talentiranim početnicima našlo se i nekoliko starijih pjevača s kazališnim iskustvom. Takva je bila mezzosopranistica Marija Gatin. Rođena je u Trogiru kao Marija Ivanko 8. srpnja 1902. Klasičnu gimnaziju završila je u Splitu. Pjevala je na školskim priredbama ali nije ni u snu pomišljala da bi se mogla baviti pjevanjem. Udala se za pomorskog kapetana Ivu Gatina. I onda je 1926. počela učiti pjevanje u privatnoj školi poznate splitske pjevačice Cvijete pl. Cindro. Nastavila je kod Josipa Hatzea. Nastupala je na koncertima. Slijedilo je 1928. članstvo u Gradskoj operi i opereti a od 1929. do 1936. u Splitskom kazališnom društvu koje je 1937. preraslo u Splitske kazališne dobrovoljce koji su djelovali do 1940., kad je u prosincu utemeljen stalni operni ansambl u sklopu novoutemeljenog HNK Split.
  
  Marija Gatin počela je karijeru kao „mekan i čist lirski sopran“ i debitirala je u svibnju 1934. u naslovnoj ulozi Male Floramye Ive Tijardovića. Dr. V.[io] Krstulović ovako je 6. svibnja u listu Novo doba ocijenio taj njezin prvi scenski nastup: „Iako prvi put na daskama slobodno se kretala kao rutinirana glumica i dala iskreno proživljenu, milu, pretežno više osjećajnu nego prpošnu Floramye. Svojom lijepom i umiljatom pojavom, sigurnim i osjećajnim pjevanjem, glumački prirodnom igrom, bez patoskih gesta bila je najbolja dosadašnja domaća splitska Floramye.“ Glas lijepe boje, muzikalnost, izrazit glumački dar, sugestivnost i spretnost došle su odmah do izražaja, a te je kvalitete Marija Gatin još bolje razvila kad je počela preuzimati mezzosopranski repertoar. U studenome 1934. nastupila je na premijeri operete Boccaccio Franza von Suppéa, u ožujku 1935. pjevala je Orlowskog na premijeri Šišmiša Johanna Straussa a u prosincu 1935. bila je Viktorija na premijeri operete Viktorija i njezin husar Pála Ábráhama.
  
  Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Marija Gatin se uključila u rad Kazališta Narodnog oslobođenja Dalmacije pod vodstvom Josipa Hatzea i Ive Tijardovića. Kazalište je krenulo na Vis pa u južnu Italiju i naposljetku u Egipat, u El Shatt gdje je razvilo plodnu zborsku djelatnost. Marija Gatin pjevala je na Radiju Kairo i na Radiju Aleksandrija. U studenome 1945. nastupila je na prvoj predstavi novoutemeljene splitske Opere – bila je Orlowsky u Šišmišu. Slijedila je Lola u Cavalleriji rusticani  na premijeri opere. S.[igmund] Šteg je  17. veljače 1946. u Slobodnoj Dalmaciji napisao: „Lakoumnu, površnu i zavodljivu Lolu izradila je Marija Gatin uvjerljivo, prirodno i temperamentno spajajući nenamještenost svoje igre isto takvom lakoćom zvuka svog ugodnog mezzosoprana.“
  
  Nakon Lole u Cavalleriji rusticani, Mercedes u Carmen, Filipjevne u Evgeniju Onjeginu došla je Doma u Eri s onoga svijeta, pa Govedarka u Morani, izvrsna Ulrica u Krabuljnom plesu na premijeri u svibnju 1950., Azucena u Trubaduru, pa naslovni lik Bizetove Carmen, Kata u Hatzeovu Povratku. Pišući u listopadu 1951. u Slobodnoj Dalmaciji o alternacijama u premijerno postavljenom Trubaduru kritičar s inicijalima I. B. napisao je: „M. Gatin imala je vrlo dobru večer. Glas je, osim, nekoliko nesigurnih visokih tonova u prvom činu, zvučio kristalno čisto i dosta intenzivno; glumački je reljefnim, snažnim potezima izradila lik strastvene ciganke, u kojoj se bori osjećaj ljubavi i mržnje.“
  
  U osvrtu na premijeru Povratka uz 75. obljetnicu skladateljeva rođenja, recenzent s inicijalma P. D. napisao je 29. svibnja 1954. u Slobodnoj Dalmaciji da je „Marija Gatin, kao Jelina majka, pokazala svoju umjetničku – pjevačku zrelost“. U Sevijskom brijaču na premijeri u zgradi kazališta u travnju 1954. i na prvim Splitskim ljetnim priredbama u srpnju pjevala je Bertu. Na premijeri Ponchiellijeve Gioconde u ožujku 1956. „dala je pjevački i glumački uspjelo Giocondinu majku“. Pišući o desetoj obljetnici splitske Opere Nenad Turkalj je također napisao da je „lijep bio nastup Marije Gatin u ulozi sljepice“. Na premijeri Ukletog Holandeza u lipnju 1956. i na kasnijoj obnovi 1960. pjevala je Mary.
  
  Godinu 1957. Marija Gatin počela je svojom izvanredno uspjelom kreacijom Jele u Ekvinociju Ivana Brkanovića. Na premijeri Borodinova Kneza Igora u lipnju 1957. pjevala je Končakovnu. Ostvarila je manji ali vrlo zapažen nastup kao Madelon na premijeri Andréa Chéniera 1958. i na kasnijoj obnovi 1960. te kao Alisa u Luciji di Lammermoor 1961. godine. Umirovljena je 1962. godine.
  
  Kad je došla u novoutemeljenu splitsku Operu Marija Gatin dobrano  je prešla četrdesetu godinu. Došla je s iskustvom i pouzdanim muzikalitetom, kvalitetnim glasom i urođenim smislom za interpretaciju pa je postala vrijednom članicom ansambla na koju se uvijek sa sigurnošću moglo osloniti. Neke njezine kreacije kao što je Gotovčeva Doma ostale su u sjećanju.
  
  Marija Gatin, rođena Ivanko, umrla je u Splitu 18. srpnja 1991. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2018.

Piše:

Marija
Barbieri