Sonja Šagovac

(Zagreb, 4. srpnja 1923. – Klosterneuburg pokraj Beča, 6. lipnja 2014.)

• 
  
  Velika bečka operetna diva Sonja Šagovac rođena je 4. srpnja 1923. u Zagrebu. Pjevanje je učila u svojemu rodnom gradu kod Marije Kostrenčić i 1943. debitirala (najavljena kao Ksenija Šagovac) u ulozi Mary u opereti Zemlja smiješka Franza Lehára. Dvadesetogodišnja sopranistica vrlo se svidjela i kad je u rujnu 1944. prvi put nastupila kao gošća u ulozi Margite u Lehárovoj opereti Ševa, a u novinama Hrvatski narod 9. rujna čitamo: „Nakon duljeg vremena ponovno je gostovala mlada Zagrebčanka Sonja Šagovac i ponovno se predstavila mnogobrojnom obćinstvu kao izvrstna operetna sila koja ima sve uvjete za uloge ovakva vrste: mladost, liepu kazališnu pojavu, dražest i neobično ugodan dobro školovan glas, a što je vrlo važno – uzpostavlja brzo dodir s obćinstvom. Već prva arija, odpjevana besprikorno muzikalno i – sladko – priskrbila joj je iskren pljesak. Ulogu je od početka do kraja odigrala uspjelim poletom predstavivši se kao ozbiljna buduća sila naše operete.“
  
  No početak karijere Sonje Šagovac nije bio vezan isključivo uz operetu niti uz Zagreb. Od 1945. do 1948. bila je članica Opere HNK-a u Osijeku, a od 1948. do 1951. Opere Narodnog kazališta u Splitu. U prosincu 1948. pod ravnanjem budućeg supruga, Maksa Mottla u Splitu je pjevala Đulu u obnovljenom Eri s onoga svijeta. U svibnju 1949., također pod Mottlovim ravnanjem, bila je Musette na premijeri Puccinijeve La Bohème. Bila je i atraktivna Nedda u Pagliaccima. U siječnju 1951. gostovala je u Zagrebu kao Đula i poslije kao Musette. Kritičar Muzičkih novina koji se potpisuje „T“ napisao je 19. svibnja 1952.: „U zagrebačkoj operi gostovala je mlada sopranistica Sonja Šagovac. Pjevala je ulogu Musette u Puccinijevoj operi 'La Boheme'. Uobičajeno je u inozemstvu – a u posljednje vrijeme i kod nas – da se ta uloga prepušta pjevačicama subretama premda je to s pjevačkog stanovišta dosta nezahvalna uloga, jer traži za uspješnu realizaciju dobro razvijeni koloraturni sopran. Sonja Šagovac nije pokazala koloraturnih značajki u svojoj interpretaciji, pjevala je s dosta širokim pregibima glasa, vodeći pjevačku liniju mirno i zaobljeno. Time je donekle oštetila prpošni karakter Musette, ali je istakla lijepu boju i znatan intenzitet svog organa, kojim suvereno vlada osobito u srednjem položaju. Njen visoki registar bio je snažan i siguran, ali je po ljepoti tona zaostajao za nižim položajima. Sonja Šagovac ostavila je dojam pjevačice, kojoj osobito odgovaraju poludramske uloge, ovaj nastup nije joj glasovno stvarao nikakvih teškoća. S glumačke strane gledali smo pjevačicu koja već posjeduje lijepu scensku sigurnost, koja se dobro kreće scenom i znade nositi kostim. Njena veoma lijepa scenska pojava i umiljata, decentna igra zaokružile su nastup, koji je malobrojna publika izvan abonomana veoma srdačno pozdravila.“
  
  U sezoni 1952./1953. Sonja Šagovac postala je članica Opere HNK-a i počela nizati uloge: Đulu, Adelu pa Rosalindu u Šišmišu, Lolu u Cavalleriji rusticani i u siječnju 1953. Neddu u Pagliaccima s Josipom Gostičem. Nenad Turkalj napisao je u Narodnom listu 11. siječnja da je „bila lijepa i glasovno sigurna Nedda, premda joj još nedostaje raspon glumačkog i glasovnog intenziteta, kakvim su se odlikovali ostali protagnisti.“ Slijedili su Siebel u Faustu, Hannerl u opereti Tri djevojčice i Gotovčeva Morana.
  
  Potkraj lipnja 1954. sada već Sonja Mottl-Šagovac prvi put je nastupila u bečkoj Volksoperi kao Laura u opereti Đak prosjak Carla Millöckera i stupila u angažman. Zadržala je samo prezime Mottl. Pjevala je Valencienne u opereti Zemlja smiješka i već u studenome na premijeri operete Poljačka krv Oskara Nedbala Vandu Kasowsku. Potkraj godine bila je Fata Morgana u operi Sergeja Prokofjeva Zaljubljen u tri naranče. Zatim je nastupila kao Lola pa je pjevala Saffi u Barunu ciganinu Johanna Straussa i u ožujku 1955. Pamelu u obnovljenoj izvedbi Auberova Fra Diavola. Slijedila je Nedda pa potkraj godine Anenka u Smetaninoj operi Dvije udovice. U ožujku 1956. s velikim uspjehom okušala se i u mjuziklu Kiss Me, Kate Colea Portera kao Lilli Vanessi tj. Katharina. Sljedeća nova uloga bila joj je Marguérite u opereti Operni bal Richarda Heubergera a u ožuku 1957. počela je pjevati Rosalindu u Šišmišu i godinama je u Volksoperi bila njezina vodeća interpretkinja.
  
  Nakon uloge Markize Pompadour u istoimenoj opereti Lea Falla, 5. lipnja 1957. bila je jedna od sudionica najljepšeg hrvatskog trenutka u Volksopri – premijere opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Josip Gostič pjevao je Miću, dirigirao je Berislav Klobučar, režirao Tito Strozzi. Pjevala je svoju omiljenu Đulu čija je bila jedna od najboljih interpretkinja. Premijera je bila u sklopu Bečkih svečanih tjedana. Zbog visokih cijena gledalište nije bilo posve popunjeno ali su izvođači na kraju predstave 25 puta izlazili pred zastor. U međuvremenu se rastala od Maksa Mottla, udala za baritona Kurta Pregera (1907-1960) i u novu 1958. ušla kao Sonja Mottl-Preger. Nove su joj uloge bila Marie u Ptičaru Carla Zellera, pa u 1959. Mathilde u Rossinijevu Wilhelmu Tellu i Sonja u Lehárevu Careviću. Istodobno je u tim ulogama nastupala i u Bečkoj državnoj operi u kojoj je repertoaru dodala Floru u Traviati. U njoj je ostvarila 73 nastupa.
  
  Premda joj je glas ostao netaknut i bio u punom sjaju, Sonja Mottl-Preger sedamdesetih je godina počela prelaziti u karakterni fah. Godine 1974. dobila je počasni naslov austrijske komorne pjevačice (Kammersängerin). Godine 1981. preudala se za nekadašnjeg poznatog bas-baritona Bečke državne opere a tada ravnatelja Voksopere, Karla Döncha (1915-1994), 1983. postala je počasnim članom Volksopere a 1987. povukla se sa scene. U Volksoperi je ostvarila 1475 nastupa a na gostovanjima ansambla u Japanu, Moskvi i Sjedinjenim Američkim Državama još 39. Bila je sjajna zvijezda Volksopere, sudionica važnijih bečkih operetnih događanja, vrlo omiljena kod publike. Njezin je glas sačuvan u operetnim odlomcima na snimkama tvrtke Donauland.
  
  Sonja Šagovac udana Mottl preudana Preger i preudana Dönch, nedvojbeno jedna od najvažnijih hrvatskih umjetnica glazbene scene koja je ugled stekla i potvrdila se i izvan granica svoje domovine, umrla je 6. lipnja 2014. u Klosterneuburgu pokraj Beča kamo se povukla zajedno sa suprugom.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2017.

Piše:

Marija
Barbieri