Carmen / Karmen Vilović

(Trst, 3. veljače 1912. – Rijeka(?), 20. srpnja 1999.)

• 
  
  Godina 1942. donijela je nekoliko zanimljivih debija u Hrvatskom državnom kazalištu u Zagrebu. Jedan od njih bio je i prvi nastup mlade pjevačice Karmen Vilović u ulozi Gilde u Rigolettu pod ravnanjem Jakova Gotovca s Rudolfom Županom u naslovnoj ulozi 8. ožujka. U vrlo opširnom članku u listu Spremnost 16. ožujka 1942. Vladimir Ciprin hvali želju vodstva kazališta da skrbi o podmlatku i omogući mladoj Dubrovčanki nastup u nedjeljnoj poslijepodnevnoj predstavi Rigoletta. Piše: „Ako se uzme u obzir neminovna početnička bojazan, jedan pokus s orkestrom i gotovo nikakav pokus s redateljem, što se već nekako uobičajilo kod nas, tada ono što nam je pokazala ova mlada pjevačica potvrdjuje dvie neosporne činjenice: ugodan i zvonki sopran s izrazitim značajkama koloraturnog razmjera, postavljen na dobrim i solidnim temeljima dobre pjevačke škole (učenica P. Marion-Vlahovića) i pjevačkom talentu odgovarajući glumački dar.
  
  U početku malo nesigurna u intonaciji, doskora se riešila te opasnosti, oslobodila uzbuđenja i već je njezina velika arija pokazala ne samo dobro postavljene i zaobljene visoke i najviše tonove već i izražajnu njihovu zvonkost prožetu iskrenim osjećajem mlade pjevačice. Što je riedko kod mlade pjevačice osobito kod početnice Karmen Vilović je profinjeno i tehnički sigurno postavljala visoke tonove, da ih zatim u liepom stupnjevanju proširi i zaobli davši tako svu pažnju oblikovanju tona i fraze. Kod nje nije bilo kričljivih tonova, nije bilo nerazboritih pokušaja traženja vanjskih efekata, već je sva tvorba bila usredotočena na glasbenu kakvoću i vriednost. Sve je bilo dobro naučeno, pa je već ovom arijom pokazala osebine izrazite koloraturne pjevačice. Kasnije je taj dojam pojačala, pa su njezini napjevi u trećoj i posljednjoj slici kao i u zajedničkom nastupu s ostalim solistima, bili novi dokazi njezinog dobrog pjevačkog umieća i izkrenog glumačkog srdca. Naravno, da se treba odučiti davanja ritma pokretom tiela, što kvari cjelokupni dobar dojam njezinog nastupa. To joj je uostalom nepotrebno kraj njezine glasbenosti, koju je dokazala svojim sigurnim i liepo ostvarenim visokim tonovima. I nakon svoje velike arije, kao i nakon činova, bilo je puno odobravanja punog gledališta. Ovom talentu trebalo bi sada omogućiti i daljnje nastupe, kako bi mogla dobiti i potrebno pozorničko iskustvo.“
  
  Poslije njezina nastupa u istoj ulozi 10. lipnja kritičar Nove Hrvatske koji se potpisuje (Š.) pisao je 14. lipnja 1942. u članku s naslovom Verdiev 'Rigoletto' – prvi nastup mlade koloraturne pjevačice Carmen Vilović u ulozi nesretne Gilde: „Ona je lijepo realizirala svijetli lik mlade nesretne kćeri jadnog Rigoletta. Prirodjenim glumačkim sposobnostima zahvaljuje neometano kretanje pozornicom, a svježi mladenački sopran omogućio joj je dati finu pjevačku kreaciju. Mlada pjevačica tu svoju prvu kreaciju doista može ubrojiti u prvi svoj veliki umjetnički uspjeh.“
  
  Opširan je osvrt u Hrvatskom narodu godinu dana poslije, 3. ožujka 1943. u članku s naslovom Gostovanje Carmen Vilović u 'Rigolettu'. Čitamo: „U ulozi Gilde u 'Rigolettu' gostovala je mlada talentirana pjevačica, Dubrovčanka Carmen Vilović. Ona je u toj ulozi nastupila prvi puta prošlog godišta i već tada pokazala dobre odlike svog glasa, za koji se osjećalo, da mu pjevačica treba posvetiti velik trud oko izradjivanja i usavršavanja. Carmen Vilović boravila je koncem prošle i početkom ove godine dulje vrijeme u Italiji, gdje se u Trstu posvetila pjevačkim naukama. Posljedak njezinog marljivog rada osjetio se već u prvim tonovima prilikom njezinog nedjeljnog nastupa. Sada je njezin glas izradjeniji, dobio je na snazi i u visokim je tonovima prodorniji, izradjeniji i intenzivniji. Osim toga je pjevačica i u emocionalnom pogledu svoju stanovitu tehničku sigurnost podredila ostvarenju proživljavanja uloge, pa je tako njezina Gilda bila mnogo zaokruženija i cjelovitija tvorba, prožeta s više osjećaja i unutarnjeg života nego na prvom nastupu. Daljnjim nastupanjem imat će njezin talenat prilike, da se u potpunosti razvije.“
  
  No to se nije dogodilo ni u Zagrebu niti odmah poslije ovoga nastupa nego u HNK-u u Osijeku, u kojemu je 1944. već uvrstila u repertoar vrlo zahtjevnu ulogu Violette u Traviati, a nastavilo u prvoj sezoni djelovanja Narodnog kazališta na Rijeci i prvim nastupom 15. siječnja 1947. na premijeri Ljubavnog napitka pod ravnanjem Borisa Papandopula. Carmen Vilović bila je prvi nositelj, točnije nositeljica koloraturnog faha. Slijedile su uloge Rosine u Seviljskom brijaču, Violette, Norine u Don Pasqualeu, Musette u La Bohème, Frasquite u Carmen, uglavnom na premijerama i 1951, Oscar u Krabuljnom plesu, najprije koncertno u siječnju 1951. u povodu obilježavanja 50. godišnjice smrti Giuseppea Verdija a zatim na premijeri u svibnju pod ravnanjem Vladimira Benića kad je Riječki list 17. svibnja 1951. iz pera kritičara koji se naziva „Nip“ pisao: „Karmen Vilović (paž Oskar) svladala je ležerno i ukusno koloraturu, ali pojava kao i neukusni kostim nikako ne odgovaraju ulozi paža.“
  
  Carmen Vilović je nastavila pjevati svoj repertoar Gilde, Musette, Violette. U listopadu 1954. kao gošća pjeva Rosinu, u svibnju 1956. Gildu a potkraj godine Violettu. U sezoni 1957./1958, i dalje pjeva Violettu. Onda više ne nailazimo na njezino ime. Počela se baviti pjevačkom pedagogijom i bila je cijenjeni vokalni pedagog kod kojega su saznanja o pjevačkoj tehnici stjecali mnogi istaknuti riječki vokalni solisti.
  
  Carmen / Karmen Vilović umrla je u Rijeci 20. srpnja 1999. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2017.

  Nakon debija Karmen Vilović u ulozi Gilde u Rigolettu kritičar je zapisao da je sopranistica „profinjeno i tehnički sigurno postavljala visoke tonove, da ih zatim u liepom stupnjevanju proširi i zaobli davši tako svu pažnju oblikovanju tona i fraze. Sva je tvorba bila usredotočena na glasbenu kakvoću i vriednost. Pokazala je osebine izrazite koloraturne pjevačice“

Piše:

Marija
Barbieri