Nada Auer

(Beč, 5 srpnja 1908. – Rijeka, 6. srpnja 1987.)

• Veoma je zanimljiv tijek karijere Nade Auer. Sa sedam godina počela je učiti klavir i već je 1916. svirala na produkciji u Hrvatskom zemaljskom glazbenom zavodu u Zagrebu solističku dionicu u Koncertu za klavir i orkestar u C-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta, a dvije godine kasnije nastupila je u Pragu s Praškim filharmoničarima. Školovanje je nastavila 1920. na bečkoj Muzičkoj akademiji kod glasovitog austrijskog pijanista moravskog podrijetla Paula Weingartena (1886-1948) i od 1922. do 1924. na Muzičkoj akademiji u Münchenu (u klasi E. Riemanna). Nakon povratka u Zagreb posvetila se pjevanju i upisala studij pjevanja na Muzičkoj akademiji kod Nade Eder-Bertić. Debitirala je u prosincu 1927. u Narodnom kazalištu u Zagrebu na pozornici u Tuškancu u ulozi grofice Marice u istoimenoj opereti Emmericha Kálmána.
  
  Ugledni zagrebački glazbeni kritičar Žiga Hiršler napisao je u Jutarnjem listu 22. prosinca članak s naslovom Grofica Marica. Gostovanje Nade Auer. Hiršler piše da se 1924. mlada pijanistica vratila sa svojih inozemnih studija, ostavila tipke i prihvatila pjevanja. Navodi da ju je dočekao buran pljesak kad se pojavila na sceni i nastavio poslije svake arije. Dalje piše: „U toj mladoj početnici imade neobično mnogo ambicije i tvorne volje, u njoj kipti pozorišna krv, iz nje izbija talenat. […] U tom se smjeru (bez cjelovite probe) njen talenat ispoljio u takvoj snazi, da se ovdje i ne može govoriti o običnom uspjehu debutantice, već o pravoj i nepatvorenoj početnoj pobjedi. […] Ona imade dražesti i temperamenta, ona je simpatična, mila i ljupka, a što je najglavnije, ona je muzikalna. Njen glas zvuči veoma ugodno, on imade izvjesnu toplinu u boji, priličnu jakost u izrazu i veličinu, koja će odgovarati operetnim zahtjevima. Organ Nade Auer podsjeća na onaj Ančice Mitrović.” Mlada pjevačica posebno je zapamtila posljednju rečenicu.
  
  Nada Auer stupila je u angažman u Narodno kazalište kao operetna prvakinja i u njemu ostala do 1929. U ožujku 1928. na reprizi tada vrlo popularne jazz-opere Jonny svira (Jonny spielt auf) austrijsko-američkog skladatelja češkog podrijetla, Ernsta Kreneka (1900-1991), praizvedenoj 10. veljače 1927. u Leipzigu, pjevala je ulogu Yvonne. Drugi zagrebački poznati glazbeni kritičar Lujo Šafranek Kavić napisao je u Obzoru 4. ožujka: „Kod reprize alternirala je gdjica N. Auer i dala je vrlo dražesni, decentno koketni lik Jonny-eve Pariške ljubovce, dakle uloge, koja bi lako zavela na odviše jasno potcrtavanje lakog shvaćanja života, napose erotike. Glasovno ona se vrlo povoljno razvija, dobiva očigledno na volumenu, toplini i opsegu, muzikalno je sigurna i ukusna, a i charleston joj dobro leži.” U travnju 1928. Nada Auer nastupila je na prvoj hrvatskoj izvedbi Kálmánove operete Cirkuska princeza u glavnoj ulozi kneginje Fedore Palinske. Onda se udala i nastupala kao Nada Auer-König.
  
  U sezoni 1932./1933. kao gošća pjevala je Helenu u opereti Poljačka krv Oskara Nedbala i Lidiju u Barunu Trenku Srećka Albinija. Na početku nove sezone u rujnu 1933. pjevala je prvi put Rosalindu u Straussovu Šišmišu. Još jedan ugledan zagrebački glazbeni kritičar Milan Majer u listu Morgenblattu napisao je 5. rujna „da je ponajprije uspjela kao lik i u nastupu. Pjevački je imala dobre trenutke, iako se čini neophodnim dalje pjevačko izrađivanje uloge, tj. što se fraze tiče.” U studenome 1933. nastupila je ponovno na premijeri – operete Grof Luxemburg Franza Lehára s poznatim svestranim Nikšom Štefaninijem. Lujo Šafranek Kavić napisao je u Jutarnjem listu 9. studenoga: „Glavnu žensku ulogu operne dive Angèle Didier kreirala je salonski otmjeno s mnogo profinjenog šarma gdja Nada Auer. Vrlo efektno, muzikalno i ukusno svladala je pjevački dio, njezin topli, simpatični glas razvija se vrlo povoljno u volumenu i sjaju.” I 1934. prestala je operetna karijera Nade Auer. Iz tog vremena potječu neke njezine diskografske snimke popularnih melodija u izdanju pod naslovom Zlatne melodije 30-tih godina.
  
  Nada Auer dobro je zapamtila primjedbu da njezin glas podsjeća na onaj Ančice Mitrović i nakon duljeg prekida nastavila je 1942. studij pjevanja kod velike hrvatske umjetnice usmjeravajući se usavršavanju mezzosopranskog opernog repertoara. Tako je u novoosnovanu Operu Narodnog kazalište na Rijeci Nada Auer došla godine 1947. kao oblikovana pjevačica i glumica. Ravnatelj Opere Boris Papandopulo povjerio joj je ulogu Charlotte u Wertheru, koju je pjevala u alternaciji s njegovom suprugom Janom Pulevom. Zatim je pjevala manju ulogu Ludmile u Prodanoj nevjesti i u travnju 1948. Marinu na premijeri Borisa Godunova pod Papandopulovim ravnanjem u režiji gosta iz Zagreba Tita Strozzija s Milanom Pihlerom u naslovnoj ulozi. Na premijeri Puccinijeva Plašta pjevala je Frugolu i počela nastupati u Cavalleriji rusticani. Kad je poslije, u veljače 1951. pjevala Santuzzu na obnovi opere, kritičar Riječkog lista u osvrtu na jednu kasniju predstavu napisao je 25. ožujka 1951.: „Nada Auer (Santuzza) svojim izgradjenim mezzosopranom i duboko proživljenom igrom znala je izazvati snažne i uzbudljive momente (u duetu s Turidduom i u duetu s Alfiom) (tumačili su ih Josip Šuitej i Milan Pihler, op. a.). Osobito je djelovala scena pred intermezzom režijski uvjerljivo i nenametljivo postavljena (režija Slavko Midžor).”
  
  Nada Auer postala je prvi mezzosopran riječke Opere, umjetnica u kojoj su se sretno spojile sve komponente potrebne za taj repertoar, što znači uz impresivnu vokalnu komponentu i sposobnost karakterizacije vrlo raznolikih likova. Tako je na premijeri Gotovčeve Morane u listopadu 1948. tumačila Govedarku, na izvedbi odlomaka iz Verdijeve Aide u studenome 1948. pod ravnanjem Berislava Klobučara pjevala je Amneris, na premijeri Ere s onoga svijeta u studenome 1949. bila je Doma a na premijeri Pikove dame u svibnju 1950. Grofica.
  
  U listopadu 1950. došao je veliki trenutak u karijeri svakog mezzosoprana – pjevala je Carmen na premijeri Bizetove opere pod ravnanjem gosta iz Ljubljane dr. Danila Švare s Josipom Šutejom i Milanom Pihlerom. U veljači sljedeće godine gostovala je u istoj ulozi u HNK-u u Zagrebu a partneri su joj bili Josip Gostič i Ivan Francl. Narodni list pisao je 8. veljače 1951.: „U naslovnoj ulozi gostovala je Nada Auer, članica Riječke opere. Njen glas je zagasiti mezzosopran, s lijepim visokim registrom i punom izražajnom dubinom. Njena muzička interpretacija intonativno je posve sigurna i ritmički naglašena, usko povezana s lijepom i razgovijetnom interpretacijom teksta. Sve njene muzičke točke (Habanera, Seguidilla, arija o kartama) bile su stilski ujednačene, ali s potrebnom interpretativnom raznolikošću. Glumački je njena Carmen oblikovana prije svega snažnim temperamentom. Uloga nije posve prostudirana u smislu karakterne nterpretacije španjolske gitanelle (mimika, hod, kostim), nego je donesena više općim manirama operne glume.“ Riječki list prenio je 22. veljače pisanje zagrebačkog tiska o svojoj prvakinji.
  
  Na premijeri opere Vesele žene windsorske Otta Nicolaia u ožujku 1951. Nada Auer ušla je u stil njemačke ranoromantične komične opere, u studenome je pjevala sopransku ulogu koju često pjevaju i dramski mezzosoprani – Evu u Nikoli Šubiću Zrinjskom. U veljači 1952. u Zagrebu je gostovala u za mezzosopran vrlo zahtjevnoj ulozi – dva puta pjevala je Ortrud u Lohengrinu. U ožujku 1953. opet se prihvatila teške i eksponirane izrazito sopranske operetne uloge opernih zahtjeva – Rosalinde u Šišmišu. Bila je to odlična predstava pod ravnanjem Lovre Matačića u sjajnoj podjeli uloga – Šutej, Pihler, Irma Demoris. Glazbeni kritičar Riječkog lista Joža Požgaj u tom je smislu i naslovio svoj osvrt 5. veljače 1953. Vedrina i sjaj na opernoj pozornici i napisao; „Nada Auer bila je puna temperamenta, pjevački i glumački takodjer vrlo dotjerana. Naročito joj je uspjela igra pod maskom i strasna madžarska pjesma u drugom činu.“
  
  U travnju 1953. Nada Auer pjevala je manju ulogu Babe u operi Pomet, mešar od ženidbe Ive Lhotke Kalinskog i nastupila kao Charlotta na proslavi 25. godišnjice umjetničkog rada zaslužnog člana Opere Anatola Manoševskog u Wertheru. U lipnju 1953. pjevala je Amneris na premijeri Aide pod ravnanjem Lovre Matačića i u njegovoj režiji. Sjećajući se njezinih ranijih zagrebačkih nastupa u Barunu Trenku Papandopulo ju je odabrao za ulogu Lidije na premijeri Albinijeve operete u listopadu 1953. U veljači 1954. Nada Auer opet je pjevala Santuzzu na novoj obnovi Cavallerije rusticane pod ravnanjem Zdenka Peharde. Peharda ju je odabrao i za ulogu Marine na obnovi Borisa Godunova u svibnju 1954. Mezzosopranski repertoar počela je preuzimati Nevenka Tomašić pa je njoj Papandopulo povjerio Azucenu na premijeri Trubadura u prosincu 1954. a Nadi Auer reprize. Nadi Auer povjerio je i manju ulogu na premijeri opere Miljenko i Dobrila Milivoja Koludrovića. Pojavio se još jedan mezzosopran – Blanka Zec. Peharda je Nadi Auer dao i ulogu lady Pamele na premijeri Auberova Fra Diavola u studenome 1955. U siječnju 1956. pjevala je Sekretaricu na premijeri Konzula Gian-Carla Menottija, u kojoj ju je ulozi doživjela i zagrebačka publika na gostovanju Opere sada već Narodnog kazališta „Ivana Zajca“ u svibnju 1957. godine.
  
  Dirigent Vladimir Benić izabrao je Nevenku Tomašić za premijeru Samsona i Dalile u svibnju 1956., Nada Auer pjevala je na reprizi. Istoga mjeseca na premijeri Hoffmannovih priča pjevala je Giuliettu. Na premijeri Povratka Josipa Hatzea u siječnju 1957. pjevala je Katu, a na premijeri Adriane Lecouvreur u ožujku Papandopulo joj je povjerio ulogu Kneginje de Bouillon. U listopadu 1957. bila je Larina na premijeri Evgenija Onjegina, a u studenome je pjevala Tatjanu (nije li to možda greška na dvjema programskim ceduljama, jer je na njima Jana Puleva navedena kao Larina, a ona je na premijeri pjevala Tatjanu, op. a.?). Na ponovnoj obnovi Cavallerije rusticane pod Papandopulovim vodstvom u siječnju 1958. Nada Auer opet je bila Santuzza a na premijeri Falstaffa u veljači Meg Page. Slijedili su nastupi na reprizama: Laura u u studenome 1958. premijerno postavljenoj Giocondi, Amneris u u travnju 1959. obnovljenj Aidi i Eboli u u veljači 1960. premijerno izvedenom Don Carlosu, I naposljetku 10. svibnja 1960. tumačila je ulogu Šinjorine Luce na praizvedbi komične opere Stari mladić Tihomila Vidošića pod Papandopulovim ravnanjem, koja je okupila gotovo cijeli riječki solistički operni ansambl. I 1961. otišla je u mirovinu. Tijekom karijere gostovala je još u Beogradu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku.
  
  Umjetnica podatna glasa, profinjene muzikalnosti, izrazite sceničnosti i bujnog temperamenta Nada Auer usvajala je interpretirani lik u svoj njegovoj složenosti i cjelovitosti te ostvarila u Operi Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ kreacije koje ostaju u sjećanju. Nada Auer, udana König i preudana Rebba, umrla je 6. srpnja 1987. u Rijeci uz koju je povezano njezino zrelo stvaralačko razdoblje.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2017.

Piše:

Marija
Barbieri