Marijan Majcen

(Zagreb, 30. lipnja 1893. – 2. veljače 1965.)

• Marijan Majcen učio je od 1906. do 1910. kao glavni predmet violinu kod Vaclava Humla na školi HGZ-a u Zagrebu. U školskoj godini 1912./1913. upisao je kao glavni predmet solo pjevanje kod Ernesta Cammarote. Nastavio je kod Ivane Arnold Cuculić. Usporedo je završio Trgovačku akademiju. Nastavio je studij pjevanja kod Ranieri-Horbowskog u Beču, kod Jeana de Reszkea u Parizu, i u Berlinu. Koncertnu karijeru započeo je 1922. Usavršavao se kod Mo Granija u Milanu. Na opernoj pozornici debitirao je u studenome 1925. kao Gounodov Faust. Novosti su 27. studenoga napisale: „G. Majcen poznat nam je od svojih nastupa kao koncertni pjevač i sjećamo se, da je pokazao mnogo smisla za interpretaciju pjesama, ali je već i onda u malim dimenzijama Glazbenog zavoda, bio njegov glas malen i skroman. 'Faust' g. Majcena je ostao promašen. Slaboća njegovog glasa je takova, da mu je rijetko prešao zvukove orkestra. G. M. Majcen je jedan od mladih ljudi koji je za svoju pjevačku izobrazbu obišao mnogo izvrsnih pedagoga, ali i ako je naučio da pjeva, ne može zadovoljiti zbog slabog glasovnog materijala.“ I dalje: „po svojem glasovnom materijalu nije dorasao da pjeva na većoj pozornici.“ I Riječ 28. studenoga istog je mišljenja; „glas, lijep doduše, mekan i pun toplote, ali još bez prodorne snage“ te zaključuje da je „uopće bilo sasvim pogrešno debitirati kao Faust“.
  
  No to Majcena očito nije zbunilo. Od 1926. do 1928. bio je solist Gradske opere u Berlinu, zatim je nastupao u Halleu na Saali, Wiesbadenu i do 1940. u Volksoperi u Beču. Postoje bečke slike iz 1936. kao Vojvode u Rigolettu i 1939. kao Riccarda u Krabuljnom plesu. U Zagrebu je 1931. pjevao Cavaradossija u Tosci i Almavivu u Seviljskom brijaču, 1932. Rodolfa u La Bohème i Cavaradossija, 1933. Cavaradossija, 1935. Fausta, 1939. i 1941. Riccarda. Novosti su 25. listopada 1939. pisale o njemu kao članu Volksopere u Beču, već dovoljno poznatom i našem općinstvu, i ustvrdile: „Iako u njegovom organu nema više one prvotne svježine, on se još uvijek sluša ugodno, te pokazuje sve karakteristike solidne i dobre škole. Sigurno je postiran i u svim položajima izjednačen, a kako ovaj simpatični pjevač tvori ton i kako ga umije raspredati, to svjedoči ne samo o pjevačkoj zrelosti i iskustvu nego i o kulturi. Svojom ulogom vlada znalački i rutinirano, tu 'sjedi' svaki takt, izradjena je pomno svaka fraza. Interpretaciju, deklamaciju teksta i vokalizaciju treba takodjer pohvaliti. Bila je to pjevački u svemu inteligentno iznesena kreacija.“
  
  Godine 1941. Majcen je nastupio nekoliko puta kao barun Trenk, a pjevao je i Don Joséa u Carmen. U lipnju 1944. kao gost pjevao je Fausta. Od 1949. bio je nastavnik na Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Imao je vrlo bogat koncertni repertoar i tridesetak glavnih opernih uloga. Objavio je priručnik Umjetnost pjevanja. Umro je u svom rodnom Zagrebu 2. veljače 1965. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri