Marija Frankl-Borčić

(Zagreb, 19. listopada 1909. – 26. studenoga 2005.)

• Marija Frankl udana Borčić dipomirala je pjevanje 1935. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Marije Kostrenčić. Nastupala je na koncertima, a na opernoj sceni debitirala je 1. srpnja 1943. kao Amelija u Krabuljnom plesu. Ivan Brkanović u Hrvatskom narodu 4. srpnja opširno je izvijestio o tom debiju. Pisao je: „U njezinom je ostvarenju bilo topline života i obilje proćućene lirike. Liepi lirski sopran vrlo ugodnog zvuka gibljiv je i izražajan te sposoban da oblikuje fino i uvjerljivo emociju momenta. U skupnim prizorima, kao i u dramatskim akcentima, on posjeduje potrebnu nosivost i snagu, te izbija sjajno i zanosno iz zvukovnog kompleksa, dok mu je izražajna skala, kako sam već spomenuo, fino nuancirana. U srednjem položaju je boja zvuka baršunastog sjaja, te meka i vrlo ugodna, ali su i visoki tonovi puni i dobro postavljeni. Kako se pjevačica i glumački uspjela vrlo dobro snaći, te nije ni u jednom trenutku dopustila da osjetimo u njoj početnicu, koja se po prvi put upoznaje sa kazalištnim daskama, to je njezina tvorba Amelije bila na zaista visokom umjetničkom stupnju. Čak i u njezinoj suigri s tako rutiniranim i iztaknutim pjevačkim umjetnicima kao što je Josip Gostić nije se osjetio ni najmanji nesklad, te možemo s radošću utvrditi, da smo u njoj upoznali vrlo upotrebljivu i značajnu silu.“
  
  Ta se sila potvrdila u obnovljenom Trubaduru 30. rujna 1944. Brkanović je u Hrvatskom narodu 4. listopada pohvalio svih četvero nositelja glavnih uloga: Mariju Frankl-Borčić, Kseniju Cindro, Josipa Gostiča i Dragutina Šoštarka smatrajući da su „bili izvanredno dobri interpretatori Verdijevih likova – svježi, zdravi i snažni glasovi koji su u mogućnosti s najvećom lakoćom svladavati pjevačko-tehničke probleme, koji su u ovom djelu gdje je težište postavljeno na piev i bujnost melodike vrlo mnogobrojni“, pa su „bili kao stvoreni za što vjernije izražavanje autorovih zamisli“. O samoj Mariji Frankl-Borčić piše da je „pokazala izvanredno profinjenu muzikalnost, krasno niansiranje i obilje nježnosti, koje je znala podavati izražaju svoga glasa, kojeg je zvuk sjajan i plemenit u boji, te od izvanredne gibkosti i mekoće“.
  
  Marija Frankl-Borčić još je pjevala Lizu u Pikovoj dami i Đulu u Eri s onoga svijeta te u siječnju 1947. Groficu u obnovljenom Figarovu piru. Pjevala je i neke manje uloge. Zbog bolesti morala je 1951. prekinuti pjevačku karijeru i posvetila se pedagoškom radu. Od 1961. predavala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, od 1974. kao redoviti profesor. Umirovljena je 1981., ali je nastavila rad sa studentima do 1996. Njezine su najpoznatije učenice Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović i Ivanka Boljkovac.
  Umrla je u svom rodnom Zagrebu 26. studenoga 2005. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri