Predgovor 3. godištu publikacije Hrvatski operni pjevači

Od Marija Šimenca do Milana Pichlera

• Kao što smo naveli u uvodu u drugo godište publikacije Hrvatski operni pjevači i treći se ne temelji samo na pisanim dokumentima nego djelomice i na sjećanjima vjerodostojnih živih svjedoka koji se uglavnom slažu u mnogim konstatacijama i značenju pojedinih pjevača u hrvatskoj opernoj reprodukciji. Naravno, sve su te konstatacije potkrijepljene citatima iz kritičkih osvrta u kojima se one redovito i ponavljaju. Vrlo je teško postaviti striktne odrednice prema kojima će neki pjevač ući u leksikon, pa će se u trećem dijelu naći i neki pjevači koji ne zadovoljavaju u potpunosti visoko postavljene kriterije, ali imaju svoje mjesto u povijesti hrvatske opere. Ima među odabranima i onih kojima se gubi trag. Na mladim je naraštajima da nastave istraživanje.
  
  Naveli smo u uvodu drugoj knjizi da je pjevača koji su djelovali između dvaju svjetskih ratova ili su karijeru počeli prije Drugoga svjetskog rata, dakle u razdoblju od treće uspostave zagrebačke Opere 1909. do 1945. bilo mnogo, pa smo podijelili to razdoblje u dva dijela. Barem polovina umjetnika koji su u njemu obuhvaćeni bili su snažne umjetničke osobnosti koje su trajno obilježile hrvatsku opernu reprodukciju i imali iskustvo nastupanja na inozemnim pozornicama.
  
  U trećemu dijelu zastupljeni su između ostalih: prema mnogim mišljenjima najljepši dramski tenor zagrebačke Opere Mario Šimenc i najveća hrvatska glazbeno-scenska umjetnica Ančica Mitrović, traženi europski i američki tenor između dvaju svjetskih ratova Pavao Marion Vlahović, dvije profinjene operetne dive koje su ostvarile i opernu karijeru Vera Misita i Erika Druzović, splitska operna zvijezda Zlatka Radica, umjetnica koja je potekla iz Splita, u Zagrebu se razvijala i punu umjetničku zrelost postigla u ljubljanskoj Operi Elza Karlovac, iznimna vokalna umjetnica Vilma Nožinić i velika glazbeno-scenska umjetnica Nada Tončić, sjajan bariton Rudolf Župan, ugledna umjetnica u Švedskoj Gjurgja Halper-Leppée, omiljena bečka Carmen Anka Jelačić, Talijanka Alda Noni koja je u Zagrebu dovoljno stasala da nastavi karijeru u Bečkoj državnoj operi i postane pjevačica svjetskoga glasa. Posebno zanimljiv je Milan Pichler koji je karijeru počeo 1919. ali je punu afirmaciju postigao poslije Drugoga svjetskog rata kad je postao jedan od umjetnika na kojima su se gradili počeci riječke Opere. Uvrstili smo ga u ovo razdoblje. Dvojbe su bile oko Zinke Kunc Milanov i Josipa Gostiča koji ravnomjerno dijele karijeru prije i poslije rata. Trebalo je samo donijeti odluku kamo ih uvrstiti.
  
  Treći dio leksikona podnaslovili smo sa Od Marija Šimenca do Milana Pichlera. I taj je na određen način simbolički, povezuje hrvatsku opernu reprodukciju sa slovenskim tenorima koji su je bitno obilježili, a Mario Šimenc bio je i prvi interpret kultnog lika hrvatske opere – Miće iz Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca. Milan Pichler je, pak, pjevač koji izlazi iz zagrebačkih okvira i postaje glavna ličnost u formiranju Opere Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci, jedan je od njezinih potpornih stupova djelovanja i ona je bez njega nezamisliva.
  
  Četvrti dio leksikona počet ćemo s najvećima – Zinkom Kunc Milanov, Josipom Gostičem, Senom Jurinac i Dragicom Martinis te ga proširiti sa umjetnicima koji su djelovali izvan Zagreba.
  
  Nadamo se da će i ovaj dio leksikona, obogaćen likovnim prilozima, dati cjelovitiji uvid u jedan poseban svijet, koji je nekada bio čvrsto ugrađen u hrvatsko nacionalno biće pa će pridonijeti situiranju Hrvatske u Europi na mjesto koje joj zasluženo pripada. A nadamo se i da će leksikon u nešto skraćenom obliku doživjeti izdanje na engleskom jeziku. 
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri