Ida Juranić

(Hedrehely, grofovija Somogy, 21. studenoga 1903. – Zagreb, 14. lipnja 1964.)

• Ida Juranić, rođena Karoly 21. studenoga 1903. u mađarskoj grofoviji Somogy, od 1923. do 1925. učila je pjevanje kod Nade Eder-Bertić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i nastavila privatno kod baritona zagrebačke Opere Jana Ouřednika, s kojim je pripremala uloge, i Marije Kostrenčić. Poslije se usavršavala u Beču, Milanu te u Pragu kod glasovitog talijanskog tenora Fernanda Carpija (1876-1959). Debitirala je 21. listopada 1928. u Zagrebu kao Leonora na reprizi opere Moć sudbine. Kritičar Obzora Lujo Šafranek-Kavić napisao je 27. listopada: „Kao posebni događaj valja istaknuti uspjeli debut gdjice Ide Juranić u ulozi primadone Leonore. [...] Mlada pjevačica ima bogati, opsežni i vanredno svježi dramatski sopran, koji je mirno postavljen i dobro školovan, ona je muzikalna i pjevački sigurna. To su kvalitete koje mnogo obećavaju, a odvažnost izaći prvi puta pred publiku u tako eksponiranoj glavnoj ulozi opravdava nadu da će početnica do skora steći držanje i sigurnost na pozornici.“
  
  U svibnju 1929. slijedila je Amelija u Krabuljnom plesu. Kritika opet hvali njezin „vanredno lijep i zvučan“ snažan mladenački glas. Novosti 9. svibnja smatraju je „pjevačicom koja se može zaposliti“ i predviđaju „da će spadati medju naše najbolje pjevačice“. Četiri mjeseca poslije, prema pisanju Obzora 19. rujna 1929., u predstavi Trovatora „kreirala je prvi puta glavnu ulogu Leonore s lijepim pozitivnim uspjehom. Za njezin sočni, svježi i izdašni sopran vrlo dobro pristaje ova uloga, u kojoj je mogla pjevačica pokazati sve varijacije od osjećajne suzdržljive lirike do snažnih dramatskih akcenata. Partija je pomno studirana, sve linije i fraze su ukusno i s razumijevanjm izradjene. Naročito valja istaknuti oble i čiste, lake i efektne koloraturne fraze.“ No angažman nije dobila! Direktor Friderik Rukavina čuvao je mjesto prvog dramskog soprana za gostovanja svoje supruge Zdenke Zike, tada članice praškog Národnog divadla.
  
  U prosincu 1929. Ida Juranić uvrstila je u repertoar vrlo zahtjevnu ulogu Rachel (Rehe) u Halévyjevoj Židovki i, prema Obzoru 27. prosinca 1929., „svoju zadaću riješila je sa mnogo dramatskih i muzikalnih odlika. Svježina njenog glasa dolazi do najboljeg izražaja u visokim položinama, u kojima postizava pjevačica zamjerne efekte. Cijela njena kreacija stvorena je na simpatičnoj lazi, nenametljivo i sa očitim dramatskim osjećanjem. Po tom je njena Reha za početak dobra, mnogo obećaje za dalji razvitak i napredak pjevačice.“ Poslije ju je pjevala i sa slavnim Leom Slezakom. Ida Juranić s velikim je uspjehom otpjevala još dvije vrlo zahtjevne velike dramske uloge – u rujnu 1930. Sentu u Ukletom Holandezu i u svibnju 1931. Ameliju u Simonu Boccanegri. Tri je godine kao gošća nastupala u zagrebačkoj i ljubljanskoj Operi. A onda je bila prisiljena tražiti angažman u inozemstvu i sezonu 1931./1932. provela je kao prvi dramski sopran u Hagenu, gdje je na njemačkome nastudirala i pjevala devet uloga i sudjelovala na praizvedbi operne jednočinke Duždev gondoljer (Der Gondoliere des Dogen) austrijskog skladatelja češkoga podrijetla Emila Rezničeka (1860-1945), skladane 1931. Gostovala je u Kölnu, Düsseldorfu i Darmstadtu. Novosti izvješćuju 11. studenoga 1931. o velikom uspjehu gdje Marije Ide Juranić. Prenose novine Hagener Zeitung od 4. studenoga, koje pišu da je kao Liza u Pikovoj dami „dala rijetko proosjećanu žensku pojavu punu čuvstva“. Osvrću se i na njezin uspjeh u Tosci.
  
  Dolaskom nacizma na vlast Ida Juranić vratila se u Zagreb i nastavila gostovati. Pjevala je i u Beogradu, Osijeku, Beču, Milanu i Pragu. Tridesetih godina u Zagrebu je gostovala kao Tosca, Amelija u Krabuljnom plesu, Gioconda i najčešće kao Aida. Posljednji put nalazimo je u veljači 1943. kao Turandot. S velikim je uspjehom nastupila 1938. na Svečanim igrama u Budimpešti kao Aida, o čemu izvješćuje Morgenblatt u broju 274. U repertoaru je između ostalih uloga imala i Santuzzu u Cavalleriji rusticani, Elzu i Ortrud u Lohengrinu, Giuliettu u Hoffmannovim pričama i Agathu u Strijelcu vilenjaku. Rat je potpuno prekinuo njezinu međunarodnu karijeru. Nije se htjela odazvati da reprezentira hrvatsku kulturu u Berlinu, a i suprug joj je bio Židov, što joj je donosilo mnoge neugodnosti. Poslije rata priređivala je solističke koncerte. Imala je u repertoaru više od dvadeset najtežih uloga dramskog soprana i više od tri stotine pjesama, pjevala je s poznatim pjevačima vremena, govorila sedam jezika. Nastupila je u tri filma.
  
  Ida Marija Juranić, rođena Karoly, udana Jusztitz, jedan od najvažnijih hrvatskih dramskih soprana, umrla je u Zagrebu 14. lipnja 1964. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri