Vera Misita

(Prijedor, 24. siječnja 1906. – Zagreb, 25. travnja 1986.)

• Rođena u Prijedoru 24. siječnja 1906., Vera (Vjera) Misita učila je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Nade Eder-Bertić. Debitirala je još kao studentica Akademije u studenome 1927. u Kazalištu u Tuškancu kao Frasquita u istoimenoj opereti Franza Lehára. Morgenblatt je u opširnom osvrtu 10. studenoga pisao: „Vera Misita ispunila je svoju tešku zadaću s najboljim uspjehom. Nema velik, ali ima zvučan i svjež sopranski glas koji ukazuje na vrlo dobru školu. Treba istaknuti njezin izvanredan pianissimo. Njezina snažna muzikalnost izbijala je iz svake fraze, koja je bila logično osmišljena i donesena, kao i u besprijekornoj intonaciji i ritmičkoj sigurnosti. Sva ta svojstva dovela su do toga da je Vera Misita tu muzički i pjevački tešku i zahtjevnu ulogu u muzičkom pogledu izvrsno svladala. Svojim sigurnim scenskim nastupom i naglašenim glumačkim talentom pokazala se potpuno dorasla za ovu nimalo laku zadaću i prikazala je Frasquitu inteligentno s puno temperamenta.“ Riječ je istoga dana donijela kraći osvrt, ali je također istaknula da mlada debitantica „iako nije pokazala potpunu zrelost za prvosubretske partije, manifestirala je sposobnost, da će svojom ambicijom s vremenom zauzeti mjesto, za kojim teži“.
  
  Odmah je angažirana i počela nizati uloge: Floru u Traviati, Siebela u Faustu i Musettu u La Bohème. Obzor je 15. studenoga 1928. pisao da se „kao Musetta našla u svom elementu“ i nastavio: „Rijetko se nalaze mlade pjevačice, koje ovoj lakoumnoj, drskoj a ipak tankoćutnoj i dobrodušnoj pariškoj midinetti umiju da dadu tako spontano istinitu interpretaciju kao gdja Misita. Uvijek muzikalno pouzdana, napreduje mlada pjevačica i pjevački na očigled, njezin glas poprima punoću i oblost.“ Slijedile su Preziosilla u operi Moć sudbine, Ksenija u Borisu Godunovu, sobarica Yvonne na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Jonny svira Ernesta Kreneka, Euridika u nanovo uvježbanoj Offenbachovoj opereti Orfej u podzemlju, Polovjecka djevojka u Knezu Igoru, Pastirče u nanovo uvježbanom Tannhäuseru, gdje je, prema Novostima 4. veljače 1930., bila „diskretan kompaciscent cjelokupnosti“. Zatim je došla Dorotka u operi Gajdaš Švanda Jaromira Weinbergera, Sultanija u Hasanaginici Luje Šafraneka-Kavića i Jelena na praizvedbi 8. lipnja 1930. operete Miss Eva Gjure Prejca. U nanovo uvježbanom Figarovu piru, prema Novostima 2. listopada 1930., „vrlo dobra bila je u partiji Cherubina“, koji je „do danas njena najbolja operna kreacija“. Nakon uloge Ninon na prvoj hrvatskoj izvedbi Kálmánove operete Ljubica s Montmartra slijedila je naslovna uloga na praizvedbi Koštane Petra Konjovića. Hrvatska straža pisala je 21. travnja 1931. da „od ženskih uloga zapada najveća hvala Koštanu (gđa Misita) koja je veoma tešku svoju ulogu lijepo i uvjerljivo prikazala.“
  
  Počela su inozemna gostovanja Vere Misite. Od godine 1931. do 1936. sustavno je nastupala u Grazu, Salzburgu, Innsbrucku, Pragu, Linzu, Leipzigu i Beču. U Zagrebu je u lipnju 1933. kao gošća nastupila u ulozi Rosalinde na premijeri Reinhardt-Korngoldove obradbe Šišmiša pod ravnanjem Lovre Matačića u režiji i koreografiji Margarete Froman i scenografiji njezina brata Pavela. Bila je to prva predstava na pozornici za okretanje. Sve je bilo u velikom stilu. Junakinja večeri bila je, prema Obzoru 28. lipnja 1933., „donedavna naša operetna diva Vera Misita, te je svojim kristalnim glasom, dotjeranim preciznim pjevanjem, muzikalnošću te krasnom pojavom i raskošnim i elegantnim toaletama oduševila publiku“. U toj velikoj realizacji nije zaostajala Erika Druzovič kao Adela, a „u muškim su se ulogama natjecali Hržić, Bukšec, Šepec, Manoševski itd.“ Rosalinda, uloga najvećih opernih zahjeva, bila je krunska uloga Vere Misite koja ju je potvrdila kao operetnu primadonu. Njezina je budućnost dalje išla tim putem. Operi se više nije vratila. U zagrebačkoj Operi nastavila je nastupati do 1945. kao apsolutna operetna prvakinja. Na proslavi 25. godišnjice umjetničkog rada svojega čestog partnera Milana Šepeca u veljači 1940. pjevala je Nadju Nadjakovsku u opereti Orlov austrijskog skladatelja Brune Granichstädtena. Godine 1941. gostovala je u Veseloj udovici i, kako piše Hrvatski narod 4. lipnja 1941. „kao uvijek njezina živahna i uvjerljiva igra mnogo je doprinjela njezinom uspjehu u ovoj ulozi, koju je i u pjevačkom pogledu izradila s mnogo savjesnosti osobito u drugom i trećem činu.“
  
  Nakon završetka rata Vera Misita od 1946. do 1950. bila je članica Drame Narodnog kazališta u Rijeci, gdje je između ostalih uloga tumačila barunicu Castelli u drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže. Od 1950. do 1962. bila je članica zagrebačke Komedije, a sezonu 1963./1964. provela je u splitskom Narodnom kazalištu. Izvrsna glumica nastupila je u televizijskim serijama i filmovima.
  
  Vera Darinka Misita, udana Frangeš, umrla je u Zagrebu 25. travnja 1986. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri