Božidar Vičar

(Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)

• 
  
  Božidar Vičar djelovao je četvrt stoljeća u zagrebačkoj Operi. Nije imao vrsnoću velikih slovenskih tenora koji su u njoj nastupali prije i poslije njega, niti je njegovo značenje za hrvatsku operu približno ravno njihovu, ali u dvadesetpet godina solističkoga djelovanja ostvario je sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama. Tako je na praizvedbi hrvatskih opera Hasanaginica Luje Šafraneka-Kavića 15. travnja 1924. pjevao Imotskoga kadiju, u operi Dorica pleše Krste Odaka 16. lipnja 1934. Jožeka, a u Amfitrionu Borisa Papandopula 17. veljače 1940. Merkura.
  
  Rođen u Jastrebcima kraj Ormoža, 11. veljače 1894., Vičar je glazbenu naobrazbu počeo stjecati u Orguljaškoj školi u Celju kod njezina utemeljitelja Karla Bervara (1864-1956). Godine 1919. angažiran je u zbor zagrebačke Opere, a 1923. nastupom u ulozi Pjevača u Kavaliru s ružom počeo je solističku karijeru. Iste se godine upisao na Muzičku akademiju gdje je učio pjevanje kod Milana Reizera. Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Wagnerova Siegfrieda, prema pisanju Šafraneka-Kavića u Jutarnjem listu 28. veljače 1938. bio je „neobično iznenadjenje koje je djelovalo kao senzacija večeri u ulozi zlobnog i strašljivog gramzljivca-patuljka Mimea. Izvrsno je karakterizirao ovog Nibelunga glasovno, pjevački i glumački, tako da je ova kreacija nakon uspjelog Davida drugi veliki wagnerijanski uspjeh, koji treba ovom vrijednom, uvijek pouzdanom članu naše opere podcrtano priznati.“
  
  Božidar Vičar bio je lirski tenor velike muzikalnosti pa je često nastupao kao oratorijski pjevač, a bio je i član Pjevačkoga društva Kolo. Glavne su mu uloge bile Almaviva u Seviljskom brijaču, Ernesto u Don Pasqualeu, Lenski u Evgeniju Onjeginu, Rodolfo u La Bohème, Rinuccio u Gianniju Schicchiju, Vojvoda u Rigolettu, Tamino u Čarobnoj fruli, Hoffmann u Hoffmannovim pričama, Leopold u Halévyjevoj Židovki, Wilhelm u Thomasovoj Mignon, Vladimir u Borodinovu Knezu Igoru, Likov u Carskoj nevjesti, Indijski trgovac u Sadku i Berendej u Snjeguročki Rimski-Korsakova, Gricko u Soročinskom sajmu i Andrej u Hovanščini Musorgskog, Jaquino u Beethovenovu Fideliju, Laca u Janačekoj Jenůfi (Njena pastorka), David u Majstorima pjevačma, Mime u Siegfriedu i Pinkerton u Madame Butterfly, s kojim je godine 1944. proslavio 25. obljetnicu umjetničkoga rada. Pjevao je i Siebela u Faustu, iako tu ulogu obično pjeva ženski glas. Nastupao je i na koncertima, pa je pjevao tenorsku dionicu u Beethovenovoj Missi solemnis. Pri kraju angažmana, koji je trajao do 1948., ostvario je Vidovnjaka u Borisu Godunovu i četiri manje tenorske uloge u Hoffmannovim pričama.
  
  Umro je u Zagrebu 28. rujna 1972. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri