Božidar Vičar

(Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)

  • Božidar Vičar (Bobinski) – Jaromir Weinberger, Gajdaš Švanda, Zagreb, 1930.Božidar Vičar (Erik) – Richard Wagner, Ukleti Holandez, Zagreb

    Božidar Vičar djelovao je četvrt stoljeća u zagrebačkoj Operi. Nije imao vrsnoću velikih slovenskih tenora koji su u njoj nastupali prije i poslije njega, niti je njegovo značenje za hrvatsku operu približno ravno njihovu, ali u dvadesetpet godina solističkoga djelovanja ostvario je sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama. Tako je na praizvedbi hrvatskih opera Hasanaginica Luje Šafraneka-Kavića 15. travnja 1924. pjevao Imotskoga kadiju, u operi Dorica pleše Krste Odaka 16. lipnja 1934. Jožeka, a u Amfitrionu Borisa Papandopula 17. veljače 1940. Merkura.

    Rođen u Jastrebcima kraj Ormoža, 11. veljače 1894., Vičar je glazbenu naobrazbu počeo stjecati u Orguljaškoj školi u Celju kod njezina utemeljitelja Karla Bervara (1864-1956). Godine 1919. angažiran je u zbor zagrebačke Opere, a 1923. nastupom u ulozi Pjevača u Kavaliru s ružom počeo je solističku karijeru. Iste se godine upisao na Muzičku akademiju gdje je učio pjevanje kod Milana Reizera. Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Wagnerova Siegfrieda, prema pisanju Šafraneka-Kavića u Jutarnjem listu 28. veljače 1938. bio je „neobično iznenadjenje koje je djelovalo kao senzacija večeri u ulozi zlobnog i strašljivog gramzljivca-patuljka Mimea. Izvrsno je karakterizirao ovog Nibelunga glasovno, pjevački i glumački, tako da je ova kreacija nakon uspjelog Davida drugi veliki wagnerijanski uspjeh, koji treba ovom vrijednom, uvijek pouzdanom članu naše opere podcrtano priznati.“
    Božidar Vičar (Andrej) – Modest Petrovič Musorgski, Hovanščina, ZagrebBožidar Vičar (Tamino) – Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, Zagreb
    Božidar Vičar bio je lirski tenor velike muzikalnosti pa je često nastupao kao oratorijski pjevač, a bio je i član Pjevačkoga društva Kolo. Glavne su mu uloge bile Almaviva u Seviljskom brijaču, Ernesto u Don Pasqualeu, Lenski u Evgeniju Onjeginu, Rodolfo u La Bohème, Rinuccio u Gianniju Schicchiju, Vojvoda u Rigolettu, Tamino u Čarobnoj fruli, Hoffmann u Hoffmannovim pričama, Leopold u Halévyjevoj Židovki, Wilhelm u Thomasovoj Mignon, Vladimir u Borodinovu Knezu Igoru, Likov u Carskoj nevjesti, Indijski trgovac u Sadku i Berendej u Snjeguročki Rimski-Korsakova, Gricko u Soročinskom sajmu i Andrej u Hovanščini Musorgskog, Jaquino u Beethovenovu Fideliju, Laca u Janačekoj Jenůfi (Njena pastorka), David u Majstorima pjevačma, Mime u Siegfriedu i Pinkerton u Madame Butterfly, s kojim je godine 1944. proslavio 25. obljetnicu umjetničkoga rada. Pjevao je i Siebela u Faustu, iako tu ulogu obično pjeva ženski glas. Nastupao je i na koncertima, pa je pjevao tenorsku dionicu u Beethovenovoj Missi solemnis. Pri kraju angažmana, koji je trajao do 1948., ostvario je Vidovnjaka u Borisu Godunovu i četiri manje tenorske uloge u Hoffmannovim pričama.

    Umro je u Zagrebu 28. rujna 1972. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti