Viorica Ursuleac

(Chernivtsi, 26. ožujka 1894. – Ehrwald u Tirolu, 22. listopada 1985.)

• Do Prvoga svjetskog rata i za njegova trajanja nije bilo neobično da pjevači počinju karijere daleko od svojih matičnih gradova. Tako je Rumunjka Viorica Ursuleac, rođena 26. ožujka 1894. kao kći grčko-pravoslavnog arhijereja u gradu Chernivtsiju u jugozapadnoj Ukrajini, važnom kulturnom središtu zapadne Ukrajine, nakon studija u Beču debitirala u Zagrebu 7. studenoga 1917. kao Charlotta u Wertheru. Nekoliko je kritičkih osvrta popratilo debi „izučene bečke konzervatoristkinje“, kako pišu Narodne novine 10. studenoga, i „u toj velikoj i za gotovoga umjetnika teškoj ulozi istaknuo se nesumnjiv gdjičin. pjevački i glumački talenat, te nam se prikazao u najljepšim formama. [...] Glas gdjice. Ursuleac ugodan je i lijepo razvijen mezzosopran baršunaste boje, te je dobrano izjednačen u svim položinama. Visokim tonovima kod dramatskog porasta nedostaje zasad nužna snaga. Osobito je pomna vokalizacija, kantilena pjevana je lijepo modulirana i plastički izvedena, a gluma upućuje na širu inteligenciju i umjetnička shvaćanja.“
  
  Hrvatska 11. studenoga naglašava odmah na početku da smo „u toj novoj akviziciji stekli izvanrednu muzikalnu silu, koja nam svojom začudnom sigurnošću upravo imponira. [...] Za sada nas glas njezin nije zagrijao. Glas joj ne nosi daleko i predbježno nije ni u kojoj položini sposoban za rezonancu. [...] Liepa pojava upravo uzorno razgovjetnog izgovora, ostavlja mladjahna umjetnica utisak koji mnogo obećava.“ Sve su to bile glavne osobine umjetničke osobnosti Viorice Ursuleac, koje je u svojoj velikoj karijeri samo dalje razvijala. Glas joj nije bio posebne ljepote, ali ga je do maksimuma izgradila i doradila i vrlo inteligentno njime raspolagala. Bila je sjajna glazbenica i umjetnica, i lijepa žena, što je za određeni repertoar vrlo važno.
  
  U Zagrebu je zatim pjevala Lovicu (Lodovicu) na ne baš uspjeloj obnovi Zajčeva Bana Legeta, pa su Novosti 24. prosinca 1917. napisale da joj „uloga nije pristajala“ te da „se je borila visokim položinama te partije“. Kad je u novouvježbanom Faustu s Josipom Rijavcem i Josipom Križajem pjevala Margaretu, Hrvatska riječ je 2. travnja 1918. jednostavno ustvrdila da je „bila slaba“, objašnjavajući da joj „ne dostaje snage za dramatski izražaj, a lirski momenti gube ljepotu zbog rastrgane, bolje nikake fraze“ i zaključila da „Margareta nije za početnice“. Viorica Ursuleac pjevala je još Katu u Prodanoj nevjesti i preko bečke Volksopere te Frankfurta, gdje je upoznala slavnog austrijskog dirigenta Clemensa Kraussa (1893-1954) i za njega se udala, došla u Bečku, Berlinsku i Bavarsku državnu operu, na Salzburške svečane igre, Covent Garden, Scalu i Teatro Colón u Buenos Airesu. Postala je omiljeni sopran Richarda Straussa, nazivao ju je „najvjernija od vjernih“ (die treueste der Treuen). Pjevala je na praizvedbama triju njegovih opera: Arabelle 1933., Dana mira (Friedenstag) 1938. i Capriccia 1942. Strauss je za nju skladao i ulogu Danaje u operi Ljubav Danaje, koju je pjevala na javnom generalnom pokusu 1944. Opera je praizvedena 1952. s Annelies Kupper kao Danajom i Josipom Gostičem u ulozi zlatnog kralja Mide.
  
  Naravno, Viorica Ursuleac pjevala je mnogo širi repertoar, od Mozarta do Verdija, Wagnera i Puccinija, ali u povijest ulazi kao straussovski sopran, pa se i od scene oprostila 1953. u Wiesbadenu kao Maršalica u Kavaliru s ružom. Austrijska i pruska komorna pjevačica Viorica Krauss-Ursuleac (kako piše na njezinom nadgrobnom spomeniku) umrla je u devedeset i drugoj godini, 22. listopada 1985. u Ehrwaldu u Tirolu, koji su ona i suprug izabrali za svoj dom malo prije njegove smrti.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2015.

Piše:

Marija
Barbieri