Paula Trauttner-Križaj

(Ruma, 29. srpnja 1888. – Zagreb, 5. rujna 1976.)

• Paula Trauttner rođena je u Rumi 29. srpnja 1888. Otac Vladoje (Viktor) bio je načelnik Ministarstva pošta, majka Paula rođena Wurster. Zarana je došla u Zagreb i nakon jednogodišnjeg, 1907./1908., učenja pjevanja na školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod Leonije Brückl, 1. rujna 1910. angažirana je u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu. Debitirala je 20 rujna kao Serpoletta u opereti Korneviljska zvona francuskog skladatelja Roberta Planquettea (1849-1903). Izazvala je veliku pozornost i nekoliko vrlo opširnih osvrta kritike. Novine Pokret 21. rujna ocijenile su da je njezin „lijep, svjež i pun glas sigurno jamstvo za dalji razvitak“ te da „u prikazivanju pokazuje doista vještinu, kakva je rijetka kod pjevačke debutantice“. Obzor 23. rujna smatra da „imade sve prednosti buduće umjetnice“ i ističe njezinu „ljepušnu pojavu, ljubak glas i živu igru“.
  
  A u osvrtu na njezinu sljedeću ulogu – Nuri na premijeri d'Albertove opere U dolini – Novosti 19. studenoga 1910. pišu da ima „kapital krasnog glasa i kazalištnog instinkta“. Ostvarila je još uloge Gretel u operi Engelberta Humperdincka Hänsel und Gretel (Ivica i Marica), zatim Siebela na premijeri Fausta i, prema pisanju Hrvatskog pokreta 26. siječnja 1911. „tu je malu koloraturnu partiju tako sjajno absolvirala [...] i pokazala u kojem ju pravcu valja zaposliti i usavršiti“. Slijedila je Mignon u istoimenoj Thomasovoj operi koju je naučila u osam dana i bila, kako piše Hrvatski pokret 27. veljače 1911., „dražesna mala figura“ koja ima „krasni glasovni materijal koji će s vremenom jačati“ te je „donijela mnogo dubokog osjećaja i topline“, i Adela na premijeri Šišmiša. U angažmanu u zagrebačkoj Operi provela je sezonu 1910./1911., a onda se zbog udaje za industrijalca Emila Kramera povukla sa scene. Ali on je upao u novčane teškoće i ona se u Operu vratila u rujnu 1914. kao Trauttner-Kramer i ponovo oduševila svojom možda najboljom ulogom – Mignon. Jutarnji list je 11. rujna pisao: „Nitko ju nije nadoknadio otkako nas je ostavila“. Oduševljen njezinom „ličnoću koje dražesti nitko nije mogao odoljeti“ hvalio je njezin „nepatvoreni talent za pozornicu“ i „srebrenu zvonkost glasa“.
  
  Paula Trauttner-Kramer nizala je nove uloge: Mimì u La Bohème, Olimpiju u Hoffmannovim pričama, Vilu na praizvedbi 29. listopada 1915. Novele od Stanca Božidara Širole, Sofiju u Wertheru, Guščaricu na prvoj hrvatskoj izvedbi Humperdinckove opere Kraljevska djeca, Stellu u malo poznatoj operi Chopin koju je prema Chopinovim motivima uglazbio Giacomo Orefice (1865-1922) pa Sophie na prvoj hrvatskoj izvedbi Straussova Kavalira s ružom kojoj je, prema pisanju Hrvatske 1. svibnja 1916. „podala puno cvietnog čara, a uza to je pokazala toliko čiste, fine tehnike“. Nije prošlo ni mjesec dana a, prema pisanju Novina 30. svibnja 1916., bila je „ne jaka, ali zato vrlo mila Butterfly [...] uvjerljive lirike, ukusnog fraziranja, s krasnim pianissimima“. Slijedile su velike i glavne uloge: Dvořákova Rusalka, i Henriette na obnovi Albinijeve operete Madame Troubadour, zatim na premijeri Carmen, prema Jutarnjem listu 8. ožujka 1917., „djetinjski nježno-lijepa“ Micaela „sa slatkim čarobnim glasom nedotaknute mladenačke svježine“ koja je otpjevala veliku ariju „bogato niansiranim predavanjem“. Za njom je došla Susanna na prvoj hrvatskoj izvedbi Figarova pira, gdje se, kako piše Hrvatska 30. listopada 1917., pokazala „stvorenom za Mozarta“ i Pamina u obnovi Čarobne frule.
  
  Počela je umjetničku i osobnu vezu s velikim Josipom Križajem. U sjećanju su ostali i likovno ovjekovječeni njihovi zajednički nastupi kao Lotharija i Mignon. Na kraju sezone 1918./1919. oboje su dali otkaz u Zagrebu i stupili u jednosezonski angažman u HNK-u u Osijeku. U Osijeku je između ostalog nastupila na premijerama Nicolaijevih Veselih žena windsorskih i Hoffmannovih priča. Brak s Kramerom službeno se raspao u prosincu 1918. U sezoni 1920./1921. vratila se u Zagreb i 20. listopada 1920. na praizvedbi Mora Frana Lhotke časopis Hrvat 2. studenoga istaknuo je „krasnu partiju poetične male sestrice Vuge koja je poetičnom figurom gdje. Trauttner-Križaj dobila vjeran i iskren prikaz“. Slijedile su Antonija u Hoffmannovim pričama, Snjeguročka u istoimenoj operi Rimski-Korsakova u kojoj je, prema Agramer Tagblattu 4. studenoga 1921. zanosila „mladenačkom ljupkošću, ljepotom naivnosti i nevinosti kao i toplinom glasa“ te Blonda u Otmici iz saraja i Yniold u Debussyjevoj operi Pelleas i Melisanda na njihovim prvim hrvatskim izvedbama. Nove uloge bile su manje i manje zahtjevne: Ksenija pa Fjodor u Borisu Godunovu, Zerlina u Don Juanu, Jitka u Daliboru, Karolka u Janáčekovoj operi Njena pastorka (Jenůfa), Cherubin u Figarovu piru i Chloe u Pikovoj dami.
  
  Glasovni problemi postajali su sve veći, i kao Prvi dječak u Čarobnoj fruli 29. ožujka 1927. završila je karijeru i umirovljena 1. travnja 1927. No u sezoni 1930./1931. nalazimo je kao Marcellinu u Fideliju, a 1931./1932. redovito pjeva Prvog dječaka. U veljači 1925. konačno je ishodila razrješenje braka. Ona i Križaj prešli su iz rimokatoličke na starokatoličku vjeru i u ožujku ozakonili svoju vezu.
  
  Paula Trauttner-Križaj, koja se u bogatom nizu lirskih soprana zagrebačke Opere izdvajala skladnom cjelovitošću svih glazbeno-scenskih komponenti i nekom posebnom poetikom, umrla je u Zagrebu 5. rujna 1976. godine.
  
  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2015.

Piše:

Marija
Barbieri